Tabla na kojoj piše zero waste, povrće i voće u platnenim kesama.

Zero food waste

Verujem da su mnogi čuli za ideju Zero Food Waste ili „nula otpada od hrane”, koja će imati smisla tek kada je većina bude poštovala.

Nisam siguran da ljudi shvataju da trenutno bacamo jednu trećinu hrane, što je 1,3 milijarde tone hrane godišnje. Ako su tačne pretpostavke da će nas 2050. godine biti devet milijardi na zemljinoj kugli, onda je logično razmišljanje da neće biti dovoljno hrane. Da se razumemo, već sada nema dovoljno hrane, i mnogi ljudi, tačnije narodi, gladuju, dok se na Zapadu baca hrana. Kaže se da građanin Amerike prosečno proizvodi 99 kg otpada1.

Mnogima to ne znači ništa, jer imaju dovoljno novca i hrane, ali već sutra će se suočiti s problemom ne samo nedostatka hrane već i s problemima koji nastaju zbog bačene hrane. Već sada smo svesni deponija koje se stvaraju oko velikih gradova, koje se često samozapaljuju, jer se stvara metan u procesu truljenja hrane. Iako niko to ne povezuje s bačenom hranom, upravo to se dešava.

I Srbija, kao zemlja u razvoju, suočena je sa svim problemima razvijenih zemalja, pa tako i bacanjem hrane. Na taj način i sami doprinosimo klimatskim promenama, a takođe trošimo ogromnu količinu vode koju nemamo u izobilju. Najbolji primer je skorašnja havarija na deponiji kod Užica.

Kupujte samo onoliko hrane koliko vam je potrebno

Suštinski, većina ljudi kupuje više hrane nego što im je potrebno. Iako kupovina naveliko ima svoje prednosti, istraživanje je pokazalo da ovaj način kupovine dovodi do većeg bacanja hrane2.

Problem je što se hrana, kupljena u velikim količinama, i ne potroši, a već se ide u sledeću kupovinu, što nije tako redak slučaj. Glavni razlog za to je nemanje plana. Plan pomaže i da jedemo manje, i tako kontrolišemo telesnu težinu, takođe pomaže da smanjimo impulsivnu kupovinu hrane i njeno bacanje.

Planiranje ne podrazumeva samo kupovinu tačno određene količine hrane, već i organizaciju frižidera. Ako frižider nije organizovan tako da jasno vidite hranu, onda nećete znati kada je kupljena i šta ste planirali da s njom kuvate ili napravite. I za to su predloženi novi načini korišćenje kao što je FIFO metod, što znači „prvi ušao, prvi izašao”. Na primer, kada kupite novo pakovanje jagoda, stavite novije pakovanje iza starog. Ovo pomaže da se starija hrana koristi, i da se ne pokvari. Višak hrane, kada se pripremi veća količina obroka, treba čuvati za kasnije. Međutim, ona se često zaboravlja u frižideru, a zatim baca kada se pokvari. Hranu treba čuvati u staklenoj posudi u kojoj može da se podgreje i servira, a ne u neprozirnoj posudi, jer se tako lakše osiguramo da ne zaboravimo hranu.

Iako izlazak na ručak s kolegama ili uzimanje obroka iz vašeg omiljenog restorana može biti prijatno, to je takođe skupo i može doprineti rasipanju hrane. Koristan način da uštedite novac i smanjite bacanje hrane jeste da ponesete ručak na posao sa sobom. Treba samo da ostatke od domaćih obroka spakujete kao zdrav ručak za svoj radni dan.

Prejedanje je danas jedan od najznačajnijih problem za mnoge ljude.

Pobrinite se da veličina porcija ostane u zdravim okvirima, jer tako ne samo da pomažete borbi za smanjenje težine već smanjujete bacanje hrane. Vodite računa o tome koliko ste zapravo gladni, i pripremite porciju koju ćete zaista pojesti.

Naučite da čuvate hranu

Prema Savetu za odbranu prirodnih resursa, oko dve trećine kućnog otpada u Engelskoj nastaje zbog kvarenja hrane3.

