J.K Rouling - autorka Hari Potera

Džoana Rouling: nemaštoviti se više plaše

Tokom pandemijske godine objavila je petu knjigu o detektivu Strajku, knjigu za decu Ikabog i primila nagradu za najuticajniju knjigu u poslednjih 30 godina – Hari Poter i kamen mudrosti

Šta sad radi žena koja je zaradila milijardu dolara, zapitali su se mnogi kad je tokom ove netipične godine Džoana Rouling (55) za svoju planetarno popularnu knjigu Hari Poter i kamen mudrosti, 23 godine posle njenog objavljivanja, osvojila jednu značajnu književnu nagradu.

Nagrada se zove 30 od 30 i dodeljuje se svakih 30 godina, tako što se među dobitnicima Britanske nacionalne književne nagrade (The British Book Award) bira jedna koja je bila najbolja i najuticajnija u tri decenije.

Zbog lokdauna i pandemije statueta je književnici dostavljena na kuću, a zvanična svečanost obavljena je preko Zuma.

Tada je došao i odgovor na pitanje šta radi književnica koja zarađuje najviše na svetu.

Piše, eto šta radi.

U jeku planetarne slave knjiga i filmova o Hariju Poteru, životna priča Džoane Rouling postala je svima poznata kao priča od trnja do zvezda.

U detinjstvu je najviše ličila na Hermionu, mlađoj sestri i bratu pričala je priče koje je izmišljala da bi se i sama u njih sklonila. Potom je želela da studira književnost, ali roditelji su rekli da „njena bujna mašta neće plaćati račune”.

Zbog lokdauna i pandemije, statueta je književnici dostavljena na kuću, a zvanična svečanost obavljena je preko Zuma

Kompromis kojim niko nije bio zadovoljan bile su studije modernih jezika, ali je Džo brzo napustila nemački i zamenila ga klasičnim jezicima, čime je maštu obogatila grčkim i latinskim legendama.

„Ne krivim roditelje zbog toga što su želeli da nikada ne iskusim siromaštvo. Romantičnu sliku siromaštva mogu da imaju samo budale”, kaže Džoana, jer smatra da „u trenutku kad smo dovoljno odrasli da držimo volan, odgovornost je naša.”

Inteligencija nikog nije spasla od kaprica sudbine

Po završetku fakulteta zaposlila se kao sekretarica u afričkom odeljenju Amnesti internešenela u Londonu, gde se srela sa užasnim ljudskim sudbinama. „Tu sam naučila o ljudskoj surovosti, ali i o ljudskoj dobroti, više nego igde drugde.”

Tada joj je umrla majka i ona je odlučila da ode u Portugaliju da predaje engleski jezik. Tamo se zaljubila u zgodnog novinara, udala se za njega i rodila ćerku Džesiku, ali kad je beba imala tek nekoliko meseci, Džoana je s njom pobegla nazad u Englesku.

Kad se Džoana kasnije proslavila, Portugalac je za novine s ponosom izjavljivao da „ju je šamarao i da se ne kaje”.

S bebom i bez prihoda, Džoana je u Londonu živela u socijalnom stanu i od socijalne pomoći, i počela da piše priču o siročetu koje uči za čarobnjaka. Sećajući se tog perioda svog života, Džoana je ispričala:

„Kao student, najviše sam se plašila neuspeha. Ali, talenat i inteligencija nikada nikoga nisu spasili od kaprica sudbine. A tada, sedam godina posle diplomiranja, osećala sam da sam propala u epskim razmerama. Svetlo na kraju tunela bilo je samo nada, ali ne i realnost.

Zašto onda govorim o koristima od neuspeha? Zato što nas neuspeh lišava svega što nije neophodno. Prestala sam da se pretvaram da sam bilo šta osim onoga što stvarno jesam i uložila sam svu snagu u onaj posao koji mi je bio značajan.

Bila sam oslobođena, jer se moj najveći strah ostvario, a još sam bila živa i još sam imala ćerku koju sam obožavala i staru pisaću mašinu i veliku ideju. Tako je tvrdo dno postalo čvrst temelj na kome sam ponovo izgradila svoj život.”

Krimi-knjige pod muškim pseudonimom

Ni kad je bila završena prva knjiga o Hariju Poteru, ova koja je proglašena najboljom i najuticajnijom u poslednje tri decenije, stvari nisu postale mnogo bolje. Prvo izdanje prodato je u svega 500 primeraka.

Danas takav primerak na aukcijama dostiže cenu od dvadesetak hiljada funti. Ali, kad je knjiga sledeće 1998. dobila Bukerovu nagradu u konkurenciji dečjih knjiga, stvari su se preokrenule, a kad je američki izdavač otkupio prava za sto hiljada dolara, Džoana „nije mogla da udahne”.

