Ljubica Radan i Milica GAcin u podkastu Moje najbolje godine - To Sam Ja

Zašto vinarstvo više nije muški posao?

Na spomen vina, prva pomisao mnogih su hedonizam i Francuska. Međutim, i Srbija može da se pohvali svojim autohtonim sortama grožđa, od kojih se kasnije prave vina odličnog kvaliteta. O tome najbolje zna onaj ko se bavi njegovom proizvodnjom, kao što je naša gošća u novoj epizodi podaksta!

Ljubica Radan je osnivač Vinske akademije Srbije i proizvođač vina, a po struci je enolog. Ona je ujedno i jedna od sve većeg broja žena koje su se opredelile za poziv enogola i koje su odlučile da svoju karijeru posvete vinogradima.

Sagovornica u podkastu Moje najbolje godine To Sam Ja razgovaraće sa voditeljkom Milicom Gacin o popularizaciji vinarstva među ženama, šta je sve potrebno da bi se napravilo kvalitetno vino, da li uvek moramo da biramo ono skupo da bismo rekli da smo probali dobro vino i da li to onda znači da je vino kvalitetnije što je skuplje.

Saznajte i koje je vino najskuplje na svetu, da li je bolje ono sa čepom ili pampurom i ono što bi svi ljubitelji vina trebalo da znaju – koji je najbolji način za čuvanje u kućnim uslovima.

PODKAST – Moje Najbolje Godine – To Sam Ja

Ljubica Radan, enolog – Transkript razgovora

Milica

Dobar dan, ova nova epizoda podkasta “Moje najbolje godine to sam ja” i ona će u potpunosti biti posvećena hedonizmu. Sigurno ne grešim, kad ovo kažem, zato što ćemo razgovarati o vinima. Za mnoge su vina asocijacija za hedonizam i mnogo razloga zašto je tako, a to će nam objasniti moja gošća. Ona je Ljubice Radan, osnivač Vinske akademije Srbije i proizvođač vina, enolog. Dobar dan, dobro došli u ovaj potkast.

Ljubica

Dobar dan.

Milica

Evo već, činjenica da je žena vinarka ovde došla, malo egzotična priča, mada u našoj zemlji sve veći broj žena se opredeljuje za delatnost kojim se vi bavite, zaista postoji dosta, sada već možemo da kažemo dosta ženskih vinarija, i taj broj raste iz godine u godinu.

Ljubica

 Tačno. Pa jeste, evo ja kad sam završila svoje studije, to je bilo davno, zapravo je to baš bilo  egzotično, kako ste nazvali ,dakle vrlo mali broj žena se bavi ovim poslom i samim tim je bilo onako bilo malo i nepoverenja, malo je opet teže to prolazilo da kažemo negde u svetu muškaraca, međutim danas je  ta barijera probijena i istina je da sve više dama se upušta u ovu priču i to je dobro. Nekako to i jeste posao i za muškarce i za žene, apsolutno nema tih granica i čini mi se da negde dame to daleko onako posvećenije rade. Ne kažem da su bolje od nekih  enologa, apsolutno ne, nego prosto, ta nit, ta neka damska crta, neka nežnost, je tu uvek u toj u toj  proizvodnji ucrtana i nekako, čini mi se da to baš onako se vidi kroz vino.

Milica

Je li imate podatak koliko se žena bavi proizvodnjom vina?

Ljubica

Nemam tačno podatak, onako kako mogu sada  iz glave negde  da nabrzaka izbrojim, pa sigurno negde preko preko 15 dama su da kažemo, enolozi aktivni, a da ne računamo vlasnice vinarija. Tako da ima ih više sigurno..

Milica

Vino je jako interesantno čak i onima koji ne piju, zato što prosto svi, čak i ljudi koji nemaju iskustva znaju da je vino jedna posebna kategorija, to nije samo ako alokoholno piće, to je prosto jedna  velika priča, ja bih  tako rekla, svako vino je priča za sebe. Kako se ta priča plet, kako, prosto, šta nam je toliko interesantno, zašto je toliko, pa magično je, na neki način jeste.

