Vizual Mirjana Bobic Mojsilovic

 Pojas

Pa neka posle neko kaže da čuda nisu moguća!

U ovom našem prolongiranom haosu i mržnji, sa svim političkim podeljenostima, sa pričom o dvema Srbijama koje se ne razumeju i ne podnose, već nekoliko dana, između protesta, i marica i pendreka, i pucanja i požara, u ratu mafija, i dubokoj ogorčenosti, desilo se nešto neverovatno.

Preko trista hiljada ljudi je u proteklih nekoliko dana stajalo satima i u neverovatno dostojanstvenoj tišini – mirno, dvoje po dvoje, u dugačkim zmijama redova koji su se formirali maltene još od Južnog bulevara – kako bi ušli u Hram Svetog Save i pomolili se pred Pojasom Presvete Bogorodice.

Pojas Presvete Bogorodice, sa Hilandara, iz manastira Vatoped, jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, nakon gotovo šest i po vekova, ponovo je u Beogradu. Inače, to je jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i jedina sačuvana svetinja koja se, prema crkvenom predanju, vezuje za zemaljski život Majke Božije. Prema pravoslavnom predanju, Pojas Presvete Bogorodice isplela je od kamilje dlake Sveta Ana, majka Bogorodice. Nakon Uspenja Presvete Bogorodice, pojas je predat apostolu Tomi kao potvrda njenog vaznesenja. Upravo zbog toga, smatra se jedinom sačuvanom materijalnom relikvijom koja se neposredno povezuje sa životom Presvete Bogorodice na zemlji.

Stotine hiljada studenata i gimnazijalaca, mladih parova, majki sa bebama u kolicima, ljudi svih godina i zanimanja, iz Beograda, ali i iz svih krajeva Srbije, bili su jedan simbolički Bogorodičin pojas oko Hrama Svetog Save, dostojanstveni i besprekorni. Bila sam u toj koloni – niko nije išao preko reda, niko se nije gurao, niko nije vikao, bila je noć, i kolona je polako napredovala ka ulazu u Hram, neke žene su tiho pevale tropare, niko ovde nije bio nateran da dođe, nebo je bilo posuto zvezdama, i imala sam utopijski utisak da su se sve Srbije bar na trenutak nasmešile jedne drugima, u čežnji da nam bude bolje.

Što bi rekao patrijarh Pavle, da bi nam bilo bolje, moramo mi da budemo bolji.

Pa možda i jesmo malo bolji!?

Ili smo totalno lud narod?

Ovako nešto da se dogodi usred političkog haosa u kome se nalazimo, može da se opiše samo jednom rečju – čudo.