
Savremena lepota
Danas se artificijelna „lepota” nosi na korzou društvenih mreža, kao što su se nekada po selima, na vašarima, nosili dukati da označe „vrednost” buduće udavače
Primećujem jedan neverovatan trend među devojkama: odlaze na plastične operacije i onda celom svetu daju na znanje šta su operisale. Pre nekoliko dana nisam mogla da pročitam vesti, a da me sa svih strana nije spopala priča o nekoj ovdašnjoj starleti koja je ponovo otišla na neku estetsku operaciju, i o tome kako je do sada na svoje „ulepšavanje” dala skoro iznos jedne garsonjere.
Možda nisam normalna, ali uopšte ne razumem zašto bi iko ko je nezadovoljan svojim izgledom objavljivao svetu da se uz pomoć plastične hirurgije prolepšao?
Kada smo mi bili klinci, devojke koje su iz ovih ili onih razloga išle na operaciju nosa – nisu to obznanjivale na sva zvona – samo bi se pojavile posle letnjeg raspusta u školskom dvorištu, nekako lepše i samouverenije. Klempavi momci, rešavali su problem svojih ušiju isto tako – diskretno. Prolepšavanje je bila privatna stvar, i upravo zato što je prirodnost bila na ceni, niko o estetskim zahvatima nije govorio.
Uopšte ne razumem zašto bi iko ko je nezadovoljan svojim izgledom objavljivao svetu da se uz pomoć plastične hirurgije prolepšao
Ali danas, lepota je stvar neke druge vrste prestiža – „ulaganje u sebe” danas podrazumeva plaćanje hirurgu za izgled koji ne ostavlja sumnju da je neprirodan, a silikonska lica, grudi i zadnjice danas se prikazuju svetu kao stvar materijalnog prestiža.
Zaprepašćena sam kad čujem da žene javno govore o svojim veštačkim grudima i licima, jer tako se javno govori o sopstvenim nesavršenostima i kompleksima.
Zanimljivo, danas se artificijelna „lepota” nosi na korzou društvenih mreža, kao što su se nekada po selima, na vašarima, nosili dukati da označe „vrednost” buduće udavače. Ona, dakle, služi da se prikaže ekonomska moć i, sa tim u vezi, bolji ekonomski prospekti – „što sam više operisana, bolje ću se udati”.
Paradoks ovog savremenog trenda veštačke lepote leži upravo u tome što ona želi da bude primećena kao veštačka, artificijelna, kao nešto što je skupo i na čemu se radilo.
I upravo zbog toga ona se opasno primiče svojoj sopstvenoj karikaturi.
Promocija ove plastične i neprirodne „lepote” ženu svodi isključivo na telo, koje za uzor ima žene iz filmova za odrasle.