
Flamenko, vatreni ples zrele žene
- Sadržaj:
- 1. Umetnici iz Kadiza na koncertu u Beogradu
- 2. Ples strasti i udvaranja na Uneskovoj listi
- 3. Izraz vatrene prirode Hitanosa
- 4. Umetnički rod – spoj pesme, gitare i plesa
- 5. Duende, duša flamenka
- 6. Flamenko od Karmen preko Almodovara do Džipsi kingsa
- 7. Flamenko plesač koji je zaludeo Madonu
Flamenko može da igra samo zrela žena, kažu Španci, jer znaju da bez određenog životnog iskustva ne može da se razume i izrazi suština njihovog nacionalnog plesa. Flamenko sažima strast, bol i prkos, govori o ljubavi i izdaji, o krajnostima života koji se živi na ulici.
Umetnici iz Kadiza na koncertu u Beogradu
Flamenko je koncentrovana slika juga, koja se skicira gitarom, glasom i plesom. Sve to sadržano je u naslovu koncerta Arome juga (Aromas del Sur), koji se održava 6. jula u Luci Beograd na OpenAir Corner-u. U pitanju je muzičko-scenski događaj koji izvodi renomirani pijanista Dijego Valdivija sa svojom sedmočlanom grupom iz Kadiza.
Koncert organizuju Strangefear i Internacionalna operska fondacija uz pokroviteljstvo Ambasade Španije u Srbiji i pokrajinske fondacije za kulturu Kadiza (Diputación de Cádiz) i Campo de Gibraltar.
Na sceni će, pored Valdivije, nastupiti i gitarista Danijel Valensuela, perkusionistkinja Jolanda Poso na kahonu, violista Huan Migel Kamačo, violinistkinja Ana Marija Kastiljero, kao i flamenko plesači Mario de los Santos i Judit de la Rosa.
Ples strasti i udvaranja na Uneskovoj listi
Kad je 2010. flamenko uvršten na Uneskovu listu svetske nematerijalne baštine, u obrazloženju je pisalo da je to osećanje i stanje uma – tuge, radosti, tragedije, veselja i straha – koje se izražava kroz iskrene i izražajne grimase lica muzičara i plesača, kratkoćom i jednostavnošću. Kao ples strasti i udvaranja, flamenko izražava široki spektar situacija koje mogu varirati od tuge do najveće sreće.
Izvorni flamenko nastao je u 16. veku u Andaluziji, između Kadiza, Hereza i Sevilje, u onim delovima južne Španije koji su tokom vekova bili stecište različitih kultura i uticaja, mavarskih, jevrejskih, andaluskih.
Izraz vatrene prirode Hitanosa
Ipak, presudan uticaj na nastanak flamenka imala je velika zajednica španskih Roma (Gitanos na španskom, čita se Hitanos). Kako su oni uglavnom bili putujući mzičari i igrači, oni su flamenko proširili po celoj Španiji, ali i dalje po Mediteranu. Naročito su bili popularni u boemskim lokalima Pariza na obalama Sene. Tako se crtež flamenko igračice u karakterističnoj suknji sa karnerima decenijama nalazi na pakovanju poznatih francuskih cigareta žitan, čije ime dolazi od španskog Gitanos.
Izvorni flamenko bio je ples iz geta, predstavljao je jadikovku siromašnih slojeva i bezemljaša. Poreklo reči flamenko još uvek izaziva sporove kod istraživača, a teorije se kreću od ptice flamingos, preko pokrajine Flandrije, do reči koje označavaju vatru, čime se aludira na vatrenu i strastvenu prirodu Hitanosa.
Flamenko je sa španskim iseljenicima putovao u Latinsku Ameriku, gde je pokupio mnoge nijanse, zvukove i pokrete, koji su ga obogatili.

