
Ne damo Deda Mraza!
Onaj kolektivni će se već pojaviti, ali onaj što se prikrade samo zbog nas, ostaje naš i kada imamo unuke. Tako veličanstven Deda, i samo moj
Koliko puta ste imali prilike da vidite neponovljiv sjaj u dečjim očima na pomen Deda Mraza? Nebrojeno, sigurna sam. Da li ste i sami verovali u njega? Da, sigurna sam. Da li vam je bilo bar malo žao što više ne verujete? Da, tvrdim.
Funkcije Deda Mraza su brojne.
Pre svega, donosi poklone, posebno ako su to oni koji su željeni još od prošle Nove godine, ili Božića. Nepogrešivo zna šta dete želi, bez obzira da li je dete pisalo pismo, ceduljicu ili šaptalo majci pred spavanje. Čudotvorac, šta da kažem. Nisu dečje želje tako neumerene. Pre bi se reklo da su roditelji, prateći orkestar familije i prijatelja, neumereni u tome na koji način ispunjavaju želje svojih najmlađih.
A samo kada biste znali koliko neumereni mogu da budu. Često na štetu deteta, jer je igračka koju je dete dobilo od Deda Mraza bar tri puta veća od njega. I „starija” od njega. I neupotrebljiva, jer za tri godine, kada dete doraste do te igračke, ona više neće biti za aktuelna za njega.
Nisu dečje želje neumerene. Pre bi se reklo da su roditelji, prateći orkestar familije i prijatelja, neumereni u tome na koji način ispunjavaju želje svojih najmlađih

Samo moj Deda Mraz
Potom, Deda Mraz je plod dečje mašte. Reći ćete da postoje slike, filmovi, lutke koje predstavljaju Deda Mraza, da ne pominjem one po šoping molovima, novogodišnjim priredbama i pozorišnim predstavama i da on nikako ne može da bude plod mašte. E, grešite. Jasno je da je odeća ista, ali nije uvek isti Deda Mraz. Naročito ne njegova predstava u dečjim glavicama.
Svako ima svog ličnog Deda Mraza, ako ne verujete, pitajte decu. Sva će ga opisati na sličan način, ali ono što je svojstveno određenom detetu, to je mimika, gestikulacija, glas, ono što mu mašta stavlja u rečenice, misli, torbu s poklonima, udaljenost iz koje dolazi, posebno mesto koje baš taj mališan ima u srcu Deda Mraza. Dođe mu nekako kao samo moj Deda Mraz. I jeste!
Mogućnost dece da maštaju neverovatno je važna osobina koja pomaže razvoj. Kada su deca sama, uplašena, radosna, pred spavanje ili odmah nakon buđenja puštaju mašti na volju. Većina dece ima neku omiljenu igračku koja je tu kada nema odraslih da uteše i ohrabre, neka imaju tajne prijatelje, za sve druge nevidljive, za njih vrlo prisutne.
Kada su deca sama, uplašena, radosna, pred spavanje ili odmah nakon buđenja, puštaju mašti na volju

Možda ste prisustvovali divnim scenama u kojima igračke oživljavaju, progovore, tajni prijatelj se konsultuje, mazi ili se s njim svađa. Zaista neponovljivi prizori. U to spada i susret sa Deda Mrazom. Koliko je on lični prijatelj, najbolje svedoči činjenica da decu uopšte ne zbunjuje prisustvo tolikog broja Deda Mrazeva koje vide u jednom satu.
A što bi ih i zbunilo? Njihov je samo njihov, a ovi ostali i nisu bitni. Sem… ako im ne daju neki poklon, ili ne naprave neku fotografiju s njim. Tako im Deda Mraz ostane privatno imaginarno vlasništvo i nemoj da bi nekome palo na pamet da ga dira.
Gde ćeš lepše?
Baba je nešto kao deda, ali uz to pravi omiljene kolače, kupa, presvlači, hrani i radi još neke poslove koji deci nisu baš prijatni
Zbog čega baš Deda Mraz? Pa dobro, postoje tu i vile i vilenjaci, potom babaroge, i ostala ne baš prijatna stvorenja, likovi iz crtanih filmova oživljeni kroz omiljene igračke koje, gle čuda, donosi baš Deda Mraz. Deda je personifikacija nečeg toplog, mekog, ušuškanog, nekog ko je uzeo svog unuka, stavio ga na krilo i pričao mu…
Baba je nešto drugo. Ona je nešto kao deda, ali uz to pravi omiljene kolače, kupa, presvlači, hrani i radi još neke poslove koji deci nisu baš prijatni. Npr. seče nokte, uh, strašno, češlja, uh, još strašnije, tera da se peru zubi, najstrašnije.
A deda vodi u šetnju, zna sve o svemu, veći je i jači od babe i zna da smesti unuka na ljuljašku tik ispred nosa nekog drugog dede. Nije baš pristojno, ali je delotvorno. Deda se samo igra, ispunjava želje, lepo se obuče kad krene u park i… ima li nešto što ne radi? On je kao neki tata, ali ovaj ne grdi, ne ljuti se, uvek ima mesta u njegovom krilu i ne koristi češalj za unuke. Samo ih pomazi, ili još bolje, razbaruši kosicu. Gde ćeš lepše?
Deda je personifikacija nečeg toplog, mekog, ušuškanog, nekog ko je uzeo svog unuka, stavio ga na krilo i pričao mu…

Dovoljan razlog da ga ne damo
Deda Mraz je sve to i još mnogo više. On nikada ne kašlje, nema visok pritisak, dođe uvek na vreme, ne žali se na kostobolju i živahan je. Nije sigurno da može da trči, neke dede mogu i to, ali ima ono što nijedan drugi deda nema – sanke i irvase.
Magija Deda Mraza prestane u trenutku kada dete više nije dete. Nije li vam žao tog trenutka, ne zbog toga što hoćete da dete ne odraste, nego zbog toga što nema više tu vrstu maštanja. Razvija drugu, ali je pitanje da li bi imalo kapacitet za toliko mašte da mu nismo dali da veruje u ono u šta smo, nadam se, i mi verovali?
Svako ima svog ličnog Deda Mraza, ako ne verujete, pitajte decu

Zbog toga, ne dajmo Deda Mraza. Naravno, svako svog. Oni kolektivni će se već pojaviti, ali onaj što se prikrade samo zbog nas, ostaje naš i kada imamo unuke. Tako veličanstven Deda, i samo moj. Dovoljan razlog da ga ne damo.