Šon Pen, portret.

Šon Pen: Snovi vrede više od dolara

    Sadržaj:
  • 1. Holivud je kreativno korumpiran
  • 2. Legende koje nisu razočaranje
  • 3. Upoznati vreme u kome živiš
  • 4. Prilično otuđen od ostatka sveta
  • 5. Cela porodica u svetu filma
  • 6. Ljuti mladi čovek i Madona
  • 7. Dvoje dece pre venčanja
  • 8. Ne prestaje da šokira

Šon Pen, glumac sa dva Oskara, priznanjima iz Venecije, Kana, Berlina, i svim značajnim nagradama u filmskoj umetnosti, publici je poznat i po tome što bez pardona izražava mišljenje o svima i svemu.

Često glumi u filmovima koji odražavaju njegove liberalne političke stavove, što važi i za film Jedna bitka za drugom, samo što u njemu Šon Pen igra lik koji personifikuje sve suprotno od onoga za šta se on lično zalaže. Njegov pukovnik Lokdžo je oličenje nedemokratskog naličja današnjeg sveta.

Holivud je kreativno korumpiran

Šon Pen često govori o tome koliko ga je od prve oduševio scenario Pola Tomasa Andersona. Kaže da je, izlazeći iz kupatila, video tekst na stolu i zastao da baci pogled, a onda ga nije ispustio dok nije završio čitanje, tako go, sedeći na podu. Sa tim oduševljenjem i strašću, na oštrici između satiričnog i realističnog, odigrao je svog pukovnika Lokdžoa, radikalnog desničara. U filmu, protivteg mu je Leonardo Dikaprio u liku uspavanog levičara.

Treba ozbiljno shvatiti ovo oduševljenje Šona Pena, koji se ne libi da kaže: „Većina filmova je sranje.”

Do sada, Šonu Penu su i Holivud i evropski filmski establišment opraštali njegove brutalno iskrene izjave o pojedinim kolegama i filmskoj industriji uopšte. Tako je nedavno otvoreno kritikovao Nikolasa Kejdža zbog zaokreta u karijeri, mada je s njim zajedno prvi put glumio još 1984. u filmu Trka s mesecom i potom su dugo bili prijatelji.

O reditelju Oliveru Stounu, u čijem je filmu Totalni zaokret igrao na početku karijere, izrekao je reči na granici uvrede. Takođe je rekao: „Holivud je mnogo korumpiraniji kreativno nego ekonomski. Treba im samo jedan dolar da ubiju svoje snove. Snovi vrede više od dolara!”

Legende koje nisu razočaranje

Iako je pet puta bio nominovan za Oskara, a dva puta dobio to priznanje za najboljeg glavnog glumca, Šon Pen ni o njemu nema najbolje mišljenje.

„Horor dodele Oskara prave mediji, stvarajući atmosferu koja joj prethodi, da bi od nje stvorili gledan TV šou. Oni, u stvari, prave atmosferu kao da dva glumca obaraju ruku. To postaje vrlo ružno i zato je neprijatno posle svega toga prihvatiti poziv na svečanu dodelu.”

Ipak, Šon Pen se o mnogima izražava sa poštovanjem i divljenjem. O Klintu Istvudu je rekao: „On je jedna od nekoliko legendi koje nisu razočaranje.” Klint Istvud je režirao film Mistična reka iz 2003, a za tu ulogu Šon Pen je dobio svog prvog Oskara. Drugog Oskara dobio je za ulogu američkog gej aktiviste u filmu Milk iz 2008.

Šon Pen i Penelope Kruz na dodeli Oskara. Dobitnici Oskara.

Šon Pen, dobitnik Oskara za najbolju mušku ulogu u filmu Milk, sa dobitnicama Oskara iste godine Kejt Vinslet, i Penelope Kruz, © Everett Collection / Shutterstock.com

Upoznati vreme u kome živiš

Kad je počeo da režira, dva puta je glavne uloge poveravao Džeku Nikolsonu, koga je posebno poštovao, a družio se i sa piscem bitničke generacije Čarlsom Bukovskim. Sa Čarlijem Šinom i njegovim bratom je prijatelj iz srednje škole.