Većina ljudi nije sigurna kako da čuva voće i povrće, što može dovesti do preranog zrenja i, na kraju, trulih proizvoda. Koliko samo ima reels-a na Instagramu o tome kako treba da čuvamo hranu. Očigledno je da ne znamo. Na primer, krompir, paradajz, beli luk, krastavci i crni luk nikada ne bi trebalo da budu u frižideru, već na sobnoj temperaturi. Možda to baš nije lako izvodljivo, jer ranije su postojali podrumi i ostave, a sada u stanovima nema hladne prostorije.

Poseban savet vezan je za hranu koja proizvodi gas: banane, avokado, paradajz, dinja, breskve, kruške, zeleni luk itd. Ove namirnice treba držati dalje od proizvoda osetljivih na etilen, kao što su krompir, jabuke, lisnato povrće, bobićasto voće i paprika, da bismo izbegli prerano kvarenje.

Ono što još uvek nismo zapostavili je fermentacija i kiseljenje, jer kod nas ljudi još uvek spremaju zimnicu, mada ne tako masovno kao u prošlosti. Pored kiseljenja i fermentacije, danas koristimo zamrzavanje i sušenje. Na taj način, ne samo da hrana duže traje već se i smanjuje otpad, ali i štedi novac.

Zamrzavanje hrane jedan je od najlakših načina da se ona sačuva, a vrste hrane koje dobro podnose zamrzavanje su mnogobrojne. Na primer, zelje koje je previše mekano da bi se koristilo u vašoj omiljenoj salati može se staviti u kese ili u posude za zamrzavanje i kasnije koristiti u smutijima i drugim receptima. Višak začinskog bilja može se kombinovati s maslinovim uljem i seckanim belim lukom, a zatim zamrznuti u posudama za led kao ukusan dodatak sosu i drugim jelima. Možete zamrznuti ostatke obroka, naročito velike obroke kao što su supe i čili. To je odličan način da osigurate da uvek imate na raspolaganju zdrav, domaći obrok.

Jabuke male i velike, različitog kvaliteta.

Ne kupujte samo lepo voće i povrće

Može se reći da su današnji potrošači razmaženi, pa biraju samo lepo voće i povrće. Kod nas često na pijacama nije dozvoljeno biranje nego kupovina redom. Međutim, u velikim samoposlugama ljudi kopaju po gajbicama u potrazi za idealnim voćem ili povrćem.

Upravo ta potražnja potrošača za besprekornim voćem i povrćem navela je velike trgovačke lance da kupuju samo savršene proizvode od proizvođača. Zbog toga, tone dobre hrane odlaze u otpad. Problem je toliko veliki da veliki trgovački lanci nude „ružno” voće i povrće na sniženju, u pokušaju da smanje otpad. Zato kupujte i nesavršeno povrće i voće, ako ni zbog čega drugog, onda zbog popusta.

Ne uklanjajte koru s voća i povrća, i kožicu s mesa

Ljudi često uklanjaju koru s voća i povrća, kao i kožicu s piletine, kada pripremaju obroke. Ovo je šteta, jer se toliko hranljivih materija nalazi u spoljašnjem sloju namirnice ili u koži živine. Na primer, kore jabuke sadrže veliku količinu vlakana, vitamina, minerala i antioksidanasa. U stvari, istraživači su identifikovali grupu jedinjenja prisutnih u korama jabuke pod nazivom triterpenoidi. Oni deluju kao moćni antioksidansi u telu i mogu imati sposobnost borbe protiv raka4. Naravno bitno je jabuke dobro oprati.

Pileća koža je takođe prepuna hranljivih materija, uključujući vitamin A, vitamine B, proteine i zdrave masti. Štaviše, pileća koža je neverovatan izvor antioksidansa selena, koji pomaže u borbi protiv zapaljenja u telu5.

Ove prednosti nisu ograničene na kožu piletine i jabuke. Spoljni slojevi krompira, šargarepe, krastavca, manga, kivija i patlidžana su takođe jestivi i hranljivi. Ne samo da je jedenje kože ukusno već je i ekonomično, i smanjuje vaš uticaj na rasipanje hrane. Kod nas je problem vezan za nekontrolisanu upotrebu pesticida i prskanje voća i povrća. Međutim, kada god znate poreklo namirnica i verujete proizvođaču, slobodno iskoristite sve u pripremi hrane, uključujući i koru.

