Gubitnik

U pomerenom sistemu vrednosti, biti ostavljen smatra se dubokim ličnim porazom, nekom sramotnom društvenom odstranjenošću, ličnim porazom prve kategorije. To posebno važi za devojke!

Pre nekoliko dana moja dobra prijateljica požalila mi se da joj je sin očajan, da već mesecima pati jer ga je ostavila devojka.

„Slabo izlazi, zapustio je studije, zatvorio se u sebe. Ne znam šta da radim, ne znam kako da mu pomognem?”

„Znaš šta, mnogo ga pozdravi i reci mu da mu poručujem, iz ličnog iskustva, da se od ostavljenosti raste, i da onaj ko nije bio ostavljan, kao da nikada nije ni živeo.”

I stvarno sam to mislila, i dalje tako mislim.

Nažalost, u pomerenom sistemu vrednosti, biti ostavljen smatra se dubokim ličnim porazom, nekom sramotnom društvenom odstranjenošću, ličnim porazom prve kategorije. To posebno važi za devojke!

Donedavno, ostavljeni muškarac bio je šarmantna pojava oko koje se svi trude – ostavljena devojka kao da nosi neki ružni mladež nasred čela,  vrednost joj je smanjena, i ona je predmet opšteg sažaljenja. Danas, u tu matricu, stavljeni su i muškarci. A to je tako, jer živimo u teroru fantazma o pobedniku.

U suštini, pobednik se neverovatno dosađuje, pošto se celog života istinski druži samo sa sobom

Pobednik je sve, svi ostali su ništa. Otuda su svi odnosi smešteni u tu užasavajuću dvojnost – pobednik – gubitnik, pa se ispostavlja da život ni ne vredi živeti ako si gubitnik.

A gubitnik je onaj koji nije prvi shvatio kad neka igra počinje i kad se završava, bez obzira da li se radi o ljubavi, novcu ili o bilo čemu drugom.

Ali pobede i porazi, to su dve podjednake varke, kao što kaže Kipling.

Znala sam mnoge pobednike – one koji nikada nisu bili ostavljeni, koji su kroz život išli s lakoćom, ostavljajući za sobom slomljena srca i nikada se ni za kim nisu osvrtali, iz straha da ne budu „gubitnici”, da sami ne budu ostavljeni.

Više su voleli svoje predstave o samima sebi, nego što su voleli ikoga drugoga, „jer voleti, to, valjda, znači gubiti.” I, svaki od njih se jednog jutra probudio ispunjen zastrašujućom prazninom svih svojih pobeda.

U suštini, pobednik se neverovatno dosađuje, pošto se celog života istinski druži samo sa sobom.

A „gubitnik”, u stvari, pobeđuje, jer na vreme dobija priliku da spozna ne samo slast ljubavi, nego i da shvati čuveni Kiplingov stih.

I da, tako, raste.

Zaista, ko nije bar jednom bio ostavljen i ko nije bar jednom patio zbog ljubavi, uzalud je pobeđivao.