Kako i gde se obrazuju modni dizajneri
- Sadržaj:
- 1. Šta se zapravo uči na studijama mode
- 2. Između ličnog stila i profesije
- 3. Dizajner mora da razume i ono što dolazi posle skice
Često se može čuti da neko ima osećaj za modu, da ume da se obuče ili da dobro kombinuje boje i komade odeće, pa se odatle vrlo lako pređe na zaključak da bi mogao da bude modni dizajner. Te stvari jesu povezane, ali nisu isto. Dobar ukus može da bude lična osobina, stil –način na koji se neko predstavlja, a dizajn je profesija koja zahteva znanje, veštine i sposobnost da se zamisao sprovede u delo.
Kao dizajnerka i profesorka modnog dizajna, tu razliku svakodnevno prepoznajem. Ona nije uvek očigledna onima koji modu posmatraju spolja, jer se najčešće susreću sa njenim konačnim proizvodom. Vide odeću, reviju, fotografiju ili kampanju. Ne vide nužno sve odluke koje su prethodile nastanku jednog modela, niti znanja i veštine bez kojih bi taj model ostao samo crtež.
Šta se zapravo uči na studijama mode
Studije modnog dizajna počinju mnogo pre nego što student razvije svoju prvu kolekciju. Potrebno je savladati crtanje i razumevanje forme, naučiti kako se odeća konstruiše, upoznati svojstva tekstilnih materijala i razumeti odnos kroja i tela. Istovremeno se proučavaju istorija umetnosti, istorija kostima i mode, razvijaju sposobnosti vizuelnog istraživanja i traže načini da se početna ideja pretvori u zaokruženo autorsko rešenje.
Kada student osmisli određenu siluetu, mora da razume kako će ona funkcionisati na telu. Ako odabere materijal, treba da zna kako se on ponaša, da li može da odgovori zahtevu modela i kakve će promene nastati tokom izrade. Kada razvija kolekciju, mora da uspostavi odnose između pojedinačnih komada, da pronađe zajedničku ideju i da je dosledno razvija kroz različite forme. Nije dovoljno da svaki model zasebno bude zanimljiv. Potrebno je da postoji razlog zbog kog pripada upravo toj kolekciji.
Na studijama se zato ne ocenjuje samo konačan izgled rada. Važni su istraživanje, proces, sposobnost rešavanja problema i način na koji student obrazlaže svoje odluke. Nekada se od njega očekuje da odustane od rešenja za koje se posebno vezao i pronađe drugo, funkcionalnije ili ubedljivije. To je deo učenja koji nije uvek prijatan, ali je neophodan za razvoj samostalnog dizajnera.

Shutterstock.com
Između ličnog stila i profesije
Društvene mreže dodatno su približile modu širokoj publici. Danas svako može da predstavi svoj stil, preporučuje odevne kombinacije ili pokaže kako zamišlja neki komad odeće. U tome nema ničeg spornog. Problem nastaje kada se različite aktivnosti poistovete, pa se poznavanje trendova, sposobnost stilizovanja ili uspešna vizuelna prezentacija počnu smatrati dovoljnim dokazom da neko vlada modnim dizajnom.
Dizajner ne mora samo da zna šta mu se dopada. Mora da razume zbog čega je nešto oblikovao na određeni način, šta želi da postigne i kako će ostvariti zamišljeni rezultat. Njegov posao nije završen kada je napravio dobru skicu. Tek tada počinje niz konkretnih odluka koje određuju da li će ideja postati kvalitetan odevni predmet.
To ne znači da je formalno obrazovanje jedini put do dizajnerske profesije. Znanje se stiče i kroz zanat, rad u ateljeu, iskustvo u proizvodnji i dugogodišnju praksu. Ipak, organizovano obrazovanje omogućava sistematično povezivanje različitih oblasti, rad uz stručne mentore i susret sa zadacima koje početnik možda ne bi sam sebi postavio. Ono pruža osnovu na kojoj se kasnije mogu razvijati i specifičan senzibilitet i individualni način rada.
Talenat se ne može predavati kao gotova veština. Ali se može razvijati. Student, koji dolazi sa izraženim osećajem za formu i boju, kroz obrazovanje dobija priliku da taj osećaj proveri, produbi i nauči da ga primeni u različitim situacijama. Ujedno otkriva koliko još toga ne zna. Upravo to saznanje često predstavlja važan korak ka profesionalnoj samostalnosti.

Shutterstock.com
Dizajner mora da razume i ono što dolazi posle skice
Modna industrija ne počinje i ne završava se kreativnom idejom. Između zamisli i gotovog proizvoda nalaze se razvoj modela, izbor repromaterijala, konstrukcija, izrada prototipa, korekcije i priprema za proizvodnju. U zavisnosti od vrste posla, dizajner sarađuje sa modelarima, konstruktorima, tehnolozima i proizvođačima. Ne mora da preuzme ulogu svakog od njih, ali treba da razume njihov deo procesa i da zna kako da svoju zamisao predstavi dovoljno precizno da bi mogla da bude realizovana.
To je posebno važno kada dizajner radi za komercijalnu proizvodnju, ali nije manje značajno ni u autorskom radu. Čak i kada je cilj da nastane jedinstven komad, potrebno je poznavati materijal, tehniku izrade i svojstva predmeta. Što je zamisao složenija, to je važnije da dizajner vlada postupcima kojima je može ostvariti.
Obrazovanje zato ne treba posmatrati kao pripremu za crtanje kolekcija, već kao pripremu za razumevanje celog procesa dizajna. Ono obuhvata i pitanja trajnosti, kvaliteta, namene i odnosa prema resursima. Odluka o tome kako će neki predmet biti napravljen nije samo tehničko pitanje. Ona utiče na njegov izgled, cenu, mogućnost proizvodnje i način na koji će se koristiti.
Kao profesorka, smatram da je važno da studenti ne izađu sa fakulteta samo sa nizom uspešno urađenih zadataka, već sa sposobnošću da samostalno istražuju, procenjuju i razvijaju svoje ideje. Fakultet ne treba da im propiše jedinstven estetski izraz, niti da ih nauči da ponavljaju postupke svojih nastavnika. Treba da im pruži znanje i radne navike pomoću kojih će izgraditi sopstveni pristup i preuzeti odgovornost za svoj rad.
Modni dizajner se ne postaje samim tim što neko voli odeću, kao što se ni arhitekta ne postaje zato što neko ima osećaj za prostor. U oba slučaja lični senzibilitet može biti važan početak, ali profesionalni rad podrazumeva mnogo više od njega. Razlika je u znanju koje stoji iza odluke, u sposobnosti da se ideja realizuje i u razumevanju onoga što se stvara.
Zato je pitanje obrazovanja modnih dizajnera važno i izvan fakulteta. Ono se tiče načina na koji razumemo samu profesiju i vrednost rada koji često procenjujemo tek kada je već završen.
Dobra odeća može da ostavi utisak na prvi pogled. Da bi iza nje stajao dobar dizajn, potrebno je mnogo više od prvog pogleda.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com





