Da vam upala uva ne pokvari letovanje
Plivanje, ronjenje, igranje u plićaku, vožnja čamca, kupanje u bazenu, odbojka na pesku, samo su neke od aktivnosti kojima se radujemo kada dođe leto. Svi volimo vodene sportove, kao i osveženje i zabavu koja dolazi s njima. Ipak, ovakva zabava ima samo jedan mali nedostatak, a to je voda koja se ponekad zadržava u vašim ušima.
Da li vam je poznat taj osećaj nelagodnosti, svraba, a ponekad i bola uzrokovanog zadržavanjem vode u uvetu? Da li ste nekad osetili zapušenost uva nakon plivanja, kupanja ili ronjenja?
Plivačko uvo
Jeste li znali da voda koja se zadrži u ušima može uzrokovati rast štetnih bakterija i gljivica i, naravno, dovesti do upale uva. Ako se ne leče ili se često ponavljaju, takve upale dovode do stanja poznatog po nazivu plivačko uvo.
Plivačko uvo nastaje zbog zadržavanja vode u ušnom kanalu. Voda koja se zadrži u kanalu, kao i njegova vlažnost, pogoduju rastu i razvoju bakterija i gljivica, što na kraju dovodi do upale kanala uva. Sama upala kanala ne mora uvek biti infektivna već može biti i posledica iritacije (učestalo čačkanje ušiju).
Faktori rizika i simptomi upale uva
Rizični faktori koji doprinose razvoju infekcije i upale uva su:
• Zapušenost uva stranim telom ili cerumenom
• Uži ušni kanal
• Iritacija kanala (najviše uzrokovana čepićima za uši ili slušalicama)
• Povećana vlažnost vazduha
• Perutanje kanala
• Atopijski dermatitisi i drugo
Simptomi koji se javljaju kod plivačkog uva su: bol u uvu, osećaj punoće, svraba i zaglušenost.
Osim toga, može se javiti i: šuštanje u uvu, zujanje, osetljivost uva na dodir, vlaženje uva.
Dijagnoza i lečenje
U takvoj situaciji potrebno je da se uradi pravilna dijagnostika kako ne bi došlo do pogrešnog zaključka da se radi o upali srednjeg uva.
Dijagnoza se postavlja na osnovu razgovora i pregledom – otoskopijom.
Lečenje se obavlja kapima za uši, obično su to antibiotske kapi, a u ređim slučajevima antigljivične. Za bolove uzeti tablete protiv bolova. Takođe, potrebno je kanal držati čistim i suvim. Nije preporučljivo držati vatu u uvu ili neko drugo strano telo koje može dodatno iritirati kanal.
Mere prevencije
U prevenciji razvoja plivačkog uva najvažnije je držati ušni kanal čistim i suvim. Preporučljivo je odmah nakon plivanja osušiti uši od vode i očistiti peškirom.
Takođe, kod čestog i dugog uranjanja uva u vodu preporučuje se da se pre ulaska u vodu u uvo aplikuje sprej na bazi borne kiseline koja štiti uvo od moguće infekcije.
Isto tako, dobre su i kapi na bazi maslinovog ulja koje omogućavaju da voda lakše izađe iz ušnog kanala. Ukoliko stavljate čepiće za uši, morate ih staviti pre ulaska u vodu i morate paziti da je uvo tada čisto i suvo. Čepići moraju biti vodonepropustvi i moraju se držati u ušima sve vreme boravka u vodi. Nakon izlaska iz vode, oni se izvade i ne vraćaju se dok nismo sigurni da je uvo čisto i suvo.
Dobro je znati da ukoliko se vraćate kući avionom i imate upalu uva, pola sata pre poletanja uzmite tabletu za bolove, deset minuta pre ulaska u avion stavite dekongestivne kapi u nos. U toku leta, žvaćite žvakaću gumu ili nešto od grickalica. Nakon sletanja, obavezno se javite kod lekara na pregled.
I na kraju, da zaključimo – plivačko uvo može učiniti vaše letovanje neprijatnim, ali uz mere prevencije koje smo savetovali, to se skoro nikad neće desiti.