Ljubica

Apsolutno. Ja ja uvek to volim da pričam i kroz naše obuke i na akademiji i  tako kad razgovaram sa ljudima, setite  se samo od kada se u vinu priča i piše, dakle sigurno ima ima nešto magično što je posebno u toj tečnosti. Svakako da se kvalitet menjao kroz istoriju, naravno kroz vekove, ali nekako uvek je nosilo nešto sa sobom, jer vino proizvesti nije pre svega lako, dakle tu moramo da imamo, pre svega  ono znanje o tome da se sve radi u vinogradu i to vrlo često možete da čujete da proizvodnja vina kreće u vinogradu. Zašto? Zato što mi moramo pre svega da proizvedemo kvalitetno grožđe i to je osnova da bi mi proizveli posle dobro kvalitetno vino. Bez toga nema dalje priče. I onda u tom vinogradu se svašta dešava, dakle mi smo vrlo često na muci, odnosno što kažu to je fabrika pod otvorenim nebom, imamo puno poteškoća, ali isto tako  jako je težak posao, pre svega i onda ako nemate ljubavi, te strasti, prosto ljudi ne uspevaju da izguraju tu celu priču. Tako da onda kada uđete u tu priču svi ti ljudi apsolutno imaju pre svega veliku strast i sigurno na kraju to vino i dobije tu  određenu određenu magiju, odnosno postane tako kakvo je, o kome pričamo puno. Baš Iz razloga što jako jako puno pre svega emocija se uključe, naravno pored toga znanja, iskustva..

Milica

Mnogo rada da da, taj proces jr toliko kompleksan, da je nemoguće reći, evo probaj, nego ima  daleko širi kontekst. Kao što sam rekla, vi ste osnivač Vinske akademije kod nas u zemlji i stvarno mislim da je potrebno i onima koji već imaju iskustva, ali ajde ovima koji nemaju ovako kao ja, jer ja kad pomislim na vina, u Bože, odakle bih krenula, i to zaista treba mnogo edukacije, od čega  se počinje?

Ljubica

Pa da, mi baš u našoj  Vinskoj akademiji  imamo nekoliko kurseva, ali isto tako baš za početnike smo osnovali jedan dvodnevni kurs koji se zove “Škola vina osnovni nivo” i upravo je namenjen ljudima koji su ljubitelji, koji apsolutno ne znaju odakle bi počeli, pa krenite iz početka, znači vrlo jednostavno, surovo zvuči dvodnevni kurs, da li me zaista nešto možemo da naučimo kroz dva dana. Može dosta da se nauči, ne sve naravno, ali svakako za početak je vrlo, vrlo važno da  krenete sa tim osnovnim, od toga kako se vino proizvodi, šta je vino, držanje čaše, znači baš onako nekih osnovinih, kako vino da čuvate, neke osnovne sorte I naravno kako se vino degustira, tako da,  to je neki početak, onako kako smo mi  održavamo te naše obuke i onda nakon toga se otvaraju već lagano vidici, odnosno ljubitelji vina već počinju da stvaraju malo bolju sliku o tom vinu, već polako se negde fokusiraju na ono što oni vole, kako će da izaberu i tako dalje, svakako, tu priči nije kraj ,znači kad jednom uđete u tu priču o vinu i učenju vinu, to apsolutno nema kraja. Prosto neverovatno je koliko to ljudi zavole, znači oni svakako dođu na obuke, jer već vole vino, ali kad krenu da uče onda tek shvate koliko je to  nepresušna priča i izvor predivnih stvari i onda se to samo je l, nastavlja, pa mi malo dalje neke napredne kurseve i tako dalje, ali u svakom slučaju ono što je vrlo važno reći svima jeste da ne treba da imati nikakvu predznanje i nije sramota doći ako apsolutno ne znate ništa nego znate da otvorite i da sipate belo ili crveno vino i to je to. Zato ste tu. Zato treba negde da počnete. Tako da, ja se sećam kada smo mi počinjali, to je 2011.  prvo obuku koju sam ja organizovala, jako su ljudi skeptično pitali i uopšte se prijavljivali na takve obuke, jer prosto ih je bilo sramota da kažu da nešto ne znaju, bar kad je to u pitanju i to je meni onako bilo ovaj znak da treba to nekako drugačije  da priđemo ljudima, da promovišemo i slično, ali ja verujem da to ima veze sa kulturom pijenja vina u našoj zemlji koja evo sad kad pogledam unazad 10, 15 godina, apsolutno je na na zavidnom nivou, mogu slobodno da kažem. Tako da svakako i ta okolina utiče na to, kao šta ti sad tu piješ vina, otvaraš, praviš se da nešto znaš, znači bilo je sigurno i tih nekih opaski onda su ljudi, vrlo da kažem, bojažljivo prilazili, međutim danas apsolutno  imamo veliki broj polaznika koji dolaze, vrlo rado u Sremske Karlovce gde održavamo naše obuke i to je vrlo jasno zašto su Sremski Karlovci, što kažu Meka i Medina vinarstva i vinogradarstva, pritom smo vrlo dobro povezani sa i Novim Sadom i Beogradom, sad ima i pruga železnička, tako da u principu,  kažem taj početak treba shvatiti kao početak i obratiti se nekom ko zna, da vam prenese to znanje.

