Modna revija, publika je sa obe strane,čeka početak. Pista je dobro osvetljena.

Oni dolaze

  • 1. Nova generacija bez kompromisa
  • 2. Dorotea Sušić, arhitektura crnog
  • 3. Medžda Zukorlić, telo kao pejzaž
  • 4. Dijalog kolekcija

Revija pobednika konkursa Fashion Incubator, Re:Think New by Perwoll, još jednom je potvrdila da domaća scena ne oskudeva u novim glasovima, naprotiv oni su sve artikulisaniji, hrabriji i formalno precizniji. Na pisti su predstavljene kolekcije najboljih mladih dizajnera sa prošlogodišnjeg izdanja, koje je odabrao žiri u sastavu poznatih dizajnera i profesora modnih akademija: Tijana Milutinović, Lidija Jovanović, Sonja Jocić, Ana Trošić Trajković i Nenad Radujević, ujedno i direktor manifestacije. Svoje kolekcije prikazali su Medžda Zukorlić, Anđela Lebović, Mina Marić, Aleksandra Stamenić i Dorotea Sušić. Dugogodišnji partner projekta, brend Perwoll, i ove godine stoji iza inicijativa koje podstiču razvoj mladih modnih talenata.

Nova generacija bez kompromisa

Veče finalista nije bilo samo prezentacija kolekcija, već jasan signal da generacija koja dolazi razume savremeni modni jezik, ali ga ne prepisuje, već ga ʼsavijaʼ po sopstvenim pravilima. Njihovi radovi ne funkcionišu kao izolovani modni iskazi, već kao promišljene celine u kojima se prepliću konstrukcija, materijal i ideja. Upravo u toj slojevitosti krije se razlika između pukog stilskog eksperimenta i autentičnog autorskog rukopisa.

U tom kontekstu, posebno su se izdvojile dve autorke čiji su radovi uspostavili snažan vizuelni i konceptualni dijalog, Dorotea Sušić i Medžda Zukorlić.

Dorotea Sušić, arhitektura crnog

Dorotea Sušić nastupa gotovo manifestno, njena kolekcija u crnom ne traži dopadljivost, već disciplinu pogleda. Siluete su naglašeno arhitektonske, gotovo agresivno konstruisane u gornjim zonama tela, ramena se šire u oštre, skulpturalne forme, dok se volumen kontrolisano spušta niz telo u slojevima koji balansiraju između tekstilnog i oklopnog.

Materijali, dominantno koža i njene imitacije visokog sjaja, dodatno pojačavaju utisak zaštite i moći. Međutim, ključni kvalitet ove kolekcije nije samo u izboru materijala, već u načinu njihove obrade. Reljefne strukture, segmentirani krojevi i taktilne površine grade složen vizuelni jezik u kojem se telo ne prikazuje, već konstruiše. U pojedinim lookovima granica između odeće i objekta gotovo nestaje, jakne postaju skulpture, a kaputi prostorne forme u pokretu.

Posebno je zanimljiv odnos između krutosti i pokreta, gde čvrste forme nisu statične, već prate telo, ali mu istovremeno pružaju otpor. Ta tenzija daje kolekciji unutrašnju dinamiku. Ova estetika može se čitati kao svojevrsni modni brutalizam, ali bez doslovnosti, sa jasnim autorskim potpisom koji ne traži potvrdu u trendovima, već ih svesno zaobilazi.

Medžda Zukorlić, telo kao pejzaž

Nasuprot toj tamnoj, zatvorenoj energiji, Medžda Zukorlić nudi suptilniji, ali jednako promišljen odgovor. Njena kolekcija, u spektru bež i peskovitih tonova, istražuje odnos tela i prirode bez ilustrativnosti. Siluete su izdužene, omekšane transparentnim slojevima i fluidnim linijama, dok konstrukcija ostaje prisutna kroz pažljivo uvedene intervencije.

Linije koje podsećaju na korenje ili vene protežu se preko tela, ne kao dekoracija, već kao produžetak unutrašnje strukture. Površina tkanine postaje prostor crtanja, ali i mapiranja tela. Uvođenje elemenata poput kaveza ili proširenja u zoni kukova dodatno naglašava prostor između tela i odeće, čineći ga vidljivim i značenjski aktivnim.

Važan segment kolekcije jeste i odnos prema krhkosti. Transparentni slojevi, lagani materijali i nežna paleta ne vode ka slabosti, već ka kontrolisanoj ranjivosti. Telo je prisutno, ali nikada potpuno izloženo, uvek u procesu otkrivanja i skrivanja. Upravo u toj ravnoteži između intime i konstrukcije leži snaga ove kolekcije.

Dijalog kolekcija

U susretu ove dve kolekcije prepoznaje se šira slika nove generacije dizajnera. Dok jedna gradi oklop, druga razotkriva slojeve, ali obe insistiraju na preciznosti konstrukcije i jasno definisanom konceptu. Njihovi radovi ne nude brza rešenja niti podilaze očekivanjima, već traže angažovanog posmatrača.

U vremenu u kojem moda često klizi ka površnom efektu, ovakvi pristupi deluju gotovo osvežavajuće ozbiljno. Oni ne insistiraju na spektaklu, već na kontinuitetu ideje, na razradi forme i na promišljenom odnosu prema telu. Ako je ova revija trebalo da ponudi odgovor na pitanje kuda ide mlada modna scena, odgovor je jasan – oni dolaze, i dolaze spremni, sa jasnom svešću o tome šta rade i zašto to rade.

Naslovna fotografija -Shutterstock.com