Devojka u šopingu

Da li je održiva moda rezervisana za elitu?

Istraživanja pokazuju da je više od 80 odsto potrošača spremno da zakorači u novu eru održivosti kako bi podržali transparentne, etičke i ekološki prihvatljive robne marke

Više puta smo pisali o pojedinim aspektima održive mode i uvek se na kraju vraćamo na jednu temu. Da li prosečan čovek može sebi lako da priušti održivi pristup konceptu odevanja? Organske tkanine? Fer naknade za rad? Prirodne boje? Svesni potrošači to žele, ali čini se da to nije uvek održivo i za naš budžet. Naše je mišljenje da je moguće biti savestan i u okviru budžeta.

U poslednje vreme, potrošači su počeli da se interesuju i za ono što se događa iza kulisa, tamo gde odevni predmet nastaje. Sve je više onih koji su iskreno zabrinuti zbog uticaja koji modna proizvodnja ima na svoju okolinu, a istraživanja pokazuju da je više od 80 odsto potrošača spremno da zakorači u novu eru održivosti kako bi podržali transparentne, etičke i ekološki prihvatljive robne marke. Iako je ova brojka zaista impresivna, ipak, kada dođe vreme da svoj novac uložimo tamo gde nam savest nalaže, istina je da podrška održivim modnim markama postaje stvar i finansijske moći. Etičke odluke dolaze u paketu sa višom cenom koja je u suprotnosti s jeftinom, brzom modom koju, decenijama za nama, mnogi potrošači smatraju pristupačnom. Ipak, u ovoj novoj eri svesnih kolekcija, kako bismo prednosti održivosti mogli da učinimo pristupačnijima?

Naše je mišljenje da je moguće biti savestan i u okviru budžeta

Zašto ekološki brendovi koštaju više?

Razlog koštanja je taj što su za njihovu proizvodnju potrebni organski usevi na koje se minimalno utiče veštačkim sredstvima. Obično se uzgajaju bez pesticida i sintetičkih đubriva i ne mogu se genetski modifikovati. Postoje vrlo stroge smernice kojih se treba pridržavati da bi neka roba dobila oznaku organske, zbog čega je i skuplje mlevenje organskih ili recikliranih tkanina – svesna moda se plaća više već u procesu izrade.

Uz svu svoju neetičnu proizvodnju, brendovi brze mode čine modu dostupnom i pristupačnom širokim masama. Na taj način ona nesumnjivo postaje privlačnija svim klasama. Danas će Kejt Midlton obući istu haljinu koju može da priušti i bilo ko od osoblja na dvoru. Ta ideja zvuči primamljivo i često će gurnuti u zapećak razmišljanje o tome kako je neki komad proizveden.

Svesna moda se plaća više već u procesu izrade

Naravno, neko će pokušati da svoj brend gradi oko ideje manjeg utroška vode, realne zarade zaposlenih i poboljšanja dobrobiti radnika – ali ako se artikal ovog proizvođača nađe izlog do izloga sa haljinom od par hiljada dinara, nije velika zagonetka ko će lakše prodati proizvod. Uz niske zarade, nije baš održivo isprazniti novčanik za jedan komad odeće. S druge strane, podrazumeva se i da plaćamo visoku cenu nesvesnog konzumerizma. Ludilo pretovarivanja ormara novim trendovskim komadima izgradilo je industriju vrednu milijarde dolara (ili evra, ako vam je draže) koja šteti našem okruženju.

Kako izgraditi održivi ormar uz prosečne zarade?

Osim kupovine odeće održivih marki, postoje načini i za održivi životni stil. Zapravo, što manje konzumiramo, to smo održiviji. Evo tri načina na koja svaki poštovalac mode može biti održiv, bez obzira na budžet.

Stigma nošenja polovne odeće u digitalno doba prešla je u pronalaženje jedinstvenih komada

1. Smanjiti

Jedan od načina da smanjite „gužvu” u svom ormaru i otpad na odlagalištima je organizacija zamene odeće. Bez obzira da li ćete organizovati događaj u krugu poznatih ljudi, posetiti neke od mreža koje prodaju polovnu odeću ili pak pokušati na nekom od sajmova i bazara ovog tipa koji se organizuju, verovatno ćete pronaći trendi komad ili dva koje ćete dodati u svoj ormar.

2. Ponovna upotreba

Iznajmljivanje odeće kod nas još uvek nije toliko zaživelo, ali je u mnogim zemljama to način da se pronađe odgovarajući komad za pojedinu priliku i u isto vreme način da zaradite koji dinar više.

3. Recikliraj

Kupovina iz druge ruke takođe se razvila tokom poslednjih nekoliko decenija. Stigma nošenja polovne odeće u digitalno doba prešla je u pronalaženje jedinstvenih komada.

Na kraju krajeva, zaštita okoline zajednički je napor koji zavisi od ljudi iz svih gradskih sredina (prvenstveno) koji rade i kupuju zajedno.