Milica

Šta čini jedno vino dobrim? Kako da znamo da li jedno vino dobro ili nije?

Ljubica

Pa ovako, ja bih vam to vrlo želela kratko objasniti, ali nemoguće je..  puno je  faktora, puno  faktora koji utiču na kvalitet vina. Ono što smo pričali, imamo prirodne faktore, imamo ljudske i tako dalje, ali ako govorimo o nekom kvalitetu, ovako kako bi brzo objasnili, jeste da svako vino mora da ima jednu kompleksnost, da ima što više aroma, što više ukusa, znači i te arome čine ukus, potom da ima ovaj ako je crveno vino u pitanju da imate nine i naravno da ovako, ako je slatko vino, naravno i to je taj šećer će doprineti toj kompleksnosti, ali u svakom slučaju sve te materije  čine telo vina i što je vino punije, što je kompleksnije, svakako će imati bolji kvalitet i naravno da sva ta jedinjenja budu u harmoniji, odnosno da budu u balansu, to je vrlo važno da vi kada pijete nemate osećaj da vam nešto štrči, te vam je kiselo, te vam je trpko, te vam je gorko i slično. To ne sme da se desi. I na kraju kada to vino probate ,je li ,da ima tu drugu završnicu šta to znači, to znači da vam lep,prelep, ukus dugo traje.

Milica

Čekajte, da uzmemo gutljaj vina i onda, s njim radimo šta?

Ljubica

Mi malo promuljamo po ustima i posle toga progutamo ili ispljunemo, čak i kada ispljunete, ostaće vam sve ono što je potrebno da vi ocenite kvalitet vina i nakon toga, bukvalno razmišljamo svim tim jedinjenjima, kako se ponašaju. Koliko dugo ostaju, kakav im je intenzitet, koliko ih ima, svih tih aroma i ukusa i na osnovu toga naravno donosimo zaključak o kvalitetu.

Milica

Koliko to dugo traje, je l se to meri?

Ljubica

Ne,  mislim to je par sekundi. To je to jedno iskustvo, ali naravno, da bi to znali potrebno je pre svega da da imate dobra iskustva, uopšte o stilovima vina, da imate dobro znanje i na taj način ćete uvek svakako brže donositi odluke o tome da li je kvalitetno ili ne. Puno puta sam ja čula da i dan danas imamo takvih opaski da ljudi prosto misle da je to stvar ukusa i da prosto treba da pijete ono što vam se dopada. Slažem se apsolutno, kupićete i pićete ono što vama prija, međutim tu ne možemo da pričamo o kvalitetu, apsolutno zna se šta je kvalitet vina i šta čini kvalitet vina, ali to ne mora da znači da vi treba da pijete vino koje je izvanrednog kvaliteta u odnosu na ono koje samo prihvatljivog kvaliteta i to će se videti kroz cenu.  Ako vama prije neko vino laganije, košta možda 700, 800 RSD, samo napred, to vama prije i to ste ste vi, međutim tu ne možemo da pričamo o tome, da ono što vam se dopada je vrhunskog kvaliteta, ono što mi se ne dopada nije, to je nešto  što su objektivni i subjektivni pogledi na ovaj kvalitet vina. Tako da, u principu ipak za kvalitet vina je potrebno, da bi ocenili, potrebno je dosta iskustva, učenja naravno,  ali opet kažem ako vi imate neku neku svoju omiljeno vino..

Milica

Cena diktira kvalitet?

Ljubica

Ne uvek, evo vam primer jedan, vrlo vrlo interesantan, recimo ako proizvedemo  crveno vino koje vrlo često odležava posle u bari burićima, to su jedni mali burići od hrasta koji su nagoreli, ti burići koštaju dosta i to vino posle proizvodnje u tim burićima odležava minimum šest, a uglavnom po godinu dana, pa nakon toga vino treba opet da se pomeša iz svih tih burića, pa da odstoji van tih burića, pa nakon toga da se stavi u buteljke i u butiljkama da provede neko vreme. Znači sve u svemu, to vam je dve do dve i po godine minimum,  i izađe na tržište, taj proizvođač mora da stavi visoku cenu jer njega je ceo taj proces koštao.  Znači vino je bilo u vinariji, puno ste i rada i truda i naravno tu su bili zarobljeni novci dok  je vino odležalo i na kraju ovaj prosto čovek matematički kad sve  izračuna mora da da  visoku cenu, al ne mora da znači da je to vino vrhunskog kvaliteta ispalo.