U jeku planetarne slave knjiga i filmova o Hariju Poteru, životna priča Džoane Rouling postala je svima poznata kao priča od trnja do zvezda

Od 1997. do 2007. objavljeno je šest knjiga o Hariju Poteru, snimljeni su visokobudžetni filmovi, Džoana je postala najplaćeniji pisac svih vremena, a njena zarada primakla se milijardi dolara. Udala se za šest godina mlađeg lekara iz Škotske i rodila još dvoje dece.

Kupila je kuće, zamkove, jahtu, potom je ogromne iznose usmerila u humanitarne svrhe, osnovala svoju organizaciju, donirala tuđe. I ovo bi mogao da bude srećan kraj priče o upornosti, radu, talentu, neodustajanju. Zaista, jedno vreme je i izgledalo da je Džoana prestala da piše.

Dok muž jedne njene prijateljice nije za novine izjavio da je Džoana viđena kako sedi u kafeu i piše krimi-roman.

Džoana je to porekla, ali su poznavaoci kriminalističke literature u knjizi izvesnog Roberta Galbrajta o privatnom detektivu Kormoranu Strajku naslutili Džoanin stil.

Većina se slagala da je Kukavičji zov suviše vešto napisana za nekoga kome je to prva knjiga. A onda je časopis Tajm angažovao stručnjake da analiziraju i uporede Džoanin stil sa stilom tog Galbrajta.

Kad je izdavač konačno potvrdio da je Džoana autor, prodaja knjige je za dan skočila za 4000 odsto. Usledili su nastavci: Svilena buba, 2014. i Karijera zla, 2015, a zatim je BBC snimio seriju pod naslovom Kormoran Strajk, sa Tomom Berkom u naslovnoj ulozi. Seriju je preuzeo HBO. Četvrti deo serijala, Smrtonosno belo, objavljen je 2018, a peti, Uznemirena krv, u septembru ove godine.

Bajka skinuta s tavana

Sedeći u kući tokom prolećnog lokdauna, Džoana je uočila koliko je zatvorenost posebno teška za decu. Tada se setila da negde na tavanu ima kutiju s pričama koje je pisala na pisaćoj mašini i uveče pred spavanje čitala svojoj mlađoj deci, dok su bili mali. Bila je to priča o čudovištu Ikabogu, kojim u jednoj srećnoj zemlji plaše decu, mada svi znaju da je ono samo mit. Međutim, čudovište se nekako iskobeljalo iz mita…

Učinilo joj se da bi ta bajka bila dobro sklonište za decu suočenu sa nevidljivim čudovišnim virusom. Skinula je papire sa tavana, malo ih preradila i odlučila da ih, poglavlje po poglavlje, objavljuje na internetu, tako da budu besplatno dostupni svoj deci.

Istovremeno, deca iz celog sveta su pozvana da ilustruju pojedina poglavlja i da svoje crteže šalju na konkurs.

Bila sam oslobođena, jer se moj najveći strah ostvario, a još sam bila živa i još sam imala ćerku koju sam obožavala i staru pisaću mašinu i veliku ideju

Odabir su izvršili dizajneri izdavača. „Ja ne bih mogla da se odlučim”, kaže Džoana. Izabranim crtežima ilustrovano je štampano izdanje knjige Ikabog, objavljene krajem novembra ove godine. Sav prihod od štampanog izdanja ide u dobrotvorne svrhe, za pomoć ranjivim grupama ugroženim pandemijom kovida-19.

Koristi od neuspeha

Očigledno, Džoana Rouling i dalje na teške situacije odgovara pojačanom motivacijom.

Govor koji je održala diplomcima Harvarda naslovila je Koristi od neuspeha i u njemu rekla: „Neki neuspeh u životu je neizbežan, nemoguće je živeti a da negde ne propadnete, osim ako ne živite tako oprezno da kao da i niste živeli, a to je neuspeh po difoltu.

Nikada nećete stvarno upoznati sebe niti ljude oko sebe bez izazova. Život nije spisak na kome ćete štriklirati šta ste ostvarili. Vaše kvalifikacije, vaš CV, nisu vaš život, mada mnogi ljudi mojih godina to mešaju.”

Sedeći u kući tokom prolećnog lokdauna, Džoana je uočila koliko je zatvorenost posebno teška za decu. Tako je nastala knjiga za decu Ikabog, objavljena u novembru

Džoana Rouling, takođe, ističe vrednost mašte, ne samo za pisanje, već i za realni život.

„Mašta omogućava da ljudska bića mogu da uče i razumeju ono što nisu iskusili, da se stave na mesto drugih ljudi. A mnogi biraju da ne koriste maštu i zadovoljavaju se samo svojim ličnim iskustvom. Mislim da oni koji su svojom voljom postali nemaštoviti, vide više čudovišta. I često se više plaše.”