Dve drvene figurice, jedna ima samo kišobran, a druga ima kišobran i veliki pblk iznad glave.

Depresija iz drugog ugla

    Sadržaj:
  • 1. Da li gubitak voljene osobe može da vodi u depresiju?
  • 2. Dajte sebi dozvolu da tugujete

Žene češće obolevaju od depresije, za šta postoje i biološki i psihološki razlozi.

U biološke razloge pre svega spada predispozicija u odnosu na hormonalni status, kao i to što je nervni sistem nekih osoba labilniji i podložan oscilacijama.

Psihološka činjenica je da su žene emotivnije i da su više izložene stresu u različitim domenima. To se dešava zbog toga što se od njih očekuje da ispune niz uloga koje se razlikuju: da budu dobre majke, supruge, profesinalci na poslu.

Pored toga, i različiti nevoljni događaji nas uvode u depresivno stanje: gubici, rastanak sa voljenom osobom, bolesti, smrt najbližih i bliskih ljudi.

Psihički život se vezuje za mozak i informacije koje on prima tokom života i to je naša individualna životna istorija.

Tu su i stalne stresne situacije u koje tokom našeg života upadamo.

Da li gubitak voljene osobe može da vodi u depresiju?

Kada prekinemo odnos sa voljenom osobom tako što podvučemo granicu (kako bismo održali svoje samopoštovanje kao jedan od elemenata mentalne snage), a ne zato što je ljubav prestala, tada je tugovanje kompleksnije. I ne tugujemo samo za osobom, već i za potencijalom koji je postojao u toj vezi.

Pri tome je veoma važno da ne skliznemo u idealizaciju te osobe jer nas to onda zasigurno vodi u depresiju, već da po svaku cenu pokušamo da umirimo unutrašnji konflikt, kako bi naša psiha što bolje prihvatila ispravnu postavku: „Ljubav u svesti, a granica u realnosti.” I kako bismo na taj način izbegli depresivnu simptomatologiju: poremećaj spavanja, smanjen apetit i gubitak na težini, pesimističan stav, crne misli, sagledavanje samo negativnog stava prema gubitku ili neuspehu, kao i osećaj bespomoćnosti, bez perspektive za budućnost. U ovom slučaju – bez nade da će se ikada pojaviti neka druga osoba koja će uspeti da zameni onu koja je izašla iz našeg života.

Kod gubitka voljene osobe srećemo se i sa fenomenom ljudske potrebe za validacijom. To je onaj trenutak kada nekoga niste preboleli i tražite potvrdu (raspitujući se kod drugih kako se on oseća), da bol i ljubav nisu bili jednosmerni.

Dajte sebi dozvolu da tugujete

Dajte sebi dozvolu da tugujete, a ne da budete u depresiji kao nezdravoj emocionalnoj reakciji.

Imati autentičan mir u duši, dok paralelno živi osećaj da vam neko nedostaje – upravo je to vrhunac unutrašnje zrelosti i najviši stepen emocionalne integracije koji jedna osoba može da postigne. To znači da više niste u konfliktu sa sopstvenim neuropsihološkim i emotivnim aparatom. Naprotiv, dozvoljavate tugovanju da teče, a granica koju ste postavili vas čuva od regresije (da se ne vratite i ne molite za ponovnu vezu sa osobom koju ste izgubili).

Tuga je normalna reakcija na životne teškoće, razočaranja i neuspehe!

Zašto ne depresija?

Zato što se depresija mnogo razlikuje od tuge!

● Ona ometa normalan dnevni život.

● Utiče na sposobnost za rad, studiranje, na apetit, spavanje, kao i na doživljaj radosti.

● Osećanja bespomoćnosti, beznadežnosti i bezvrednosti su intenzivna i nepovezana sa olakšanjem.

Simptomi:

● Afekat kod tuge je osećanje praznine i gubitka, kod depresije je nesposobnost da se anticipira sreća ili zadovoljstvo.

● Samopoštovanje kod tuge je generalno očuvano, a kod depresije postoji osećaj bezvrednosti.

I za kraj…

Da li zaista mislite da je bilo ko u partnerskim relacijama vredan našeg depresivnog stanja povodom njegovog gubitka?

Mislim da je jačanje naše mentalne snage ono što je najvažnije, jer samo tako možemo odoleti depresivnoj simptomatologiji, prevazići gubitak i ostati samo u procesu tugovanja.

Po završetku ovog procesa – okrećemo se novim izborima.