Milica

 Osim što radite edukacije u Karlovcima, vi ste i proizvođač vina, idu pod vašim imenom, za koje ste se sorte vi  opredelili?

Ljubica

Ja sam se opredelila  za sortu grašac, od belih, i sa tim sam počela. To je bilo 2015. godine, a zašto baš grašac, ja sam radila jedno vreme kod mog prijatelja u Iloku u Hrvatskoj, pre toga sam bila na edukacijama po inostranstvu i tako dalje i u videla sam da je to sorta nešto što je dragulj koji je potpuno zanemaren u našem vinogradima i odlučila sam da to prvi put kad budem proizvela svoje vino, to su ukazalo 2015.godine da to bude upravo od sorte grašac. Mi je inače poznajemo u Srbiji više kao italijanski rizling i naravno da to kada kažete odnosno, ovaj sad već ne, ali ranije bilo je kao, pa ne to je vino od kog se pravi Karlovački rizling, ona jeftina vina koja se koriste za za špricer, međutim ja svakako da nisam marila za to zato što sam videla zapravo da mi sa tom sortom nismo uradili ni blizu šta može da se uradi u vinogradu. Dakle, mi smo uglavnom opterećivali čokute i imali velike prinose, samim tim nekvalitetno grožđe i od toga kao što smo rekli nema kvalitetnog vina i onda sam naravno u saradnji  sa mojim prijateljima iz vinarije Vojnović  koje sam zapravo ja usmerila u tom pravcu, krenuli smo se proizvodnjom i naravno diktirali smo kako da se rade vinogradi, kakvo opterećenje da bude, kada da se bere, tehnologiju primenili modernu i na kraju dobili izvrsna vina. Na svu sreću, ja sam verovala u tu priču, ali nekako bilo je potrebno da se skupe određeni ljudi, da se to malo izreklamira i da prosto se probude i vinari i naravno da se upozna javnost sa grašcem kao kao vrlo vrlo kvalitetnim vinom, i sa tim u vezi mi smo promenili ime, odnosno mi u zakonu, nama je u zakonu dozvoljeno da se koriste i drugi sinonimi, pored italijanskoj blizanca rizlinga grašac beli  li graševina. Graševina je rezervisala nekako za Hrvatsku i onda  eto mi smo se odlučili da to bude, ne mi, nego generalno u toj nekoj priči celoj bilo interesantno, ajde da to bude Grašac, prvi sa tim nazivom na  tržište izašla vinarija Kiš sa grašcom belim, to je bilo isto pre nekih  sedam, osam godina otprilike i tako su se polako vinarije nadovezivali i shvatili da zapravo je to sjajno. Ono što je interesantno, jeste da baš iz vinarija Kiš su mi rekli kako su videli drastične porast prodaje istog vina sa različitim imenom, dakle kada su prodavali kao Italijanski rizling, bilo je ovaj pa dobro dajte mi nešto dajte mi Chardonnay i tako dalje. Hajde da probate Grašac, e pa može, to nisam još probao. Tako da smo shvatili da zapravo taj negativan kontekst, uopšte negativna promocija italijanskog rizlinga, negde učinila da da ljudi imaju negativan stav, međutim sad sa ovim nazivom se potpuno se menja slika što je najvažnije. Imamo kvalitetno vino, dakle sve vreme je od  21. veka kako je krenulo to novo vinarstvo i vinogradarstvo, vina su se pravila  na vrhunskom nivou, novim tehnologijama, ali kažem eto kod tog Italijanskog rizlinga, Imali smo taj mali problem sa sa imenom.

Milica

Srbija ima dobro vina, zar ne ? Koje sorte su ovde, najuspešnije da tako kažem?