Takođe, veliko poštovanje i blisko prijateljstvo održava sa Robertom de Nirom, s kojim je prvi put stao pred kamere u filmu Mi nismo anđeli iz 1989; od tada su više puta radili na istom projektu. Iako je De Niro 17 godina stariji, u isto vreme su pokrenuli svoje aktivnosti na mrežama, gde objavljuju i razmenjuju stavove o aktuelnim temama. Da bi ovo objasnio, Šon Pen često citira rečenicu E. L. Doktorova, da je „dužnost umetnika da poznaje vreme u kome živi”.

Šon Pen se svim silama trudi da upozna vreme i svet, ali se ne zadržava samo na spoznaji, već mnogo čini da se stvari isprave. Tako je 2005, u Nju Orleansu, lično učestvovao u spasavanju ljudi pogođenih razornim uraganom Katrina, a otvoreno je kritikovao vlast što je poslala „samo petinu onoga što je stvarno bilo potrebno”.

Prilično otuđen od ostatka sveta

Vozeći motor, barem 20 puta je prokrstario Sjedinjenim Američkim Državama uzduž i popreko.

Putovao je u Irak 2002. i po povratku kući zakupio stranicu u Vašington postu za 56.000 dolara, na kojoj je objavio otvoreno pismo predsedniku Bušu, tražeći, kao otac dvoje dece i sin ratnog veterana iz Drugog svetskog rata, da SAD obustave svoje vojno angažovanje. Putovao je 2010. na Haiti da pomaže postradalima u zemljotresu, putovao je na Kubu gde se sreo sa Raulom Kastrom, podržavao je Argentinu u ratu sa Britanijom oko Foklandskih ostrva, putovao u Venecuelu, Egipat, Libiju… Imao je i neke pogrešne procene, kao kad je objavio intervju sa narko-bosom El Čapom, zbog koga su ga kritikovali i Obama i meksičke vlasti.

„Suočimo se s tim, ja sam osoba koja se oseća prilično otuđeno od ostatka sveta i nikada nisam osećao da me neko razume”, rekao je.

O svojim putovanjima objavljuje brojne tekstove i intervjue u novinama, a sva su opisana u knjizi Šon Pen: Njegov život i vreme, koju je napisao Ričard T. Keli.

Šon Pen na snimanju filma FAir game sa glumicom Naomi Wats.

Šon Pen i Naomi Vots na snimanju filma “Fair game”, Bruklin, Njujork © Everett Collection / Shutterstock.com

Cela porodica u svetu filma

Otac Šona Pena, Leo Pen, osim što je bio veteran iz Drugog svetskog rata, bio je tokom 50-ih godina na crnoj listi zbog svojih levičarskih stavova. Leo Pen je bio glumac, scenarista i režiser. U braku sa glumicom Ajlin Rajan dobio je sina Šona, 17. avgusta 1960. u Santa Moniki u Kaliforniji.

Ne čudi što je Šon Pen već sa 14 godina počeo da glumi. Glumom se bavio i njegov brat Kris, dok je Majkl postao muzičar. Šon i Kris su zajedno sa majkom glumili u filmu Na nišanu (At Close Range) iz 1986, s tim što je njihova majka u tom filmu igrala njihovu baku. Kris Pen je umro u svom stanu u Santa Moniki 2006. i njegova smrt je promenila Šona.

Šon Pen je počeo u televizijskim serijama, ali se ubrzo preselio u Njujork. Pažnju je na sebe definitivno skrenuo ulogom surfera u filmu Fast Times at Ridgemont High (kod nas prikazivanog pod naslovom Pobuna na vojnoj akademiji) iz 1982, a zatim su usledile uloge u filmovima Loši momci (Bad Boys) i Trka s mesecom (Racing with Moon). Špijunskim trilerom The Falcon and the Snowman (Soko i Sneško Belić) stekao je status najtalentovanijeg među mladim glumcima Holivuda.