Jedna od sjajnih stvari u vezi s kuvanjem sopstvene hrane je to što možete da prilagodite recepte kako volite, dodajući nove ukuse i sastojke. Uključivanje delova hrane koji se obično ne koriste je odličan način za prenamenu ostataka kada eksperimentišete u kuhinji.

Stabljike čine ukusne dodatke za sote i pečena jela, dok krajevi belog i crnog luka mogu doprineti ukusu temeljca i sosova. Pravljenje svežeg pesta napravljenog od stabljika brokolija, mekog paradajza, uvenulog spanaća ili korijandera (cilantro) umesto tradicionalnog bosiljka, jeste inventivan način da se omiljenim jelima doda novi ukus. Još uvek pamtim časove iz indonežanske kuhinje kada smo od ostataka luka, oljuštenih delova šargarepe i peršuna, i paradajza skuvali temeljac za supu ili čuveni bumbu bali. Verujem da je u mnogim delovima sveta to lakše, jer se pesticidi ne koriste masovno kao u razvijenim zemljama.

Ne zaboravite na bundevu

Iako i kod nas ima dosta bundeva, za razliku od nekih evropskih zemalja koje prave sve od bundeva, od supa, jela, kolača do ulja i semenki, mi kao da je potcenjujemo, tako da se velika količina bundeva baci. Pored upotrebe ukusnog mesa bundeve u raznim receptima, odličan način da se smanji otpad jeste da se sačuvaju semenke. One su veoma bogate magnezijumom, koji je važan za zdravlje srca i krvi i pomaže u kontroli krvnog pritiska i nivoa šećera u krvi. Nisam siguran kada smo prestali da koristimo bundeve u redovnoj ishrani, a ni semenki nema kao pre.

Ne izbegavajte žumance

Iako većina ljudi ne upražnjava dijete s niskim sadržajem masti, mnogi i dalje izbegavaju žumanca, odlučujući se za omlet od belanaca. Izbegavanje žumanca uglavnom proizilazi iz straha da povećavaju nivo holesterola. Mnogi ljudi pretpostavljaju da jedenje hrane s visokim sadržajem holesterola, poput jaja, ima veliki uticaj na nivo holesterola. Međutim, studije su pokazale da kod većine ljudi holesterol u ishrani ima samo mali uticaj na nivo holesterola u krvi6.

Naša jetra proizvodi većinu holesterola koji nam je potreban i tako reguliše nivoe u krvi. Kada jedete hranu koja sadrži visoku količinu holesterola, jetra ga jednostavno nadoknađuje tako što proizvodi manje. U stvari, dokazi pokazuju da većina ljudi, čak i onih s visokim holesterolom, može unositi celo jaje bez rizika. Žumanca su prepuna hranljivih materija, uključujući proteine, vitamin A, gvožđe, selen i vitamine B.

Smutiji kao dobar način da se iskoristi hrana koju bismo bacili

Za pravljenje smutija, koji su kod mnogih postali deo rutine u ishrani, mogu da se iskoriste stabljike povrća poput kelja ili blitve koje su prepune vlakana i hranljivih materija, što ih čini odličnim dodatkom. Zeleni vrhovi cvekle, jagoda ili šargarepe takođe mogu da se iskoriste u smutijima; iako ih nećemo svariti, predstavljaju neophodna vlakna i hranu za naše bakterije – mikrobiotu.

I druge namirnice, i delovi namirnica koje bi inače bile odbačene, takođe mogu da se iskoriste, uključujući kore od voća i povrća, uvenulo bilje, prezrele banane i seckane stabljike brokolija. Dinstajte ostatke povrća poput vrhova stabljika, kore i drugih ostataka, s malo maslinovog ulja ili putera, zatim dodajte vodu i pustite da se krčkaju i naprave temeljac. Povrće nije jedino od koga se mogu napraviti zalihe. Umesto da bacite pileći trup ili mesne kosti koje su vam ostale, dinstajte ih s povrćem, začinskim biljem i vodom, da biste napravili domaći temeljac koji će poslužiti za druga jela ili poboljšanje kupovne supe. Višak uvek možete da zamrznete kao kocke leda i iskoristite po potrebi.

