Žena leži na krevetu, podbočena, sa mačkom i zamišljeno gleda kroz prozor

Kako da pobedite zimski bluz – ako je zima nije lav

Čak i ovako lepa jesen, sve kraćim danima i sve ranijim mrakom, jasno nam daje do znanja – zima je blizu.

A zima je uvek, ne samo u pesmi, duga i hladna. Većina stanovnika klimatskog pojasa sa četiri godišnja doba – zimu dočekuju sa strepnjom. Nije u pitanju samo kabasta zimska garderoba, problemi s grejanjem, saobraćajni haos, pad imuniteta, već i tipično zimsko neraspoloženje, bezvoljnost i melanholija.

U blažem obliku i kod većine ljudi ovo je normalno. Ali kod pet odsto stanovništva ovi problemi, koji se popularno zovu zimski bluz, a stručno sezonski afektivni poremećaj, mogu ozbiljno da ugroze društveni i poslovni život.

Dobra vest je da postoje jednostavni i provereni načini da se problem savlada, naročito ako se počne na vreme.

Šta je zimski bluz?

Stručnjaci kažu da se prvi znakovi zimskog bluza javljaju već u trećoj nedelji oktobra, da postaju sve izraženiji kako zima odmiče i dani postaju sve kraći, a da su simptomi posebno izraženi nakon praznika, u januaru i februaru.

Simptomi su manje-više svima poznati i svi se sa njima povremeno suočavamo tokom zime. Ujutru nam se ne izlazi iz kuće jer je još uvek mrak.

Nikud nam se ne ide jer – ko će sad da oblači tone grderobe. Prispava nam se već posle prve kafe, a kad uveče legnemo, ne možemo da spavamo.

Žem zavijena u ćebe leži i bira kanale, sa daljinskim u ruci

Stalno smo umorni i nemamo koncentraciju, gubimo interesovanje i za ono što inače obožavamo, pa nas čak ni nered u kući više ne nervira. Stalno nam se jede nešto slatko. Uveče smo jedino sposobni da se zamotamo u ćebence i bindžujemo serije, pa nas ni Bred Pit ne bi namamio da izađemo iz kuće.

Svi se sa ovim suočavamo ponekad, ali onih pet odsto ljudi sa sezonskim afektivnim poremećajem boluju cele zime.

A zima je suviše duga da bi se prespavala.

Zašto je teško odupreti se sezonskom afektivnom poremećaju?

Kod sezonskog afektivnog stanja, kao i kod svih drugih bolesti, najvažnija je prevencija. Zato je sa aktivnostima potrebno početi već u ranu jesen, da bi nam one postale navika pre nego što nas nedostatak sunčeve svetlosti pretvori u bezvoljne zombije.

Za one koji su se ranijih godina borili sa ovim sindromom, prvi korak je savladavanje straha od nailazećeg „mračnog godišnjeg doba”.

Možda dečja pesmica „zima, zima – e, pa šta je, ako je zima, nije lav” nije dovoljna, ali ne može da šteti ako je pevušimo svaki put kad treba da izađemo napolje po mraku i mrazu.

|ena sedi u fotelji, sa otvorenim lap topom i gleda setno kroz prozor

Stručnjaci se slažu da je potrebna veoma jaka volja da bismo se oduprli zimskom bluzu jer je on ostatak duge evolucije. Sve manje svetlosti i toplote u okruženju naših davnih predaka bilo je signal da se primene logične tehnike preživljavanja: pojedi sve na šta naiđeš jer će hrane biti sve manje; što manje se kreći i što više spavaj da ne trošiš energiju uzalud; zavuci se u pećinu i ne izlazi bez preke potrebe.

Kako god da smo uznapredovali, sve te poruke počinju da se probijaju iz dubine čim dani okraćaju. Zato nam je potrebna jaka volja da bismo im se suprotstavili.

Isprobajte skandinavske tehnike protiv zimskog bluza

Predlažemo vam da već sada počnete da primenjujete jednostavne i proverene metode kojima se ljudi u surovoj skandinavskoj klimi bore protiv zimskog bluza i čak uspevaju da budu najsrećniji na svetu. Skandinavci svoje kuće opremaju svetlim nameštajem, postavljaju ogledala po zidovima, ne stavljaju zavese na prozore, boje kuće veselim bojama, izlaze napolje po svakom vremenu, ne sakrivaju svoju decu od snega i koriste svaki trenutak svetla.

Devojka u yimskom d\emperu, na planini gleda u sunce i skuplja pozitivnu energiju

Usmerenost na sunce

Kao početni putokaz može da posluži zapažanje Linde Gedes, koja je jedno vreme živela u norveškom gradu Rjukanu. Kad stanovnici ovog grada pričaju o vremenu, oni stalno govore o suncu. Čak i kad je sunce vidljivo svega nekoliko sati u toku dana, stanovnici Rjukana čim se sretnu govore o tome kad se sunce pojavilo iza grebena, da li je probijalo oblake, kako je izgledalo.

U Rjukanu ima tako malo sunčanih sati, pa ih stanovnici poštuju i raduju im se. Najvažnije što od njih treba naučiti je – perspektiva.