Ljuti mladi čovek i Madona

Nekako u to vreme Šon Pen je snimao spot za Madonin hit Material Girl, posle čega je usledio kratak, ali vrlo buran brak. Kako su rođeni dan za danom, odlučili su da njihova svadba počne na dan njenog 27. rođendana, a završi se sutradan, na dan njegovog 25. rođendana.

„Ona je bila na putu da postane najveća zevezda na svetu. Ja sam samo želeo da snimam svoje filmove i sakrijem se. Bio sam ljut mladi čovek. Imao sam mnogo demona i zapravo ne znam ko bi mogao da živi sa mnom u to vreme. Ponašao sam se loše isto koliko i ona, pa ne mogu ni na koga da uprem prstom”, rekao je kasnije Šon Pen o tom turbulentnom braku.

Ipak, godinu dana po razvodu, on će odigrati jednu od svojih najboljih uloga, u filmu Brajana de Palme Žrtve rata. Odmah potom, u filmu State of Grace iz 1990. partnerka mu je Robin Rajt, široj publici poznata po ulozi Dženi u filmu Forest Gamp.

Šon Pen sa suprugom Robin Rajt.

Šon Pen sa bivšom suprugom Robin Rajt © Everett Collection / Shutterstock.com

Dvoje dece pre venčanja

U narednih sedam godina, Šon Pen i Robin Rajt su više puta raskidali i mirili se, i dobili dvoje dece pre nego što su se venčali 1996. Bile su to godine u kojima se Šon Pen, nezadovoljan holivudskom estetikom, okrenuo režiji.

Osam godina pre toga, zabavljao se sa Pem, mlađom sestrom Brusa Springstina. Kod nje je čuo demo-snimak Springstinovog albuma Nebraska i ta muzika mu je promenila pogled na svet. Taj album mu je bio inspiracija za film Indian Runner. Međutim, taj njegov rediteljski prvenac nije baš najbolje prošao finansijski.

Zato se Šon Pen vratio glumi, a pare zarađene od uloge u filmu Brajana de Palme Karlitov put uložio je u režiju svog sledećeg filma Čuvar prelaza, gde je glavnu ulogu poverio Džeku Nikolsonu. Iste 1995. za ulogu u filmu Mrtav čovek hoda dobio je svoju prvu nominaciju za Oskara.

Njegove finansije bile su dodatnoo poljuljane 1993, kad je izgorela porodična kuća i sve u njoj. Šon Pen je nastavio da živi u kamp prikolici na zgarištu. U tom trenutku, njegova ćerka je imala dve godine, a sin se tek rodio. Šon Pen je pak izjavljivao da je ostanak bez kuće za njega „bio tako oslobađajući”.

Ne prestaje da šokira

Činilo se da je nestanak porodičnog doma doneo definitivan kraj njegove veze sa Robin Rajt. Međutim, Šon Pen je prestao da pije i oženio se majkom svoje dece 1996. Taj brak je razveden 2010.

Kasnije, Šon Pen je bio kratko oženjen Lejlom Džordž, koja je bila mlađa od njegove ćerke, a i sada, u 65. godini života, u vezi je sa 30-godišnjom manekenkom moldavskog porekla Valerijom Nikovom.

Šon Pen i dalje šokira javnost svojim izjavama. Iako tvrdi da voli svoju zemlju, nije propustio da kaže: „Odrastao sam u zemlji koja neguje religiju zasnovanu na strahu, korumpiranu vlast i u kojoj cela bela populacija živi na ukradenoj zemlji za koju su ubijali i koju prenose s generacije na generaciju.”

U svojim izjavama ne štedi ni predsednike, ni goruće svetske teme. Ipak, zaključuje:

„Što sam stariji, sve više se osećam u miru sa svetom, uprkos činjenici da sam svet postaje sve problematičniji.”

Naslovna fotografija – © Ga Fullner / Shutterstock.com