Orvel

Profesionalni pesimisti koje odlikuje rečenica da „ne može da bude gore”, u poslednje vreme izloženi su neprestanom iznenađivanju

U ovom sveopštem planetarnom ludilu koje se sručuje na nas svakoga dana, u svakom pogledu i iz svih pravaca, dobro upućeni posmatrač sa razlogom pomisli kako više ništa ne može da ga iznenadi.

Ali to je, kao i uvek, zamka za one koji misle da su razumeli svet i vreme i istoriju i geografiju – rečju, za one koji misle da sve znaju.

Profesionalni pesimisti koje odlikuje rečenica da „ne može da bude gore”, u poslednje vreme izloženi su neprestanom iznenađivanju.

Da, mnogo je gore.

Naime, pre nekoliko dana pročitala sam zaista orvelijansku vest – čuveni distopijski roman Džorža Orvela, 1984, dobija svoju novu, politički korektniju, feminističku verziju. Da stvar bude luđa, potonje „delo” odobrila je Orvelova fondacija. Najpoznatiji roman o distopijskom društvu i propagandi biće ponovo napisan da bi se uklopio u savremenu propagandu.

Distopija stvarnosti, dakle, uveliko je nadmašila Orvelov književni i sociološki original.

Pročitajmo ponovo Orvela, dok nam i to ne protumače

Vinston Smit, glavni junak Orvelovog romana, čiji je posao da ponovo opisuje istoriju kako bi se ona uklopila u partijsku propagandu, sada i sam postaje glina koju mesi neumoljiva nevidljiva ruka savremenog cenzora.

1984. iz ugla devojke Vinstona Smita.

Džordž Orvel se okreće u grobu.

Ako bi iko pokušao da jednostavnim rečima opiše post-postmodernizam, onda bi ova zastrašujuća, iako bizarna, priča bila dovoljna.

Nije suludo pomisliti da se posle ovoga može očekivati poplava politički korektnih „probuđenih” verzija svega što je ljudska kreativnost napravila, s obzirom da je ovo u čemu se svet danas nalazi takođe neka vrsta klonirane stvarnosti.

I, padaju mi na pamet njegove čuvene rečenice iz 1984.

„Ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost. Ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost!”

Ili: „U vreme obmane, govoriti istinu je revolucionarni čin.”

I: „Dok se ne osveste, oni se neće pobuniti. A dok se ne pobune, ne mogu da se osveste.”

Zato, pročitajmo ponovo Orvela, dok nam i to ne protumače.

Jer, onaj ko kontroliše tehnologiju, izgleda da kontroliše i reči.