
Ogledalo treba da pokaže zadovoljstvo, a ne savršeno telo
Dijeta nije jednostavna i prijatna stvar, a osim dobiti, nosi i brojne rizike. Kada je pomenemo, najčešće mislimo na mršavljenje, ali ima osoba koje su na dijetetskom režimu iz različitih zdravstvenih razloga, bez obzira na broj kilograma
Sasvim sam sigurna da među nama nema ama baš nijedne koja bar jednom u životu nije bila zadovoljna svojim izgledom, preciznije, težinom. Obično kada pomenemo dijetu, svi pomislimo na mršavljenje ali, verovali ili ne, postoje dijete i za dobijanje na težini. Većina će reći da su te žene srećnice, jer se ne bore sa kilogramima, ali avaj, to nije tačno. Obe grupe se bore sa istim neprijateljem, samo svaka sa svoje strane. Postoji i treća grupa, a to su osobe koje imaju dijetetski režim ishrane iz zdravstvenih razloga različitog uzroka, bez obzira na broj kilograma.
Dijeta, složićemo se, nije jednostavna i prijatna stvar. Prvo se suočavamo sa problemom koji nas oneraspoložuje, utiče na kvalitet života, sliku koju imamo o sebi, kao i onu koju bismo da ostavimo na druge.

Telo devojčica uvek je za broj veće ili manje od onoga koje imaju, pa se tada prvi put javljaju ideje o dijeti
Ideal lepote
Slika koju imamo o sebi menja se tokom perioda odrastanja, a naročito je važna u periodu puberteta i adolescencije. Zbog toga se poremećaji ishrane najčešće javljaju u tom periodu. Telo, posebno devojčica, uvek je za broj veće ili broj manje od onoga koje imaju. Tada se prvi put i pojavljuju ideje vezane za dijete koje, često, potkrepljuju majke. Mnogi tzv. ženski časopisi imaju posebne delove posvećene ishrani i dijetama. Tu su i oni namenjeni mladima.
Više nego ikad, ideja o savršenom telu je – mit današnjice. Svi grčki i rimski bogovi nisu ni prineti idealu današnje lepote, niti je izgled bio imperativ, kao što je to sada. Izgled tela više je od zdravlja i, sasvim sigurno, veliki deo identiteta.
Dijete nose u sebi dobit, ali i brojne rizike. Rizici su u tome što nisu sve dijete za svakoga, a skloni smo da jedni drugima preporučujemo „najbolju na svetu”. To što jednome može da pomogne, nije garancija da će i drugome. Osim toga, tu se umeću i: osetljivost na određenu hranu, favorizovanje jedne vrste namirnica, strogo izbegavanje druge, navike u ishrani, ideje koliko kilograma treba da se izgubi za dan, nedelju, mesec… Ma kakvi mesec, predugačko je, zar ne?
Nisu sve dijete za svakoga, a skloni smo da jedni drugima preporučujemo „najbolju na svetu”

Zahtevan projekat
Kod dijeta, kao i kod svakog drugog zahtevnog projekta, potrebna je izuzetno dobra procena kapaciteta onoga ko se na poduhvat odlučio. Nije dovoljna samo želja, ni dobra volja, već i istrajnost, cilj koji će biti dostignut, neodustajanje zbog toga što se stvari ne odvijaju željenom brzinom i sa željenim efektom. Nismo skloni, bar ne uvek, da budemo objektivni u procenama nas samih, naših moći, ciljeva, želja. Ipak, dobro je kada se napravi razlika između svega toga.
Da izgubimo 10–15 kilograma za nedelju dana, možemo samo u reklami
Kada sebi postavimo lestvicu koju preskačemo suviše visoko, verovatno je nećemo preskočiti iz prve. Da izgubimo 10–15 kilograma za nedelju dana, možemo samo u reklami. Da se trkamo same sa sobom, možda i nije najbolje rešenje. Da se poredimo sa drugima, biće na nečiju štetu. Uvek je. Najveći problem je to što kada dijeta prestane, kilogrami „znaju” da se vrate. Kao da nam se podsmevaju, ili nam to rade baš iz inata. Nepobedivi su. A nisu!

Neke žene su sklone depresivnom reagovanju kada dijeta ne donese zadovoljavajući rezultat
Svaki neuspeh je neka vrsta osujećenja. Težina i posledice osujećenja zavise od toga koliki i kakvi su ciljevi, ali pre svega od toga ko je kakav. Za neke je to poraz, za neke izazov. U svakom slučaju, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Neke žene sklone su i depresivnom reagovanju kada dijeta ne donese zadovoljavajući rezultat. Ne pokušavaju ponovo ili pak besomučno pokušavaju, ne shvatajući da nije stvar u dijeti, nego u promenjenom načinu života. Neke, jednostavno, odustanu, proglase sve to besmislicom i nastave po starom. Neke menjaju vrstu dijete. Neke, naravno, postignu efekat, budu zadovoljne i uspeju da sačuvaju teškom mukom ostvaren rezultat.
U čemu je onda tajna? U proceni, istrajnosti i osećanju zadovoljstva. Pa ipak, ne mogu da odolim a da ne pomenem sjajnog dr Vladimira Adamovića, jednog od pionira psihosomatske medicine kod nas. Tvrdio je da punački ljudi umiru gladni. Istina. Držeći dijete celog života, zaborave da je hrana i uživanje. Diktat savremenog sveta nije kodeks, niti zakon. Svaka od nas je zakon za sebe! Imajte to na umu, bar kad su dijete u pitanju.