Ljubica

Pa da tu imamo, zapravo baš  sam sad pomenula, 21. tamo negde kraj 99. početak 2000.  počinje ta obnova vinarstva i vinogradarstva na našim područjima, pošto mi znamo da smo vinska zemlja, to ćete pročitati kroz razne, ne samo pročitati, nego imamo i razne dokaze i od Nemanjića i ovo cara Prugusa i u Fruškoj gori i slično međutim, Imali smo razne turbulencije uopšte u toj oblasti. S početkom tog novog modernog vinarstva i vinogradarstva svakako da smo se prvo, odnosno ne mi, nego vinogradari odlučivali za internacionalne sorte, Chardonnay, Cabernet Sauvignon, Rizling, ne znam, Sovinjon beli i tako dalje, zašto? Vi kad odete negde u svetu uglavnom svetski vinski regioni svi imaju nešto autentično, neku da li autohtonu sortu ili neku sortu koja se tu veću domaća l i naravno to je predstavlja onako vrlo dobar reprezent, nešto drugačije što nema nigde, međutim i u tom periodu prosto nismo imali puno autohtonih sorti ili ako smo ih imali i vinogradari nisu znali kako sa njima da rade u vinogradu, kako da izvuku ono najbolje  i naravno krenuli su sa tim tako da je sada dominantna i dalje internacionalne sorte kao što su, Chardonnay, Sauvignon, Cabernet Sauvignon i tako dalje ,međutim  sada na svu sreću, ono sa čim mi možemo da pariramo u svetu jeste  autentičnost, jeste neka originalost, dakle da sadimo domaće ili autohtone sorte ono što nam je ostalo, tako da Prokupac se izuzetno širi, tamo u centralnoj Srbiji. Fruška gora je uglavnom počela da dominira sa tim stvorenim sortama, to su naše stvorene sorte na institutu za vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima, Sila, Probus, Neoplanta, Petra, dakle tu su sve naše sorte, one počinju da se šire, tako da eto kažem, polako sada idemo i ka tom trendu i ono što je najinteresantnije, čak i u onom periodu kada Italijanski rizling nije bio popularan i dalje je zauzimao najveće površine pod vinogradom. Sreća da se sve izmenilo tako da i danas grašac je vodeći ili ti Italijanski rizling vodeća bila sorta, mislim gotovo u svim vinogradima, u svim vinogorima i regionima i sa tendencijom širenja.

Milica

Spomenuli ste  nove sorte, stvorene sorte koje se razvijaju, koliko treba vremena da bi se održao jedan vinograd, hajde od početka koliko treba vremena od sađenja vinograda do boce?

Ljubica

Pre svega znači tri do četiri godine potrebno da vam vinograd u donese prvi put, znači po sadnji prve dve godine bude tu nekog ploda, uglavnom se odbacuje, gledamo da ojača vinova loza, u trećoj godini već tu neko smatra nultom verbalno, to je vrlo mala količina i ajde da kažemo četvrta godina je ta prva godina kada polako krećemo polako, ne polako, nego tada imamo prvi pun rod i kreće proizvidnja. Zamislite koliko je potrebno da uložite u sve te četiri godine da bi pre svega posadili vinograd, pa negovali taj vinograd sve četiri godine i na kraju tek da počnete proizvoditi vino, ali tu nije kraj.Kada proizvedete vino, pa ako treba i da je odleži, treba to posle vino i  prodati.

Milica

Interesantna priča oko vina, a sve su priče s vina interesantne, jeste da ako već imate jedan stabilan vinograd, da upotrebim taj izraz to ne znači da ćete iz godine godine uvek imati isto vino. Mnogo faktora utiče i koliko je bilo sunca i verovatno promene u samo strukturi zemljišta, sta sve  čini da vi vinari kažete, e ovaj rod je taj, ova godina nije bila najbolja, ova serija je, ona najbolja itd..

Ljubica

Da ,da, to je to je vrlo tačno, ono što smo rekli, ti prirodni faktori to je negde da mi ne možemo da utičemo. Bukvalno od početka znači proleća do berbe, znači do momenta berbe mi apsolutno nismo sigurni kakva će nam biti godina, možemo negde da predvidimo, ali zaista nije zahvalno, zato što možete da imate  sjajan period zrenja, a da vam tek pred samu berbu padne kiša i uništi vam sve. Trulež stvori negativne posledice. Tako da u principu do momenta do kad se grožđe ne ubere, mi apsolutno ne znamo kakva će nam biti godina. A šta čini tu dobru godinu, pa kad na kraju dobijemo zaista kvalitetan plod, odnosno to ćemo da vidimo kroz sam sadržaj grožđa, kakvi su nam šećeri, kakve su ph vrednosti, kakve su aromatkse  materije, znači sve to što utiče na kraju na kvalitet ploda, kažem i to bukvalno do onog momenta dok ne stavimo u vinariju i da krene prerada, mi apsolutno nismo sigurni.

