univerzum

Okrenite dugme vaše radio-stanice života na vibraciju prijatno

Svaki elektron koji kruži oko jezgra atoma, pa sve do planeta koje kruže oko Sunca ili udaljenih galaksija, baš sve vibrira i ima svoj zvuk

Sve oko nas vibrira i ima svoj zvuk. Zvuk je originalna kreativna sila. Zvuk je energija koja putuje kao talas i ti talasi imaju svoju vibraciju. Vibracija nam označava koliko ciklusa talas ima u jednoj sekundi, a zapravo koliko brzo ili sporo talas putuje (merna jedinica CPS ili Hz).

Mi, kao ljudska bića, možemo da čujemo zvukove okvirno, u opsegu 16–16.000Hz (po nekima 20–20.000Hz), međutim spektar zvuka koji ne možemo da čujemo je mnogo veći. To što neke zvuke ne čujemo, ne znači da oni ne postoje!

Da li ste znali da, recimo, delfini mogu da proizvedu zvuke čak do 180.000 Hz i da komuniciraju međusobno na toj vibraciji. I onda se postavlja pitanje da li oni komuniciraju na mnogo složeniji način u odnosu na ljudska bića? Da li su inteligentniji od nas i šta sve mogu da prenesu komunikacijom na tako visokoj vibraciji?

Delfini mogu da proizvedu zvuke čak do 180.000 Hz

Bilo kako bilo, najvažnije je da shvatimo da je sve u Univerzumu u stanju vibracije i da ima svoj zvuk. Baš svaki elektron koji kruži oko jezgra atoma, pa sve do planeta koje kruže oko Sunca ili udaljenih galaksija, baš sve vibrira i ima svoj zvuk.

Da bi se zvuk prostirao potreban mu je medijum, bilo da je čvrst, tečan ili gasovit. Zvuk se, putujući, prenosi sa molekula na molekul medijuma kroz koji prolazi. Što je medijum gušći, to će zvuk brže putovati i zato zvuk putuje četiri puta brže kroz vodu nego kroz vazduh. Mislite da je slučajno što imamo tečnost u srednjem uhu?

Upravo ova tečnost i omogućava da zvuk, koji je pokupila ušna školjka, brže prođe i dobije „zamajac” kako bi se preneo putem receptora do našeg mozga. I zamislite onda da se taj mehanički talas prevede u elektromagnetni i da počne, baš kao „struja”, da utiče na naše telo. Koliko je naše telo savršen elektrozvučni sistem!

Naše telo je savršen elektrozvučni sistem!

Zašto neki zvuci izazivaju fizičku senzaciju u našem telu? Fizički odgovor tela na zvuk rezultat je načina na koji naš mozak obrađuje i interpretira zvuk (npr. okidači memorije za znak opasnosti) i električnih impulsa koje mozak šalje različitim žlezdama ili neurotransmiterima u telu, koji izazivaju fizički osećaj.

Kada čujete alarm za požar, vaš mozak signalizira nadbubrežnoj žlezdi da luči adrenalin u krvotok. Vaši mišići se stežu, srčani rad se ubrzava i zenice se šire.

Vi ste u „crvenoj zoni”, odnosno u stanju – bori se ili beži od opasnosti! Sa druge strane, kada čujete dublje zvuke koji traju duže vreme, npr. budističke mantre, vaš mozak signalizira nadbubrežnoj žlezdi da uspori otpuštanje drugog hormona stresa – kortizola.

Fizički odgovor tela na zvuk rezultat je načina na koji naš mozak obrađuje i interpretira zvuk

Vaše disanje i sračni ritam se usporavaju, krvni pritisak se smanjuje i vi se relaksirate. Kada čujete zvuk koji jako volite, vaš mozak otpušta dopamin – hormon zadovoljstva i možete osetiti da ste se naježili ili da vam je prijatnost prostrujala duž kičme.

Osećajte svoje telo kroz vibracije zvukova oko vas i u vama! Koje zvuke nesvesno puštate u vaš život da vas disharmonizuju, plaše, stežu i stresiraju?

Da li zaista svesno umete da prebacite „dugme vaše radio-stanice života” na one vibracije koje čine da se osećate prijatno i lagano?

Kada čujete zvuk koji jako volite, vaš mozak otpušta dopamin – hormon zadovoljstva

Setite se da je moć u vama, osetite kada telo šalje poruku i učinite taj prvi korak tako što ćete možda promeniti TV kanal, pustiti muziku, skloniti štivo koje zamara ili samo svesno disati… a možda i zapevati, zar ne?

Grlim vas glasom,

Ana