Andželina Džoli kao Marija Kalas – kako pronaći svoj glas

Kad 3. januara 2025. Andželini Džoli bude uručena nagrada međunarodnog Palm Springs filmskog festivala za naslovnu ulogu u filmu Marija, ostaće još samo par nedelja neizvesnosti do odluke Američke akademije za film. Da li će Andželina Džoli dobiti svog drugog Oskara, ovoga puta za glavnu ulogu, lik operske dive Marije Kalas u biografskom filmu režiera Pabla Laraina?

Andželina je evropsku publiku već osvojila. Na premijeri u Veneciji dobila je osmominutne ovacije, koje su je rasplakale, a ova holivudska zvezda nije nenaviknuta na uspeh. Ipak, ovo je prva velika glavna uloga Andželine Džoli u poslednjih 15 godina. Za Oskara je poslednji put bila nominovana 2009.

Poslednji dani dive sa „grčkom kosom”

Film Marija, koji se na Netfliksu prikazuje od 11. decembra 2024, predstavlja treći deo trilogije režisera Pabla Laraina, posvećene zanimljivim ženama čiji su se životi odvijali pred očima javnosti. Baš kao i u prethodnim filmovima, Džeki (o Džeki Kenedi, koju igra Natali Portman) i Spenser (o Ledi Dajani, koju igra Kristen Stjuart), i u filmu Marija Pablo Larain bira nekoliko dramatičnih dana, da bi kroz reminiscencije prikazao sve bitne tačke života svoje junakinje.

Tako se i film Marija odvija tokom septembra 1977, u okviru nedelju dana, dok velika operska diva, izolovana u svom stanu u Parizu, rekapitulira svoj život. Scenario, koji je napisao Stiven Najt, kao i onaj za film Spenser, suptilno razotkriva prirodu žene koja se lomi pod preteškim bremenom slave.

U početku, mnoge je iznenadio izbor Andželine Džoli za ulogu Marije Kalas. Najveća operska pevačica svih vremena rođena je u Americi, ali je grčkog porekla i karakterističnog mediteranskog izgleda, sa crnim očima, oštrim crtama lica i sa bujnom, teškom crnom kosom, „grčkom kosom”, kako se sama Andželina izrazila.

Srodnost po ranjivosti

Ali režiser se očigledno više vodio emocionalnom strukturom glumice, nego fizičkom sličnošću. Osim toga, retko koja glumica odgovarajućih godina može u potpunosti da se identifikuje sa tako velikom Marijinom slavom i tako surovim odnosom medija kao Andželina Džoli. Sudeći po dosadašnjim reakcijama, režiser nije pogrešio u izboru glumice.

Kad su samu Andželinu Džoli pitali šta to nju lično povezuje sa Marijom Kalas, ona je odgovorila: „Delim njenu ranjivost više nego išta drugo. Bila je izuzetno krhka, a u njenom svetu nije bilo mesta na kome možete biti tako krhki i emocionalno otvoreni.”

Marija Kalas.

Fotografija: Marija Kalas / Shutterstock © Ralf Liebhold

Film počinje jednom gotovo operskom scenom, u kojoj vidimo Mariju u njenom stanu u Parizu, u raskošnoj spavaćici, kada vreme počinje da se odvija unazad. To je trenutak u kome Marija Kalas već pet godina nije pevala javno jer joj je glas bio oštećen, mada je kompozitor Leonard Bernstajn za nju već rekao da je „čist elektricitet”, a širom sveta bila je poznata kao La Divina, zbog svog božanskog glasa.

I njen turbulentni privatni život (o čemu smo pisali) privlačio je podjednaku znatiželju javnosti. Pa ipak, poslednje godine života, Kalas je provela usamljena.

Sedam meseci učenja operskog pevanja

Ono što je u radu na liku Marije Kalas predstavljalo najveći izazov za Andželinu Džoli bio je upravo taj Marijin božanski glas. Tokom filma, publika će čuti devet arija iz opera koje je pevala Marija, ali se režiser nije zadovoljio da jednostavno „nalepi” snimke originalnih izvođenja. Zato je Andželina, tokom priprema za snimanje, sedam meseci učila opersko pevanje. Mada nikada ranije nije pevala. Nije čak nikada učestvovala ni u karaokama.

„Ne samo da nikada nisam bila podsticana da pevam do krajnjih mogućnosti svog glasa”, kaže Andželina, „već nisam imala podršku ni da naučim kako se to radi. Naprotiv, imala sam jednu osobu u svom životu koja prema meni nije bila ljubazna po pitanju mog pevanja, a ja sam se adaptirala prema tom mišljenju.”

Andželinin profesor pevanja odmah je uočio da ona ima taj glas u sebi, ali ona se veoma plašila. To je ipak nije sprečilo da sedam meseci uči disanje, držanje, jezike. Potrajalo je dok nije uspela. „Jednom, pokrenula sam sve iz sebe i pokušala. I kad sam proizvela taj zvuk, stala sam, kao dete zapanjena onim što sam uspela”, seća se Andželina.

