Žena koja se gleda u ogledalo

Ogledalo – hvala što znamo kako izgledamo

Život bez ogledala bio bi prilično neobičan, ali ima još milion razloga koji ovu stvar, danas sasvim običnu, vekovima čine neodoljivom

Život bez ogledala, naizgled sasvim obične stvari, bio bi prilično neobičan i ko zna kakve bismo propuste pravili.

Neverovatno je što postoji predmet koji može da reflektuje našu sliku tako što se svetlost odbija i prikazuje sve što je ispred njega, kada se fokusira sočivom oka ili objektivom kamere. Još je neverovatnije da, kada smo ispred njega, vidimo i stvari koje su iza i pored nas, a koje inače ne bismo mogli da sagledamo iz te pozicije.

I naši preci voleli su da vide svoj lik

Danas bi nam bilo nezamislivo da ne možemo da se ogledamo, međutim i naši daleki preci voleli su da vide svoj lik u mirnoj površini tamne vode. Ogledala se prave već hiljadama godina i u tu svrhu su se koristili razni materijali kao što su stene, metali i staklo.

U Anadoliji su, na primer, pronađena ogledala koja su pravljena od uglačanih stena (neke vrste vulkanskog stakla), a koja datiraju iz 6000 godina p.n.e. U Mesopotamiji su se pravila od ispoliranog bakra, oko 4000 p.n.e., a ona iz Egipta potiču iz 3000 godina p.n.e. U Rimskom carstvu su se koristila srebrna ogledala.

U Anadoliji su pronađena ogledala koja su pravljena od uglačanih stena

Pravljenje stakla duvanjem počelo je da se koristi u Siriji u 1. veku p.n.e. Da bi se dobila ogledala, staklo se stavljalo na olovnu ili zlatnu podlogu. Ta ogledala su vrlo dobro reflektovala svetlost, ali pošto su pravljena od staklenog mehura bila su zaobljena i davala neprecizne slike.

U renesansi, na ogledala se stavlja premaz od kalaja i žive, pri čemu bi živa isparila tokom zagrevanja. U Nemačkoj i kasnije u Veneciji razvijena je tehnika za dobijanje ravnog stakla. Venecija je u 16. veku postala centar za proizvodnju ogledala koja su najčešće korišćena za dekorisanje raskošnih venecijanskih palata.

Ova ogledala u luksuznim ramovima postala su vrlo brzo popularna širom Evrope. U istom veku, recept za izradu ogledala stigao je do Francuske gde je počela masovna proizvodnja. U savremeno doba, da bi se napravilo ogledalo, staklo se najčešće preliva tankim slojem aluminijuma.

Od pudrijere do teleskopa

Osim što volimo ogledala na koja bacimo poslednji pogled pre nego što izađemo iz kuće, ne možemo bez onih koja krase naše pudrijere ili uveličavaju poteze dok se šminkamo. U automobilima su nam neophodna ogledala uz pomoć kojih vidimo šta se dešava iza nas u saobraćaju. Sigurnosna ogledala postavljaju se, takođe, u hodnicima velikih zgrada i na raskrsnicama, da bismo videli da li neko dolazi iz suprotnog pravca.

Vencija je u 16. veku bila centar za proizvodnju ogledala kojima su dekorisane raskošne palate

Zubari bez ogledala ne bi mogli da vide naše zube sa svih strana (instrument sa ovalnim ogledalcem na jednom kraju), primenjuju se kod kamera, teleskopa i sastavni su deo solarnih panela. Ako koristimo sunce kao izvor svetlosti, ogledalom se ta svetlost koncentriše i ono počinje jako da blješti, skoro kao reflektor.

Ogledala se koriste i u vojne svrhe i to ne samo danas, već od davnina. U filmovima gledamo, na primer, kako Indijanci šalju dimne signale, ali američki starosedeoci zapravo su slali poruke i uz pomoć ogledala. Postoji još jedna zanimljivost u vezi sa ogledalima – navodno samo neke životinje mogu da se prepoznaju u ogledalu, a reč je o šimpanzama, gorilama, orangutanima, delfinima i slonovima.

Moderna arhitektura

U modernoj arhitekturi ima dosta zgrada koje zbog količine stakla kojom su obložene imaju efekat ogledala. U vezi s tim, u Londonu se svojevremeno dogodio jedan neobičan slučaj, pošto je nova zgrada obložena konkavnim staklom počela da se ponaša kao reflektor sunčeve svetlosti. Naime, predmeti u blizini te zgrade preterano su se zagrevali, a navodno je čak došlo do topljenja delova automobila koji je bio nedaleko parkiran.

Vencija je u 16. veku bila centar za proizvodnju ogledala kojima su dekorisane raskošne palate

Još jedna neobičnost u vezi sa ogledalom je ta što kada posmatramo nekoga ko se ogleda imamo utisak kao da se tada trudi da izgleda najbolje moguće i kao da mu taj čin daje dodatno samopouzdanje.

Ogledala su, takođe, deo dekora našeg doma. Ona utiču da prostorija izgleda lepše, svetlije i veće.

Ogledala u trpezarijama reflektuju svetlo i čine prostor prijatnim. Ogledalo se može postaviti i tako da se u njemu ogleda prozor, pa je i pogled iz svih pozicija u sobi bolji. Ogledalo će uticati na stil prostorije, a ram može biti prilagođen dizajnu prostora, raskošan za klasične trpezarije i sveden za moderni dizajn.

U predsoblju ima nekoliko funkcija, osim za poznati poslednji pogled pre izlaska, služi i da poveća prostor koji je obično mali, kao i količinu svetla. Idealna su okrugla ogledala koja ublažavaju prave i oštre linije ove prostorije. To može biti i interesantna kombinacija više manjih ovalnih ogledala, a ako imamo garderober, njegova vrata mogu biti veliko ogledalo.

Korisno je i u spavaćim sobama, treba ga postaviti tako da „ne gleda” direktno u nas, a može biti i ono kome se može podešavati ugao.

Dekorativna ogledala u domu čine da prostorije izgledaju svetlije i veće

U kupatilu su jedan od glavnih elemenata i tu su idealna ogledala bez ramova (zbog lakšeg održavanja), koja odgovaraju širini kabineta ispod njih. Međutim, i uramljena mogu pridoneti dekoru ovog centra za ulepšavanje.

Ogledala imaju svoje mesto i u starom orijentalom pristupu uređenja doma, kako bi se postigla harmonija u životu. Prema feng šuiju (vetar i vatra), bitno je da prostorije budu pravilnog oblika, pravougaonika ili kvadrata, međutim ako to nije tako i nedostaje deo, na taj zid se obično postavlja ogledalo da bi se povećao prostor i stvorila iluzija da ništa ne nedostaje.

Nije ga dobro postavljati naspram ulaznih vrata, jer tako odbija energiju koja izlazi napolje.