© leonov. o / Shutterstock.com
Umetnički rod – spoj pesme, gitare i plesa
Flamenko, sa ulica, iz sirotinjskih i boemskih četvrti, već u 19. veku prerasta u umetnički rod. Od tada, flamenko je jasno definisan kao spoj tri elementa: cante, toque, baile – pesma, sviranje gitare, ples. Uz to, pravog flamenka nema bez hrapavog glasa, kastanjeta, pucketanja prstima, tapšanja, ritmičnog udaranja potpeticama.
Plesačice su u haljinama jarkih boja, obično crvenim, sa karnerima. U kosi imaju cvet ili im je ona skupljena u punđu prikačenu velikim španskim češljem.
Ponekad, umesto kastanjeta, u ruci imaju veliku ručno oslikanu lepezu, koju tokom plesa otvaraju i zatvaraju energičnim pokretima, tako da ona proizvodi zvuk poput instrumenta. Na nogama plesačice uvek nose „karmenke”, flamenko cipele za stepovanje. Muški plesači nose iste takve cipele, uzane crne pantalone, belu košulju i obavezni široki svileni pojas.
Duende, duša flamenka
Ali sve to zajedno, i još mnogo više, potrebno je da bi se dostigao duende, duša flamenka. Imati duende znači imati zanos, ono povišeno stanje svesti i emocija, misteriozno i neobjašnjivo. Da bi se u flamenku došlo do stanja el duende, potrebna je tehnika, kao i inspiracija, ali ni to nije dovoljno. „Da biste pronašli el duende, ne postoji ni mapa ni vežba”, zapisao je španski pesnik Federiko Garsija Lorka. To je trenutak kada za izvođača prestane da postoji sve drugo sem potpune uronjenosti u flamenko.
Kada pevač, gitarista ili plesačica flamenka postignu to duende stanje, oni ga kao nekom magijom prenose i na publiku.

Shutterstock.com
Flamenko od Karmen preko Almodovara do Džipsi kingsa
Do danas je ostala najpoznatija umetnička obrada flamenka iz Bizeove opere Karmen. Među španskim umetnicima, jedna od najpoznatijih umetničkih obrada je balet Emanuela de Falje Ljubav čarobnica, sa posebno atraktivnim deonicama kao što su Ritualna igra vatre, Pesma o varljivoj svetlosti ili Igra strave. Po istom libretu, napisanom na andaluskom dijalektu, snimljeno je više filmova.
Elementi flamenka posejani su po celoj španskoj kinematografiji, uključujući kultni Almodovarov film Cvet moje tajne. Posebno upečatljivi su glumci/plesači u filmu Krvava svadba španskog režisera Karlosa Saure, rađenom na osnovu istoimene drame Federika Garsije Lorke.
U popularnoj muzici, kraljem flamenka smatran je Pako de Lusija, jedan od najboljih svetskih gitarista. Veoma je popularan i bend Džipsi kings, koji spaja flamenko, salsu i pop muziku. Mada ova grupa potiče iz Monpeljea, sa juga Francuske, njihovi roditelji su uglavnom španski Romi, tako da im je flamenko u krvi.
Flamenko plesač koji je zaludeo Madonu
Mnogo je bilo plesača i pevača flamenka koji su bili zvezde u svoje vreme. Jedan od danas najslavnijih je španski baletan i flamenko plesač Hoakim Kortez. Posle karijere u Španskom nacionalnom baletu, osnovao je svoju flamenko baletsku trupu. Postao je deo svetskog džet-seta, družio se sa Đorđom Armanijem, Naomi Kembel, Mirom Sorvino, pričalo se da je Madona bila zaljubljena u njega, a nastupao je i na koncertu Dženifer Lopez.
Danas su svuda, u južnoj Španiji, u Andaluziji, Sevilji, Kadizu, ali i u Madridu, u turističkoj ponudi posete malim barovima u kojima od jedanaest uveče posetioci mogu da uživaju zajedno sa gitaristima, pevačima i plesačima flamenka, uz lokalna vina oporog ukusa. Sličan ugođaj, uz zanosnu muziku i strastveni ples, preneće svojim slušaocima grupa iz Kadiza na beogradskom koncertu 6. jula.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com