Lea Sedu: Žena koja ima ono „nešto”
Rođena Parižanka, podjednako uspešna u art-filmu i blokbasterima, osvojila je Zlatnu palmu, bila Bondova najveća ljubav, a igraće i u nastavku Dine
Na njenom mestu, većina žena bi do sad već „sredila” zube i zatvorila taj razmak između jedinica. Ali ne i 37-godišnja glumica Lea Sedu.
Taj karakterističan osmeh i, naravno, raskošan talenat, doneli su joj i kansku Zlatnu palmu i uloge u holivudskim blokbasterima. Ova rođena Parižanka glumi podjednako autentično i na maternjem francuskom i na engleskom jeziku.
To „nešto” u njoj donelo joj je ulogu u filmovima o Džejmsu Bondu, ali njena Madlen nije tipična Bondova devojka, ona je Bondova prava ljubav. Zato je Lea za sada jedina glumica koja je istu ulogu igrala u dva filma o najpoznatijem modernom ženskarošu, agentu 007, u Spektri iz 2015. i Nije vreme za umiranje iz 2021.
Na londonskoj premijeri ovog drugog Bonda sedela je u loži sa ekipom i britanskom kraljevskom porodicom. I bila je vrlo nervozna. „A kad sam nervozna, ospem se po vratu i grudima”, pričala je posle Lea, koja je odmalena imala osećaj izgubljenosti u gomili.
Između art-filma i Holivuda
„Kao dete osećala sam se vrlo usamljeno iako sam imala veliku porodicu. Osećala sam se kao siroče”, rekla je glumica, koja je uspešno igrala i uz Danijela Krejga u filmovima o Bondu i uz Toma Kruza u Nemogućoj misiji iz 2011.
To „nešto” u njoj donelo joj je ulogu u filmovima o Džejmsu Bondu, ali njena Madlen nije tipična Bondova devojka, ona je Bondova prava ljubav
Takođe, upravo je najavljeno da će se pridružiti ekipi još jedne podjednako uspešne filmske franšize. Dobila je ulogu Ledi Margo u nastavku filma Dina, čije snimanje počinje na jesen, a prikazivanje se najavljuje za oktobar sledeće godine.
Uloge u ovakvim holivudskim visokobudžetnim filmovima glumcima donose globalnu slavu, vrtoglavu zaradu i nominacije za Oskara. Do tih uloga Lea Sedu je došla nakon što je njen talenat uočen u nizu umetničkih francuskih filmova, koje ne zanemaruje ni nakon što joj je Holivud širom otvorio vrata. Tako je na ovogodišnjem Kanu bila prisutna sa filmovima Zločini budućnosti (Crimes of the Future) Dejvida Kronenberga, u kome igra lik Kapris, svoju do sada najmračniju ulogu, i Jedno lepo jutro (One Fine Morning) art-režiserke Mie Hansen Leve, koji su kanski kritičari predstavili kao sliku sveta „u kome naša tela postaju platna za ekstreme”.
Ove godine u Kanu bila je prisutna sa filmovima Zločini budućnosti Dejvida Kronenberga i Jedno lepo jutro Mie Hansen Leve
Kan – izveštačenost i duboka umetnost
Prošle godine u Kanu su prikazana četiri njena filma, među kojima je najveću pažnju privuklo ostvarenje Vesa Andersona Francuska depeša, ali ona tada prvi put od 2013. nije prisustvovala festivalu, jer je nepsoredno pred početak dobila koronu. „Kan, manje-više, ima taj dobar balans između izveštačenosti i duboke umetnosti”, kaže Lea.
Za njenu dosadašnju karijeru Kan predstavlja ključnu tačku. Njeno ime dobilo je značajno mesto na globalnoj mapi kad je 2013. osvojila Zlatnu palmu, zajedno sa drugom glavnom glumicom Adel Egzarkopulos i Abdelatifom Kešišom, režiserom kontroverzne, ali visoko ocenjene kvir drame Plavo je najtoplija boja.
Glumu je studirala u prestižnom Ektors studiju u Njujorku
O Lei Sedu i interpretaciji lika Eme u filmu Plavo je najtoplija boja kritičari su pisali da „njene suze uvek izgledaju kao da dolaze iz nečega realnog”. Lea kaže da je to tačno, da ju je film zaista spasao od njene lične tuge. „Kao dete sam imala tu melanholiju u sebi i još uvek je nosim. U svojim filmovima pokušavam da transformišem melanholiju u nešto lepo.”
Usamljena u velikoj porodici
Lea Sedu rođena je u Parizu, u vrlo imućnoj porodici. I otac, moćan biznismen, i majka, bivša glumica i model, poreklom su iz Alzasa, tako da imaju pomešane francuske i nemačke krvi. Bili su velika porodica koju je činilo majčino troje dece iz prethodnog braka i Leina starija sestra od oba roditelja. Posle razvoda roditelja, otac se ponovo oženio i iz tog braka ima još dvoje dece.
Više voli da ima i malu ulogu u velikom filmu nego obrnuto
Lea Sedu je od početka dobila najbolje obrazovanje, uz obavezno ovladavanje stranim jezicima, što joj je omogućilo da, za razliku od većine francuskih glumaca, bez problema radi uloge na engleskom. Glumu je studirala u prestižnom Ektors studiju u Njujorku.
Već za prvu ulogu u filmu La belle personne nominovana je za nagradu Cezar i dobila je kansku nagradu za mladu glumicu. Bila je to dobra odskočna daska. I pre poslednjih blokbastera, igrala je u filmovima nominovanim za Oskara, kao što su Prokletnici Kventina Tarantina iz 2009, Ponoć u Parizu Vudija Alena iz 2011. ili Grand Budapest Hotel Vesa Andersona iz 2014, a igrala je i u Robinu Hudu Ridlija Skota. U istom periodu igrala i u filmu Sen Loran malu ulogu, ali je ipak osećala da mora da postane šik, kao i da „više voli da ima i malu ulogu u velikom filmu” nego obrnuto.
Prelomna godina
Ipak, prelomna godina u njenom životu bila je 2013, ne samo zbog velikog odjeka filma Plavo je najtoplija boja, već i zbog toga što je tada upoznala glumca Andre Mejera, s kojim je 2017. dobila sina Žorža.
Pošto radi podjednako u Parizu i u Holivudu i u obe sredine provodi mnogo vremena, uvidela je da su „ljudi u Americi entuzijasti, u sve ulaze srcem; čim se vratim u Francusku, vidim da ljudi svemu nalaze mane”.
Omiljena zabava joj je Instagram, na kome ima više od četiri miliona pratilaca.
Zanimljivo joj je da skroluje i posmatra objave devojaka koje žive kroz mrežu, koje su napravile uspeh preko toga. „One su stvorile značenje iz praznine”, kaže Lea Sedu, ali takođe dodaje da bi bez određene doze izveštačenosti „život bio suviše težak za podnošenje”.