Mnogi ljudi ne piju dovoljno vode samo zato što im se ne sviđa ukus. Na sreću, vodu možete učiniti ukusnijom i istovremeno smanjiti uticaj otpada na hranu. Jedan od najlakših načina da povećate unos vode jeste da bude dobrog ukusa. Koristite kore od citrusnog voća, jabuka i krastavaca i dodajte vodi. To odavno koriste mnogi hoteli. Uvelo bilje i vrhovi bobica takođe su odlični za dodatak u flaši za vodu. Nakon što završite s vodom, ostatke voća ili začinskog bilja možete dodati u masu za smutije da biste povećali ishranu bez otpada.

Best by

„Prodati do” (sell by) i „ističe” (expire) samo su dva od mnogih izraza koje samoposluge koriste na etiketama hrane da bi potrošačima dale do znanja kada će se proizvod najverovatnije pokvariti. Istina je da je većina hrane kojoj je upravo istekao rok trajanja i dalje bezbedna za jelo. „Prodati do” koristi se za obaveštavanje prodavaca kada proizvod treba da bude prodat ili uklonjen s polica. „Najbolje do” (best by) je predloženi datum do kojeg potrošači treba da koriste svoje proizvode. Nijedan od ovih termina ne znači da proizvod nije bezbedan za jelo nakon navedenog datuma. Iako su mnoge od ovih oznaka dvosmislene, „upotrebi do” (used by) je najbolje slediti. Ovaj izraz znači da hrana možda neće biti najboljeg kvaliteta nakon navedenog datuma. Suštinski, najbolje je da sami procenite da li je hrana kojoj je istekao rok bezbedna za jelo.

Ostaci hrane od ljušćenja šargarepe, kora krompira, luja itd, stavlja se u metalnu kantu.

Kompostiranje ostatka hrane

Kompostiranje ostataka hrane je koristan način za ponovnu upotrebu ostataka hrane, jer pretvara otpad hrane u energiju za biljke. Kod nas u gradovima je problem što većina nema mesta za kompostiranje, a nema ni razloga. Zbog toga, kompostiranje može dobro da funkcioniše za nekoga ko ima veliku baštu.

Ako volite da pijete kafu, obratite pažnju na talog od kafe. Ovaj često zanemareni ostatak ima mnogo upotreba. Na primer, talog od kafe odlično je đubrivo za biljke, jer je bogat azotom, fosforom i kalijumom, hranljivim sastojcima koji su neophodni biljkama. Talog kafe je takođe fantastičan prirodni repelent protiv komaraca. U stvari, istraživanje je pokazalo da posipanje istrošenog taloga kafe po travnatim površinama odvraća ženke komaraca od polaganja jaja, smanjujući populaciju ovih insekata7.

Budite ekološki osvešćeni

Razmišljajući više o hrani koju vaše domaćinstvo baca svaki dan, možete pomoći u stvaranju pozitivnih promena kako biste sačuvali neke od najvrednijih resursa na zemlji. Čak i minimalne promene u načinu na koji kupujete, kuvate i konzumirate hranu, pomoći će da se smanji vaš uticaj na životnu sredinu. Ne mora biti teško.

Korišćenje koposta za uzgajanje novih biljaka.

Uz malo truda, možete dramatično da smanjite bacanje hrane, uštedite novac i vreme, i pomognete da se smanji štetan uticaj ljudi na prirodu.

Izvori:

  1. https://www.epa.gov/sustainable-management-food/united-states-2030-food-loss-and-waste-reduction-goal
  2. https://repository.arizona.edu/handle/10150/332880)
  3. https://www.nrdc.org/sites/default/files/wasted-food-IP.pdf
  4. https://www.jstage.jst.go.jp/article/jhs/54/6/54_6_654/_pdf
  5. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3277928/
  6. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23021013/
  7. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4436121/