
Margaret Litman, žena po kojoj je stvorena Holi Golajtli
Otišla je južnjačka dama po kojoj je pisan glavni ženski lik u Doručku kod Tifanija. Volela je cikcak ljude, a sama je „unosila kiseonik u prostoriju”. Bila je pionir borbe protiv AIDS-a
Poznavala je sve i svakog, tvrdio je Truman Kapote, američki pisac koji je Holi Golajtli, glavni lik u Doručku kod Tifanija, pravio po njoj. I za lik temperamentne Margaret – Megi u Mački na usijanom limenom krovu Tenesi Vilijamsa, ona je bila inspiracija. Došla je u Holivud da postane glumica, a postala je model za dva kultna lika dramske književnosti i filmske industrije svoga doba.
Margaret Litman, koja je krajem oktobra preminula u 90. godini, bila je neobična žena burne prošlosti, ali će ostati zapamćena kao pionir humanitarnog rada u vezi sa AIDS-om, i više od svega, po borbi protiv stigmatizacije zaraženih. U jednom od svojih poslednjih intervjua, Margaret je to definisala ovako: „Osećam da sam živela stotinu života. Imate li vi nekad taj osećaj?”
Neko ko se pamti
Margaret je imala mnogo talenata i radila je mnogo stvari, ali je, prema rečima njene dugogodišnje prijateljice, bila „neko ko se pamti”. Upravo zbog toga, lista ljudi koje je poznavala bila je beskrajna, a u njenu kuću na ručkove i večere dolazili su Tenesi Vilijams, Džeri Hol, Bjanka Džeger, Endi Vorhol, princeza Dajana, ali i biznismeni, bankari, čak i jedan direktor ludnice…
Prvo što je kod Margaret upadalo u oči bio je američki južnjački akcenat, koji je ostao njen osobeni znak čak i nakon 34 godine života u Londonu. Njeni prijatelji su sumnjali da ga je zadržala više iz koketerije nego što nije mogla da ga ispravi.
Došla je u Holivud da postane glumica, a postala je model za dva kultna lika dramske književnosti i filmske industrije svoga doba
Taj akcenat bio je tipičan za mesto u kome je rođena, Monro blizu Los Anđelesa, gde je njen otac bio advokat, a majka se brinula o kući i deci. Margaret je počela da studira filozofiju, ali kad je njen brat Spid Lamkin, romanopisac i scenarista, otišao u Holivud i ona je došla za njim.
Imala je i izgled i dar za glumicu, ali nije uspela da se oslobodi južnjačkog akcenta. Iako zbog akcenta nije uspela da postane glumica, iskoristila ga je da Liz Tejlor podučava govoru tipičnih južnjačkih lepotica.
Dodatni komplet društvenih antena
Iako zbog akcenta nije uspela da postane glumica, iskoristila ga je da Liz Tejlor podučava govoru tipičnih južnjačkih lepotica
U Holivudu, Margaret Lamkin, kako se tada zvala, prvo se udala za jednog scenaristu koji je pio, pa za jednog glumca, od koga je pobegla. Onda je otišla u Njujork, gde je počela da radi za magazin Glamur, u kome je odgovarala na pisma čitateljki o njihovim ljubavnim problemima. Već tada, ona je vešto širila svoj socijalni krug, a kad su je decenijama kasnije pitali kako je uspela da upozna tolike poznate ličnosti, odgovorila je: „Kad sam došla da studiram filozofiju na UCLA upoznala sam mnogo ljudi.”
Zapravo, nije baš lako tačno rekonstruisati šta je radila tih godina, ne zato što je ona želela nekoga da obmane, nego zato što je te događaje pričala tako da bude zabavno, ne mareći mnogo da li su baš sasvim tačno ispričani. Uspevala je da hendluje svojih stotinu života jer je, prema rečima njenog prijatelja pisca, imala „dodatni komplet antena koji južnjačke devojke imaju za društvene nijanse”.
Kakva je bila u mladosti, govori činjenica da je Truman Kapote tražio da Merilin Monro igra lik koji je pisao po Margaret. Međutim, ulogu je dobila Odri Hepbern i ostala zapamćena po nizu bisera uz malu crnu haljinu i dugačku muštiklu. Uspeh filma Doručak kod Tifanija kao da je uverio Margaret da je taj stil bolji. Njen dalji život, kažu njeni prijatelji, izgledao je baš kao da je junakinja Holi Golajtli nastavila da živi i stari.
„Osećam da sam živela stotinu života. Imate li vi nekad taj osećaj?”
Osoba koja se razume u muškarce
Osim stila, Magaret je krasila i izuzetna duhovitost, u kombinaciji drskosti i naivnosti, kojom je osvojila svog poslednjeg muža, s kojim je u braku provela 34 godine i zbog njega došla da živi u Londonu. Govorila je da joj je muž „od onih što nose perike”. Zapravo je Mark Litman bio advokat i kraljičin savetnik. Živeli su na Čester skveru u Londonu, gde su živeli i Margaret Tačer i Mik Džeger. Tu je priređivala svoje čuvene večere i ručkove, koji su počinjali šampanjcem.
Margaret je važila za osobu koja se razume u ljude, a posebno u muškarce. Jednoj prijateljici je savetovala da se ne udaje za čoveka koji nije cikcak. Princeza Dajana joj je rekla da je „osoba koja unosi kiseonik u prostoriju, dok ga većina ljudi usisava”. Kasnije su se, zajedno praveći spiskove zvanica za humanitarne večere, vodile „time koliki nivo kiseonika gost unosi u prostoriju”.
Zajedno sa ledi Di na aukciji kod Kristija
Negde 80-ih godina neki Margaretini prijatelji počeli su da se razbolevaju i umiru od AIDS-a, a onda je saznala kolike su razmere te epidemije. Odlučila je da pokrene humanitarnu organizaciju.
Njen život, kažu njeni prijatelji, izgledao je baš kao da je junakinja Holi Golajtli nastavila da živi i stari
Napravila je spisak 300 ljudi koje je poznavala i poslala im pisma u kojima je tražila da prilože 100 dolara. To je cifra koju svako može da izdvoji. I dali su. Tako je 1986. osnovan AIDS Crisis Trust.
Šest meseci kasnije to je postala najvidljivija humanitarna organizacija za AIDS, koja je sakupljala milione funti. Margaretin južnjački šarm pomogao joj je i da za svoju humanitarnu organizaciju angažuje najveće kompanije u Britaniji.
Jednog dana pozvala ju je ledi Dajana i rekla: „Daću ti sve svoje haljine!” „O, Bože, zar se tako loše oblačim?!”, odgovorila je, iako je, naravno, odmah shvatila šta Dajana želi. Organizovale su 1996. aukciju kod Kristija i sav prikupljeni novac otišao je za pomoć obolelima od AIDS-a.