Milica

 Kakav rizik i koliko stresa..

Ljubica

Da, da vrlo vrlo posebno,što imamo, sad se već vide nažalost posledice globalnog zagrevanja i nekako svi nešto izbegavaju da pričaju o tome, tim globalnim zagrevanjem će najverovatnije u nekoj budućnosti, čak i neki vinogradarski reoni nestati poput Kalifornije i Cilea i slično, ovaj ukoliko se nešto ne preduzme, a to nešto jeste da što pre krenemo da pravimo organsko grožđe, u koliko je to moguće, to jeste zahtevno i teže, da smanjimo emisiju tih štetnih gasova i slično. To se zaista sve odražava, jer ne samo  što se zagreva, odnosno godišnja temperatura se povećava, mi imamo posledice i druge, ekstremne, visoke temperature, sok je temperature ili od kiše velike, led, grad ,koji nam je, evo sad svake godine, nije pitanje da li će ga biti, nego koliko ću ga biti,gde će da biti, tako da… A to se nije  bilo u prošlosti tako, nekako je to bilo već predvidivo, otprilike kako će da teče neka godina, tako da to nam otežava stvar.

Milica

Kad ste spomenuli, evo Kaliforniju, Cile, da li je Francuska i dalje vodeća zemlje po pitanju proizvodnje i kvaliteta vina ?

Ljubica

Ako govorimo o količini vina koji se proizvode na godišnjem nivou uvek su tu, volim da kažem u ratu, Italija i Francuska, oni su uvek nešto  takmiče ko će da ima veću količinu, međutim kada govorimo o kvalitetu, ne bih rekla. Francuska apsolutno je prepoznatljiva po vinima i nekako oni su možda bili zemlja koja je u svim tim negativnim periodima i ratova i kriza, znači kroz vekove nekako uvek taj vinograd i  tu poljoprivrednu granu čuvala i negovala, tako da ne mora sve ispočetka, kao što je to bio slučaj recimo kod nas  i samo su se nadovezivali, radili, u tim vinogradima, istraživali i nekako najveći uticaj su  ostvarili  u ovoj oblasti u svetu. Što se tiče kvaliteta, kažem ne bih sad rekla zato što mi sad imamo zaista, zaista jako jako puno dobrih vina, generalno. Ne samo u Evropi, nego i u celom svetu, međutim oni i dalje imaju tu reputaciju kao vinska zemlja, Francusku vino je najbolje, zašto, pa upravo zbog cele te tradicije svih tih uticaja, kada je u pitanju i tehnologija, proizvodnje grožđe i njihove sorte su po celom svetu dakle Chardonnay, Pino noar, ne znam,to jest Burgundac crni Cabernet Merlot u su sve francuske sorte i svuda se sade i  nekako samim tim se i ta njihova popularnost širi, ali ono što treba da znaju ljubitelji vina jeste da onaj procenat vrhunskih vina, veoma skupih francuskih vina je vrlo mali, svega par posto. Tako da jeste da to je to istina i ovaj nekako cela cela priča o vrhunskim vinima francuskih se  zasniva upravo na toj priči tih tradicionalnih  vinarija koje zaista imaju odlično vina i dugu dugu tradiciju, a sad kad pogledajte količinu jeftinih vina one su apsolutno dominantne.

Milica

Kakav branding,to su odlično razumeli neki još davno i dobro uradili. Odakle potiču vrhunska vina?

Ljubica

Jako je važan teroar, a kad kažem u teroar, to je riječ koja zapravo označava skupinu mnogih faktora od zemljišta, gde se vinograd sadi, geografske širine, morske visine, ekspozicije terena, znači kako je okrenut vinograd, potom nagnutost i tako dalje, znači to je jedna skupina svih tih napora i svi ti faktori ako se uklope za određenu sortu, naravno da će dati, ovaj da kažemo odličan teroar za pojedinu sortu i  samim tim potencijala da  ta sorta sutra ,da nam kvalitetnu grožđa. Pod uslovom da budu naravno klimatski uslovi zadovoljavajući.

Milica

Ali gde je dobro, šta možemo da izdvojimo?