Pronađite svoj glas i pevajte za sebe

Ali to je bio tek početak. Kad je prešla na vežbanje arija, tražila je od svojih sinova, koji su radili s njom kao asistenti, da provere ne samo da li su vrata zatvorena, nego i da možda nema nekog u hodniku ko bi mogao da je čuje.

„Najstrašniji je bio prvi dan kad sam morala da pevam ped ekipom filma. Bila sam prestravljena. Sva sam se tresla. Bila sam u panici”, kaže Andželina Džoli.

Ali režiser je bio taktičan. Polako je povećavao publiku. Počeli su sa 15 ljudi u sobi, zatim je pevala pred 50 i do kraja, pevala je na sceni milanske Skale (La Scala) pred celom ekipom filma, salom punom statista i svima iz ove operske kuće.

Glumačka ekipa filma Marija Kalas.

Fotografija: Shutterstock © Loredana Sangiuliano

„Bilo je to ludilo, bilo je uzbudljivo. Bila je to izvanredna prilika da budem prestravljena, a da ipak naučim nešto novo u mojim godinama, u ovoj fazi mog života.”

Andželina Džoli ni sada ne smatra sebe pevačicom, ali drago joj je što je prošla kroz to iskustvo, što je uradila ono što je mislila da nikada ne bi mogla. Shvatila je da je i Marija pred kraj života, kad je prestala da peva za publiku, pronašla svoj glas i počela da peva za sebe.

„Da li ste i vi to uradili? Svakome bih preporučila da to uradi. Pogotovo kad ste stariji, kad ste skoro zaboravili određene aspekte sebe”, kaže Andželina.

Hibridni miks glasova dve dive

Ipak, ono što publika čuje u arijama u filmu nije samo glas Andželine Džoli, ali nije ni samo glas Marije Kalas. Režiser Pablo Larain je objasnio da je to „hibridni miks” koji su napravili u postprodukciji. „Ponekad čujete jedan odsto Andželininog glasa, negde pet odsto, negde 40. Na par mesta čujete čak 60 ili 70 odsto njenog pevanja. Pošto je to film o Mariji Kalas, želite da čujete glas Marije Kalas, ali da bi film bio uverljiv, Andželina je morala da peva pred publikom”, kaže Larain.

Na saundtreku sa operskim arijama iz filma, koji je izdao Warner Classics, naći će se digitalizovani originalni snimci glasa Marije Kalas, koja peva arije iz Norme, Toske, Travijate, Otela i drugih opera.

Samo dvoje ljudi od poverenja

Za Andželinu Džoli pevanje je bilo tek deo glumačkog posla na građenju lika Marije Kalas. Sa fizičkom transformacijom išlo joj je lakše nego sa pevanjem: „Kad sam stavila njene naočare i periku sa njenom grčkom kosom, osetila sam se kao Marija koju svet nije poznavao i povezala sam se s njom.”

Ni suštinska usamljenost u vrevi obožavalaca nije strana Andželini Džoli. Za razliku od Marije, Andželina ima decu, troje usvojene i troje biološke, i o njima kaže: „Moja deca su moji najbolji prijatelji. U ovoj fazi života i karijere nemam mnogo toplih, bliskih odnosa. Bar ne onih na koje mogu da se oslonim. Postoji samo par ljudi kojima verujem. Sa čim je Marija Kalas umrla? Sa samo dvoje ljudi od poverenja.”

Marija Kalas.

Fotografija: Marija Kalas na omotu CD-a / Shutterstock © Stefano Chiacchiarini ’74

Andželina je čak izjavila da planira da se odseli iz Los Anđelesa kad njena najmlađa deca, Vivijen i Noks, napune 18 godina, a to će biti 2026. „Tada ću provoditi vreme posećujući članove svoje porodice, gde god oni tada bili po svetu”, rekla je Džoli.

Nelagodnost života pod reflektorom javnosti

Andželina kaže da je sa Marijom Kalas spaja i nelagodnost života pod budnim okom javnosti. Pripremajući se za ulogu, prošla je sve Marijine intervjue, od onih iz mladosti i sa vrhunca slave, do onih kasnijih, i mogla je da prati kako se odnos prema njoj menja. „Kad sam slušala poslednje intervjue, videla sam koliko su prema njoj maliciozni i koliko su se interesovali samo za tračeve. I postajali su agresivni kad nisu mogli da dobiju ono što su želeli od nje.”

I sama Andželina Džoli imala je mnogo situacija kada se javnost više interesovala za njen privatni život nego za njene uloge. Šta smo o tome pisali, možete pogledati ovde.

Ipak, ključni vodič kroz ulogu bila joj je muzika, arije koje su kroz film tako raspoređene da svaka odslikava dominantno osećanje u toj fazi života Marije Kalas. To su uloge koje su je učinile onim što je bila, zbog kojih je postala La Divina.

Andželina Džoli kaže da i posle završetka snimanja lik Marije Kalas nosi sa sobom. „Osećam kao da mi je ona sada sestra, neko koga intimno poznajem. Kad sada slušam njenu muziku, ja se smeškam drugačije nego ostali u publici jer osećam da sam joj bliža nego ostali.”

Naslovna fotografija: Andželina Džoli / Shutterstock © Fred Duval