Dve prijateljice se smeju i razgovaraju.

Ono jedno pitanje koje vam treba da procenite nečiju ličnost

    Sadržaj:
  • 1. Psihologija – upomoć!
  • 2. Može li jedno pitanje da otkrije sve?
  • 3. Šta ljudi vide u drugima?

Svako se našao u situaciji kada bi mu dobro došla instant verzija karaktera osobe koju prvi put vidi. Uvek je malo vremena za bolje upoznavanje s potencijalnim novim kolegom ili potencijalnim novim poslovnim partnerom. Koliko je samo vremena izgubio poslovni svet kladeći se na pogrešnog konja u svakodnevnim poslovnim trkama?

Verovatno su u pitanju hiljade i hiljade sati i isto toliko energije u kilovat-satima, kalorijama ili džulima.

Ima li načina da se u najkraćem mogućem roku proceni nečija ličnost, po mogućstvu jednim skeniranjem, jednim pitanjem?

Ima!

Psihologija – upomoć!

Ako želite bolje da razumete nečiju ličnost u savremenom svetu gde je psihologija u svakodnevnoj upotrebi, neće vam nedostajati alata. Psiholozi su razvili različite kontrolne liste, skale i upitnike kako bi što bolje procenjivali bilo šta – od toga da li je neko potencijalni psihopata do toga da li je sklon bezrazložnom dramatizovanju.

Ako tražite sveobuhvatniji pristup zasnovan na istraživanjima, tu su različiti testovi takozvanih velikih pet osobina ličnosti. Uvek možete da posegnete za Majers–Brigs testom i 16 tipova ličnosti, iako treba da imate na umu da, uprkos njegovoj popularnosti u poslovnom svetu, nema dokaza da je precizniji od astrologije kada je u pitanju opisivanje ljudi (kako ćete to pročitati u krugovima kritičara psihologije).

Sve ove opcije mogu biti zanimljiv način da istražite sopstveni karakter. Ali, ako pokušavate da steknete uvid u tuđu ličnost, verovatno će biti malo nezgodne, pa i nezgrapne. Na primer, ako biste kandidatu za posao (ili potencijalnom partneru) poslali test za procenu narcisoidnosti, verovatno bi vas čudno pogledao.

Ali, postoji brz i jednostavan, a naučno potvrđen, način da procenite da li neka osoba ima određenu osobinu ličnosti.

Prema istraživanju psihologa sa Univerziteta Wake Forest, ako želite da saznate da li neko ispoljava određenu osobinu, samo ga pitajte da li misli da je ta osobina česta kod drugih ljudi.

Može li jedno pitanje da otkrije sve?

Da bi došli do ovog zaključka, tim predvođen psihologom Dastinom Vudom zamolio je ispitanike (u ovom slučaju studente) da ocene ličnosti nekoliko svojih poznanika. Njihovi odgovori, međutim, mnogo više su govorili o njima samima nego što su verovatno nameravali.

Što češće ljudi ocenjuju druge kao dobronamerne, srećne, emocionalno stabilne ili učtive, veća je verovatnoća da su i sami sebe videli na isti način. Sa ovakvim stavom složili su se i spoljašnji procenjivači. Rezultati su ostali stabilni, čak i kada su ispitanici ponovo testirani godinu dana kasnije.

„Posmatranje drugih u pozitivnom svetlu otkriva naše sopstvene pozitivne osobine”, rekao je psiholog Vud.

Isto važi i za tamniju stranu ličnosti. Na primer, ljudi sa izraženim makijavelističkim sklonostima češće uočavaju manipulativnost kod drugih.

Zamišljena devojka.

Shutterstock

„Čitav niz negativnih osobina ličnosti povezan je s negativnim viđenjem drugih ljudi,” dodao je Vud. „Jednostavna sklonost da vidimo ljude negativno ukazuje na veću verovatnoću depresije i raznih poremećaja ličnosti.”

Pored toga što pruža fascinantan uvid u složenost ljudskog uma, ovo istraživanje nudi i moćan trik za procenu tuđe ličnosti.

Ako želite da saznate da li neko poseduje određenu osobinu, pronađite način da ga pitate koliko misli da je ta osobina česta kod drugih ljudi. Što više tu osobinu primećuju oko sebe, verovatnije je da je i sami poseduju.

Šta ljudi vide u drugima?

Psiholozi su, dakle, potvrdili da ljudi imaju tendenciju da u drugima prepoznaju sopstvene osobine.

Velikodušna osoba vidi druge kao velikodušne, dok sebična osoba vidi druge kao sebične.

U jednom od istraživanja koja su usledila nakon pomenutog, istraživači su zamolili ispitanike da procene pozitivne i negativne osobine tri druge osobe.

Što su pozitivnije ocenjivali te ljude, to su se sami otkrivali i pokazivali kao srećniji, entuzijastičniji, sposobniji i emocionalno stabilniji.

Ljudi koji su druge ocenili pozitivnije, takođe su bili zadovoljniji sopstvenim životom.

Nasuprot tome, oni koji su druge ocenjivali negativno, pokazivali su viši nivo narcisizma i asocijalnog ponašanja.

Istraživači su se čak vratili istim ispitanicima godinu dana kasnije, i otkrili da su rezultati ostali isti.

Devojka ljutito sebe gleda u polomljenom ogledalu.

Shutterstock

Što se tiče poremećaja ličnosti, oni često mogu delimično da se dijagnostikuju na osnovu načina na koji ljudi gledaju na druge. Autori studije pišu:

„…Iako narcisi mogu druge da doživljavaju kao nezanimljive ili bezvredne, to ne mora nužno da odražava način na koji vide sebe.

Slično tome, pojedinci koji pokazuju ponašanje tipično za paranoidni poremećaj ličnosti mogu da veruju da su drugi zlonamerni i nepouzdani, iako možda sebe ne doživljavaju tako.

Makijavelizam se obično meri delimično i time koliko pojedinci percipiraju nedostatak iskrenosti, integriteta ili nesebičnosti u postupcima drugih, a smatra se da je narcisističko ponašanje delimično podstaknuto uverenjem da su drugi ljudi inferiorni, nezanimljivi i nedostojni pažnje.”

No, ako se ovakvi poremećaji ostave po strani, jer je za njihovu procenu ipak potreban neko stručniji, dobra vest je da postoji ono jedno pitanje koje će vam pomoći ako vam zatreba brza procena karaktera nečije ličnosti. Pitajte i reći će vam se!

Naslovna fotografija: Shutterstock