Prirodni sapuni, ;etkice sa drškama od bambusa, kao i dispenseri za sapun, prirodni sunđer za scrub itd.

Ekologija je stil života, a ne prolazni trend

    Sadržaj:
  • 1. Lekcija jednog eko-hotela
  • 2. Kako ekologiju uvesti u sopstveni život
  • 3. Ekologija kao identitet

Sedim u jednoj od soba ECO hotela u Milanu i razmišljam koliko se svet menja. Ispred mene stoji voda u staklenoj flaši – nema plastike. U kupatilu su eko-dispenzeri sa šamponom i sapunom, reciklirani toalet-papir, a na zidovima nalepnice koje podsećaju goste da peškire menjamo samo kada je zaista potrebno. Ovaj hotel je za svoj trud nagrađen sertifikatom sa tri „eko-lista”, međunarodnim priznanjem koje potvrđuje da briga za okolinu ovde nije marketing, već svakodnevna praksa.

I upravo u toj jednostavnosti leži inspiracija – ekologija nije luksuz, nije prolazna moda. Ekologija bi trebalo da je stil života svakog od nas. Godinama slušamo o klimatskim promenama, topljenju lednika, zagađenju okeana i nestašici vode. Deluje daleko, kao problem planete koji treba da reše političari ili velike korporacije. Ali istina je suprotna – nijedna odluka „odozgo” ne može biti dovoljna ako mi „odozdo” ne promenimo svoje navike. Svaka sijalica koju ugasimo, svaka staklena flaša vode umesto plastične, svaka odluka da kupimo lokalnu jabuku umesto egzotičnog voća koje je putovalo hiljadama kilometara, deo je slagalice opstanka.

Zemlja neće opstati ako ekologiju posmatramo kao trend. Ona mora da postane naš identitet.

Lekcija jednog eko-hotela

ECO hotel Milano je svoje priznanje dobio zato što je ispunio desetine kriterijuma održivosti. Šta to znači?

• Koristi organsku i lokalnu hranu – više od polovine proizvoda dolazi iz okoline od 150 km, od malih proizvođača. Najmanje 80 odsto ili 20 prehrambenih proizvoda i pića (od ukupnog broja dostupnih u sali za doručak) potiče iz sertifikovanog organskog ili biodinamičkog uzgoja.

• Zabranjuje plastiku za jednokratnu upotrebu – nema plastičnih flaša, slamčica, ni nepotrebnih pakovanja.

• Najmanje 50 odsto posteljine, stolnjaka, peškira itd. poseduje ekološke oznake i/ili sertifikate (npr. OEKO-TEX, EU Ecolabel, itd.).

• Primenjuje energetsku efikasnost – LED rasveta, automatsko gašenje svetla kada gost napusti sobu, dvostruka izolacija prozora zbog zvuka i toplote.

• Pedeset odsto soba je ofarbano (najmanje 50 odsto površine) bojama i lakovima koji imaju EU ekološki sertifikacioni znak.

• Štedi vodu – ugrađeni su aeratori i slavine koje ne prelaze 6–10 litara u minuti.

• Podstiče reciklažu i razvrstavanje otpada, ne samo kod osoblja već i kod gostiju.

Hotel u Singapuru, okružen, odnosno sa svih strana oivičen džunglom, slikano iz vazduha, a dole ispred hotel vidi se prometna ulica sa puno automobila u nekoliko traka.

• Na preko 50 odsto ukupne izgrađene površine postoji ukrasna i rekreativna zelena površina koja pogoduje drenaži i reguliše mikroklimu.

• Sarađuje sa lokalnom zajednicom i promoviše obilazak kulturnih i zaštićenih prirodnih područja biciklom ili peške.

Drugim rečima, hotel pokazuje da održivost nije skup reči u brošuri, nego niz malih, doslednih odluka. A svaka od tih odluka menja budućnost. Ono što mi se dopada jeste način na koji se gosti uključuju u proces. U sobi dobijate QR uputstvo o preduzetim merama – da ugasite svetlo kad izlazite, da razvrstavate otpad, da peškire menjajte samo kada je zaista potrebno i još dvadesetak informacija.

Na prvi pogled – sitnice. Ali zamislite hiljade gostiju tokom cele godine i milione hotela širom sveta. Sitnice postaju ogromne uštede energije, vode i smanjenje otpada. Ovo je lekcija i za sve nas, jer ne treba da čekamo da budemo u eko-hotelu da bismo se ponašali odgovorno. Sve to možemo da primenimo i kod kuće.

Hotelski peškiri koji vise na držaču u hotelskom kupatilu, gde visi i narandžasti natpis da se štedi voda i ne bacaju u prljavo nepotrebno.

Kako ekologiju uvesti u sopstveni život

Evo nekoliko „pravila eko-hotela” koje možemo pretvoriti u lična pravila.

• Gasite svetlo i uređaje kada nisu u upotrebi. Vadite punjače iz struje kada nisu u upotrebi i zbog uštede i zbog sigurnosti. Dobro i za prirodu i budžet.

Kupujte lokalno i sezonsko voće i povrće. To je, inače, bio savet naših baka.

• Birajte staklenu ili metalnu ambalažu umesto plastike.

• Nosite ceger ili torbu, ne koristite plastične kese kada kupujete.

• Razvrstavajte otpad kad god ima smisla i kada je moguće, reciklirajte.

• Štedite vodu. Slavina koja curi može potrošiti i do 180 litara mesečno. Zatvarajte slavinu dok perete zube ili se brijete.

• Pešačite ili vozite bicikl kad god možete. Ne zaboravite na 10.000 koraka dnevno da biste bili zdravi.

• Koristite deterdžente i kozmetiku sa eko-sertifikatima.

To nisu ograničenja, već navike koje osnažuju – jer znamo da svojim izborom činimo dobro i sebi i planeti.

Ekologija kao identitet

Svet turizma nam jasno pokazuje razliku između prošlog i budućeg. All inclusive modeli o kojima sam nedavno pisao često znače rasipanje hrane, resursa i energije. Eko-hoteli, naprotiv, nude koncept koji nije samo održiv, već i oplemenjuje naš boravak. Kada biramo ovakve destinacije, mi ne kupujemo samo sobu, mi ulažemo u budućnost.

Ekologija je prešla put od „dodatne opcije” do suštine. Kao što se zdrav život više ne vezuje samo za dijete već za celokupan stil života, tako ni ekologija ne može ostati „prolazna moda”. Ako želimo da naša deca i unuci dišu čist vazduh, jedu zdravu hranu i piju čistu vodu, onda moramo da preuzmemo deo odgovornosti danas. Ne sutra, ne kada neke vlade donesu odluke, nego sada.

Ekologija je stil života. Stil koji podrazumeva svest, poštovanje i doslednost. Stil u kojem razumemo da mali izbori čine veliku planetu.