Ljubica

Da, generalno se  taj areal gajenja  vinove loze se kreće nekih 30 do 50 stepeni i Severne i Južne geografske širine, međutim to je prilično veliko kad pogledate, međutim u okviru ti da kažemo geografske širine mi imamo i nadmorske visine koje svakako određuju gde će da se gaji vinograd, uglavnom su tu neke nadmorske visine, aj da kažemo od nekih 100 do 500 m najviše. Mi smo učili na fakultetima do 300 m nadmorske visine, to je neko idealno, bude tu i do 500 m, međutim imate nekih vinograda koji su na malo višim nadmorskim visinama, takođe ovaj pogodni, jer neke opet drugi faktori  doprinose, je l da,  al da se ono gaji. Da uprostimo, uglavnom su to vinogradi pored nekih velikih voda, da li su to reka, jezera, jer oni svakako opet da imaju poseban uticaj i ono što smo rekli zemljište je prilično siromašno, nikako černozem, nikako  bogata zemljište, loza voli siromašna, kamenita, šljunkovita  zemljišta. Zašto, je l ima dug korenov sistem, odnosno ona uvek ide duboko u zemlju i samim tim crpi sve što je potrebno iz velikih dubina, i vodu i hranjive materije i samim tim  to je opet prednost da možete vinovu lozu da gajite tamo gde gotovo ništa drugo i ne možete tako da, rastresita, dobra drenažna zemljišta da kažemo, siromašnija i lepi nagibi, brda određene nadmorske visine, kažem ne preterano, tu do nekih 500 m nadmorske visine i kažem u tom areol između 30 do 50 stepeni severne i južne geografske širine. Moram napomenuti ima ekstra, ima svakako, ima posebnosti, recimo, imamo, ali hajde kažem uprošteno, to je nešto gde treba ako već želite da sadite vinograd, to je nešto što treba da posedujete, da bi uopšte mogli da razmišljate o ovoj poljoprivrednoj grani da se bavite. Ravnice izbegavati, to  opet čuvamo za ove druge kulture, ali isto tako, tu imamo problem i sa mrazevima itd.  Znači uvek trebaju neki blage padine, neka brda  određenih nadmorskih visina. Postoje ekstremi, recimo mi imamo, odnosno u svetu postoje, u Argentini jedna od najlepših vinograda, aj  da kažem, ne na svetu, ali su predivni i daju izuzetan kvalitet vina od nekih 1500 – 3000 m nadmorske visine, nalaze se u Argentini, ali na nekih 27, 28 stepeni južne geografske širine, znači to je sad već ulazimo u topliji, idemo ka ekvatoru, ako bi bilo u nižim nadmorskim visinama ono bi bilo pretoplo, tako da su oni shvatili da oni imaju sjajne platoe, bukvalno  na tim visinama i tu sade vinograde i imaju fantastične smene dana i noći u smislu noći su hladne, dani su topli, što je fantastično za grožđe i naravno imaju fantastičan kvalitet grožđa.

Milica

 Znamo za Argentinska vina, Cileanska vina, Novozelandska vina, Kalifornijska vina. Da li iz ovih država dolaze visokokvalitetna vina?

Ljubica

Pa zavisi,i tu imamo, to su isto ogromni, ogromni, regioni, tu svakako imate uvek manjih delova koji su fantastični i koji daju kvalitetna i vrhunska vina, odnosno grožđa pre svega pa vina ,međutim, imate i onih delova koje su uglavnom za tu, da kažemo masovno proizvodnju grožđa, dakle uglavnom su to topliji unutrašnji regioni, gde nema puno utjicaj hladnih struja sa okeana i ne znam sa planina, tako da su oni uglavnom zaduženi za proizvodnju masovnu,  to je grožđe,   to jest vinogradi, gde je opretećenje više, a samim tim kvalitet grožđa je niži i tu su uglavnom za proizvodnju vina, onu litarkim pakovanjima po svega par dolara ili par eura košta, ali kažem ima i regiona koji su specifični, koji su baš namenjeni za proizvodnju vrhunskih vina, tako da ne možemo generalizovati, dakle puno je faktora koji utiču na svaki taj mali deo u nekoj zemlji i samim tim doprinos da bude dobar ili  lošiji sad.

Milica

 Da li imate podatak o tome koje je najstarije vino na svetu?

Ljubica

Najstarije vino, znam da je vinograd u Evropi,  nalazi se u Sloveniji, preko 100 godina je stara vinova loza.

Milica

Gde?

Ljubica

Mislim da je u Mariboru, a što se tiče vina, pa ima francuskih puno tih vina, čak i do 100 godina, međutim to moram reći, da uglavnom je stvar kada su neki aukcije, stvar prestiža je da imate tu bocu, al to vino je odavno završilo svoju karijeru, što bi rekli.

