
HDL – holesterol koji nas brani, a mi ga ignorišemo
- Sadržaj:
- 1. „LDL je neprijatelj broj 1” – pa se svi fokusiraju na njega
- 2. HDL se ne leči lekovima – pa ga lekari često ne komentarišu
- 3. HDL je postao „statistički parametar”, a ne terapijski cilj
- 4. Ljudi veruju da je holesterol samo „visok = loše”
- 5. Šta je HDL i zašto je važan?
- 6. Koje su ciljane vrednosti HDL-a?
- 7. Kako prirodnim putem možemo podići HDL?
Opet sam dobio pitanje o HDL-u ili dobrom holesterolu; ovog puta pitanje se više odnosilo na to što se doktori uglavnom fokusiraju na LDL i loš holesterol. Na to pitanje nije baš lako odgovoriti jer izgleda da svi zanemaruju HDL. Njegova važnost je tiha i nevidljiva, a u medicinskoj praksi fokus se većinom stavlja na LDL – loš holesterol, koji direktno učestvuje u stvaranju aterosklerotskih plakova. Mogući razlozi zašto je to tako su:
„LDL je neprijatelj broj 1” – pa se svi fokusiraju na njega
LDL je direktno povezan sa razvojem srčanog i moždanog udara, i sve preporuke (kao npr. ESC/EAS Guidelines) daju terapijske ciljeve upravo za LDL, dok za HDL samo konstatuju da „nizak HDL nosi dodatni rizik”. Tako se u praksi LDL „leči”, a HDL često samo konstatuje. Sve smernice nas uče da se fokusramo na LDL.
HDL se ne leči lekovima – pa ga lekari često ne komentarišu
Za razliku od LDL-a, koji se može jasno sniziti statinima, kod HDL-a ne postoji efikasan lek koji ga podiže i smanjuje mortalitet. Fibrati i niacin podižu HDL, ali ne donose očekivane kliničke koristi (Keene et al., BMJ, 2014. -1) Zbog toga lekari retko predlažu nešto konkretno kada je HDL nizak – osim opštih preporuka o fizičkoj aktivnosti i zdravoj ishrani. I tu jeste klopka, jer kad god ne postoji lek već fizička aktivnost, priča kao da prestaje, a zaboravlja se da fizička aktivnost može da zameni mnoge lekove, a nju ne može da zmameni nijedan lek.

Shutterstock.com
HDL je postao „statistički parametar”, a ne terapijski cilj
Na HDL se gleda kao na jedan od faktora u ukupnom kardiovaskularnom profilu, ali ne kao na glavni uzrok bolesti. Često se čak i vrlo nizak HDL ne tretira kao razlog za uzbunu ako su svi ostali parametri „dobri”. To vodi u lažni osećaj sigurnosti.
Ljudi veruju da je holesterol samo „visok = loše”
U svakodnevnom govoru i reklamama, holesterol je predstavljen kao „neprijatelj”. Malo ko zna razliku između HDL i LDL, pa ljudi kada čuju da im je „holesterol u granicama” – ne pitaju dalje, i ne interesuju se za HDL posebno.
HDL se teže menja i više zavisi od genetike
Nekim ljudima HDL prirodno ostaje nizak uprkos zdravom životu. Onda se odustane, jer se čini da se „ništa ne može uraditi”. Ipak, to nije tačno – fizička aktivnost i prestanak pušenja gotovo uvek daju bar mali pomak.
Šta je HDL i zašto je važan?
HDL deluje kao čistač krvnih sudova – on „skuplja” višak holesterola iz periferije (posebno iz arterija) i transportuje ga nazad u jetru, gde se dalje razgrađuje i eliminiše iz organizma. Taj proces se zove reverzni transport holesterola i od ključnog je značaja za očuvanje zdravlja srca i krvnih sudova.
Studije su pokazale da niske vrednosti HDL-a koreliraju s povećanim kardiovaskularnim rizikom, nezavisno od vrednosti LDL-a ili ukupnog holesterola (Barter et al., NEJM, 2007; Gordon et al., Am J Med, 1989. – 2)
Koje su ciljane vrednosti HDL-a?
Ciljane vrednosti za muškarce su preko 1,0 mmol/l (40 mg/dl), a za žene – preko 1,3 mmol/l (50 mg/dl).
Niže vrednosti su povezane sa povećanim rizikom za infarkt miokarda, moždani udar i perifernu vaskularnu bolest – čak i kada su sve ostale vrednosti u granicama normale.
Mnoge naše laboratorije navode da je poželjni nivo HDL ≥1,55 mmol/l i to nije u suprotnosti sa međunarodnim vodičima. Referentne vrednosti u laboratorijama često koriste optimalne ciljne vrednosti za prevenciju bolesti, a ne samo granične patološke vrednosti. Sve laboratororije poštuju vrednosti HDL-a <1,0 mmol/l koje se kod muškaraca, u vodičima (ESC, AHA), definišu kao povećani rizik. Ali, to ne znači da su vrednosti od 1,0 do 1,54 idealne. Tako se HDL ≥1,55 mmol/l smatra zaštitnim, a 1,04–1,55 mmol/l graničnim rizikom, što je u skladu sa kriterijumima za metabolički sindrom i model skoringa za rizik po Framingamskoj (Farmingham) studiji.