Ako pažnju sa bljuzgavice preusmerimo na to da li se i na koliko pomolilo sunce, možda ćemo barem na neko vreme zimski bluz pretvoriti u zimsku radost.

Svetlosna terapija pomoću lampe

Novinarka Helen Rasel je proučavala sreću i krenula je od svog rodnog grada u Danskoj, gde zimi noć traje i po 17 sati. Ona navodi podatak da tokom novembra u Danskoj ima u proseku 44 sata dnevnog svetla, što je manje od deset sati nedeljno ili manje od sat i po dnevno. I naravno, u takvim okolnostima veliki je procenat sezonskog afektivnog poremećaja, koji često prelazi u depresiju i sklonost ka suicidu. Tamo čak i psi, njih 44 odsto, obolevaju od ovog sindroma.

Devojka čita pored velike lampe koja simulira sunčano svetlo

Osnovni savet koji dansko resorno ministarstvo daje svojim građanima je da što više budu napolju tokom svetlih perioda dana. Onima kod kojih zimski bluz ozbiljno ometa socijalne veze i radne rezultate, savetuje se da otputuju u svetlije krajeve, ali i svakodnevna svetlosna terapija.

Za svetlosnu terapiju koriste se lampe koje simuliraju sunčevu svetlost. Mejo klinika savetuje ovakvu svetlosnu terapiju i kao preventivu, a posebno kad su se simptomi zimskog bluza već pojavili. Lampe koje imitiraju sunčevu svtlosti mogu se naći na tržištu, ali je važno da budu od proverenih proizvođača, jačine 10 000 luksa. Preporučuje se izlaganje od 20 do 30 minuta dnevno, na udaljenosti od oko pola metra ili kako je naznačeno u uputstvu, ili u konsultaciji sa doktorom.

Najbolje ujutru, pre bilo kakvih aktivnosti.

Koristite dnevnu svetlost i dodajte vitamin D

Suplementi vitamina D, koji se još zove i vitamin sunca, takođe su neophodni. Prema podacima Univerziteta u Kopenhagenu 40 odsto populacije od oktobra do marta pati od manjka vitamina D. Naravno, najbolji izvor ovog vitamina je sunce, ali njega u Danskoj nema dovoljno. A još manje ga ima u Norveškoj, Švedskoj i na Islandu. Radi svojih istraživanja Helen Rasel je obišla i ove zemlje i tamo su joj rekli da je najvažnije izlaziti napolje tokom onih sati kad je svetlo. Savetovali su joj da čak i kad je na radnom mestu, tri puta dnevno izađe na po pet minuta. „Ponašajte se kao pušač”, rekli su joj.

Ako radite u kancelariji, izborite se za mesto pored prozora, a ako radite od kuće, postavite radni sto kraj prozora tako da uhvatite što više dnevne svetlosti.

Regulišite spavanje pomoću alarma

Prijateljica iz Osla svetovala je dovoljno sna. Iako smo zbog zimskog bluza stalno pospani, mi u tim okolnostima ne spavamo dovoljno. Zato se severnjaci protiv izazova svoje klime bore tako što navijaju sat uvek u isto vreme ujutru i obavezno ustaju kad zazvoni, a ako se tada ne osećaju najbolje – izlažu se svetlosnoj lampi pre nego što se spreme za posao.

Uveče sebi obezbede vreme za smirenje kod kuće, pre nego što ugase svetlo, uvek u isto vreme, ali ne posle 10. Tako svom organizmu obezbede dovoljno sna da bi mogao da se izbori sa sledećim danom.

Držite se plana, ne obazirite se na prognozu

Na Islandu, gde se letnja temperatura od 18 stepeni smatra toplotnim talasom, ljudi su naučili da tokom cele godine, a naročito zimi, koriste svaki trenutak svetlosti da izađu napolje. Oni izlaze bez obzira na vremenske prilike. „Kad bismo se obazirali na vreme, mi cele zime ne bismo izašli napolje”, kažu.

To znači da isplaniranu kafu s prijateljima nećete otkazati jer je počelo da pada ili da duva, niti da ćete odustati od odlaska u bioskop ili na rekreaciju jer je zahladnelo. Održavanje redovnih socijalnih kontakata i redovna fizička aktivnost su bolji lek za zimski bluz čak i od vitamina D. Nije u pitanju nikakva romantika već naučno dokazana činjenica da fizička aktivnost i druženje sa ljudima podstiču lučenje serotonina, koji je odgovoran za naše raspoloženje.

Prilagodite odeću, a ne svoje ponašanje

Skandinavci znaju da se nikako ne sme odustati od isplaniranog boravka napolju na dnevnom svetlu, pod izgovorom da se vreme pokvarilo i da je hladno. Skandinavci kažu da nema lošeg vremena, ima samo neadekvatne odeće.

Zato je veoma važno da zimska odeća bude prilagođena potrebama, a ne trendovima. Zimski veš, udobna nepromočiva obuća, odgovarajuće jakne i slična zimska oprema omogućiće vam slobodno kretanje i tokom „zle četvrtine godine”, a ako izaberete kapu i rukavice u „ludim” bojama, sigurno ćete popraviti nivo svog serotonina.