
Avgust je, sve je dozvoljeno
Posle Svetog Ilije sunce sve milije.
Deca se smeju kad ovo kažem, svake godine oko ovog datuma.
Nama je važno da je krenuo najsporiji mesec. Hodamo lenjo avgustovskim danima, ne hitamo nigde.
I ko je na moru, i ko nije, pokušava da dozove zvuk vode u svoje sećanje.
Što se mene tiče, ja smatram da je paradajz potpuni raj. Domaći, crven, ne marim za vrstu. U avgustu je svaki sigurno pocrveneo na suncu.
Paradajz turista sam, i time se dičim. Ustajem radosna, paradajz ukusan kao najfinije meso.
Morate priznati, i deca su finija tokom avgusta. Prošao je onaj prvi nalet ogromne raspustke energije, pa i s njima nekad možemo na miru da popričamo.
Prođu junski-julski upisi. Nerviranja, predviđanja, sumnjičava rodbina. Mature, troškovi u crvenom mesecima.
Imamo dokaz da smo preživeli. Stigao nam avgust.
Predlažem knjigu nedeljno, ako baš ne stignete dve, i lagano.
Disati. Šetati. Osluškivati sebe. Udovoljavati sebi. Osmisliti svoj antismarajući režim i čvrsto se držati njega.
Avgust je!
Sve je dozvoljeno. Može ona suknja koju čuvam za specijalne prilike da se prošeta.
Popijte hladan čaj sa svojom decom. S roditeljima. Družimo se. Sad je momenat za zagrljaj sa sestrom, s bratom. Pričajmo obične životne priče. Pružimo podršku jedni drugima.
Šta ima lepše od hladne lubenice i toplog razgovora? Možda hladna lubenica i bioskop na otvorenom.
Dok kuvam neki bućkuriš za dva dana, maštarim i radujem se novom danu.
Može Branimir Štulić i njegov bluz.
Velika su dela Gospodnja, draga svima koji ih ljube. Psalam 111.