Neka je teška situacija, prijateljice razgovaraju i pomažu.

Kako ostati pozitivan kada svet izgleda nestabilno?

  • 1. Koji je prvi korak?
  • 2. Prolazak kroz emocije

Između realnog optimizma i „toksične pozitivnosti”

U vremenima kada se svet suočava sa novim krizama zbog sukoba na Bliskom istoku, mnogi ljudi osećaju snažnu anksioznost, nesigurnost i gubitak kontrole. Treba li biti stalno pozitivan ili uopšte ne pratiti vesti?

Posebno je teško onima koji su trenutno na putu, rade ili su prisilno u regionima gde je vazdušni saobraćaj poremećen, pa su hiljade ljudi privremeno „zarobljene” u hotelima, na aerodromima ili u gradovima iz kojih ne mogu lako da odu. Uz konstantan tok dramatičnih vesti i društvene mreže koje prenose svaku novu informaciju, nije neobično da ljudi osećaju napetost, strah ili bespomoćnost.

Koji je prvi korak?

U takvim trenucima često se čuje savet: Ostani pozitivan. Ali šta to zapravo znači? I da li je moguće da stalno insistiranje na pozitivnosti ponekad postane – toksično?

Psiholozi poslednjih godina sve češće govore o fenomenu „toksične pozitivnosti”. Reč je o tome da se od ljudi očekuje da u svakoj situaciji budu optimistični i vedri, čak i kada prolaze kroz ozbiljan stres ili strah. Stručnjaci upozoravaju da takav pristup može imati suprotan efekat – potiskivanje emocija povećava anksioznost i osećaj krivice jer osoba misli da ne reaguje ispravno.

Prema istraživanjima psiholoških instituta koji proučavaju reakcije na krizne situacije, potpuno je normalno da ljudi osećaju zabrinutost kada su izloženi vestima o ratu ili globalnim konfliktima. Reakcije mogu uključivati pojačanu anksioznost, nesanicu, stalno praćenje vesti ili osećaj bespomoćnosti zbog patnje drugih ljudi. Psiholozi naglašavaju da je prvi korak ka mentalnoj stabilnosti upravo – priznati da takve emocije postoje.

Razgovor je i dalje broj 1

Stručnjaci iz centara za mentalno zdravlje preporučuju nekoliko konkretnih strategija koje mogu pomoći ljudima da zadrže emocionalnu ravnotežu u kriznim vremenima.

Jedna od najvažnijih je razgovor sa drugima. Deljenje briga sa prijateljima, porodicom ili kolegama može značajno smanjiti osećaj izolacije. Kada shvatimo da i drugi osećaju sličnu zabrinutost, napetost se često smanjuje jer dobijamo osećaj zajedništva.

Druga važna strategija jeste pronalaženje sigurnog prostora – ne nužno fizičkog, već emocionalnog. To može biti vreme provedeno kod kuće, šetnja u prirodi ili druženje sa bliskim ljudima. Psiholozi ističu da takvi trenuci pomažu mozgu da se resetuje i ponovo uspostavi osećaj sigurnosti.

Male stvari pomažu

Rutina takođe ima iznenađujuće snažan efekat na mentalno zdravlje. Kada svet izgleda haotično, svakodnevne aktivnosti – odlazak na posao, vežbanje, kuvanje ili čitanje – pomažu ljudima da zadrže osećaj kontrole nad barem jednim delom života. Studije o stresu pokazuju da upravo rutina može smanjiti anksioznost jer stvara strukturu i predvidljivost.

Stručnjaci takođe savetuju ograničavanje vremena provedenog uz vesti i društvene mreže. Kontinuirano praćenje dramatičnih događaja može pojačati stres i stvoriti osećaj da je svet stalno na ivici katastrofe. Preporuka mnogih psihologa je da se vesti proveravaju jednom ili dva puta dnevno, umesto svakih nekoliko minuta.

Vežba disanja, devojka sedi na sofi i radi vežbe disanja.

Shutterstock.com

Prolazak kroz emocije

Još jedan važan aspekt je briga o telu. Fizička aktivnost, šetnja, sport ili čak jednostavne vežbe disanja mogu pomoći telu da se oslobodi nagomilanog stresa. Naučna istraživanja pokazuju da kretanje podstiče lučenje hormona koji poboljšavaju raspoloženje i smanjuju napetost.

I na kraju – nada. Ona ne znači ignorisanje problema niti pretvaranje da je sve u redu. Nada znači verovanje da, uprkos teškim vestima i globalnim krizama, ljudi i dalje mogu pronaći načine da pomognu jedni drugima, da se prilagode i da pronađu rešenja.

U svetu koji je često prepun loših vesti, biti pozitivan ne znači zatvarati oči pred realnošću. To znači dozvoliti sebi da osetimo strah ili tugu – ali da uprkos tome nastavimo da živimo, radimo, brinemo o sebi i drugima.

Prava snaga pozitivnosti nije u lažnom osmehu. Ona je u sposobnosti da ostanemo ljudi čak i kada je svet oko nas neizvestan.

Naslovna fotografija – Shutterstock.com