Shutterstock.com
Kako prirodnim putem možemo podići HDL?
Fizička aktivnost je najefikasniji i najjeftiniji način da podignete HDL. Aerobne vežbe (brzo hodanje, trčanje, bicikl, plivanje) u trajanju od 150 do 300 minuta nedeljno mogu povećati HDL i do 10 odsto (Kodama et al., Arch Intern Med, 2007-3).
Zdrave masti –hrana bogata omega 3 masnim kiselinama (masna riba, laneno seme, orasi) i mononezasićenim mastima (maslinovo ulje, avokado, bademi) pozitivno utiče na HDL.
Izbegavajte trans-masti (industrijske prerađevine i margarin), koje smanjuju HDL i povećavaju LDL.
Prestanak pušenja, jer pušenje snižava HDL. Studije su pokazale da prestanak pušenja već u roku od tri nedelje može dovesti do porasta HDL-a do 10 odsto (Criqui et al., Circulation, 1990).

Shutterstock.com
Umeren unos alkohola – u malim količinama, alkohol (posebno crno vino) može povisiti HDL. Ali oprez – ovo nije preporuka za konzumaciju, jer rizici od zloupotrebe prevazilaze eventualne koristi. Međutim, važno je znati da alkohol stimuliše jetru da proizvodi više apolipoproteina A-I, glavnog sastojka HDL čestica (Berger et al., Atherosclerosis, 2004), i da ubrzava proces reverznog transporta holesterola, odnosno „čišćenja” krvnih sudova. Pritom se ne sme zanemariti ni antioksidativni efekat resveratola.
Smanjenje telesne mase: čak i gubitak 5–10% telesne mase kod gojaznih osoba značajno povećava nivo HDL-a (Dattilo & Kris-Etherton, Am J Clin Nutr, 1992-4 ).
Lekovi nisu prvi izbor za podizanje HDL-a – statini imaju mali efekat, fibrati i niacin nešto jači, ali nijedan lek nije efikasniji od promena životnog stila. Fokus i dalje ostaje na snižavanju LDL-a, jer su kliničke koristi povećanja HDL-a lekovima ograničene (Keene et al., BMJ, 2014).
Iz svega je važno da zapamtimo da HDL nije samo broj već je dobar pokazatelj ravnoteže u organizmu. Ako imate nizak HDL, to ne znači da ste nužno bolesni, ali znači da je vreme za ozbiljno preispitivanje životnih navika.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com
Izvori
- www.bmj.com/content/349/bmj.g4379.short)
- www.ahajournals.org/doi/abs/10.1161/01.cir.79.1.8
- https://jamanetwork.com/journals/jamainternalmedicine/fullarticle/486847
- www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0002916523313352