Milica

Koliko dugo može da stoji vino?

Ljubica

Zavisi od kvaliteta. Dakle nisu sva vina ni namenjena za odležavanje. Dakle, vi imate vina koja treba popiti u godini dana, mi to kažemo mlada svežina, ako su lagana, dakle nemaju onu kompleknost o kojoj smo pričali i treba da se piju posle izlaska na tržištu. Obično izađu negde posle pet do šest meseci na tržište i do sledeće berbe praktično treba popiti. Tu su veliki broj belih laganih vina, rozei takođe, to je stil vina koje prosto se tako i proizvodi da se pije odmah, dakle nema potencijal odležavanja u doku. Većina crvenih vina uglavnom traži vreme, sad kad kažem potencijal odležavanja. Šta to značI.. To znači da vino kada stavite u bocu u toku godine se razvija u pozitivnom smeru, znači razviće i neke druge arome mi to kažemo tercijalne arome, odnosno buke, u toku odležavanja, što znači ima potencijal, može. Imate vina koji možete da ostavite u boci i kao ovo je sad ovo nešto za posebnu priliku, za dve godine, na primer, otvorite i shvatite da nema onih lepih primarnih aroma koje ste imali kada ste ga kupili, probali, a sad je to nestalo, nema ništa drugo. Prosto vino ne može da evoluira u pozitivnom smeru i tu su takav stil vina. Tako da, u principu, mi kad kažemo velika vina, to su ta vina koja su kompleksna, koja imaju i ukuse i arome koje imaju visoke tanine, visoke kiseline, one imaju potencijal odležavanja.

Milica

Kako da čuvamo vino u kući, ako nemamo police? Postoje različite preporuke, da li treba da bude potpuno vodoravno položeno ili pod određenim uglom, evo prosto nam i  to odgonetnite, još jedna stvar ko nema nikakvu policu da li je prosto uspravno držati bocu ispravno ili nije?

Ljubica

Pa da krenemo oko čuvanja  vina u stanovima, pošto većina ljudi tako živi, je l ako nemate podrum, dođe na isto. Suština jeste ako dobijete ili kupite  neko dobro i kompleksno vino, možda mu nije vrijeme sada ga pijete, treba za dve tri godine, moj savet je da odete kod prijatelja koji ima podrum ili adekvatno mesto da ga čuvate. Zašto… zato što takva vina stvarno zahtevaju konstantu temperaturu, dakle bez situacija leto -zima i slično i da to bude neka temperatura između 13 do 15 C, uvek, tamna prostorija bez bilo kakvih vibracija i slično. Tako da za ta velika vina kažem, to bi bilo rešenje ili može biti, ali neki kraći period, orman, vrlo dobra stvar, dakle orman vam je uglavnom konstanta temperatura ,tamno je, pod uslovom da ga zatvorite kad ga otvorite  i stavite ga dole, polegnete, možda preko staviti neki duksić. 

Milica

A treba da se polegne?

Ljubica

Treba, ukoliko je vino zatvoreno pampurom, a većina velikih vina koristi pampur, zašto… zato što pampur je prirodni materijal koji sklon da se širi i skuplja usled ako je previše suv, on će se skupiti, ako se skupi naravno mi dobijemo tu mali mali prostor između grla boce i čepa i naravno dozvoljavamo da kiseonik uđe u našu bocu i oksidira, odnosno uništi naše vino, tako da iz tih razloga sva vina koje su zatvorena sa pampurom treba da budu polegnuta,ne mora to određeno, bitno je samo da vi vidite da je vino nakvasilo čep, sada li će ono biti potpuno ovako ovako, to je sada… uglavnom bude neki blagi ugao je li, ovaj znači bitno da ga nakvasi sa tim da uvek ima to prijanjanje dobro uz grlo boca, to je bitno. Tako da kažem ta velika vina se uvek i zatvaraju sa pampurnim čepom,njih polegnete, eto to je kao neko rešenje bi moglo biti hajde do godinu, dve, možda može i duže, ali nekako ovaj da ne rizikujete, ako je baš dobro i skupo vino, onda kažem nađite negde prijatelja i to ćemo objasniti kako bi mogl to sada da ima rešenje i ako nemate prijatelje koji ima podrum, a što se tiče vina koja su recimo zatvora se, ovaj tu zavrtanj, znači čep ide na zavrtanj, to jest Cro- cap na engleskom, odnosno čep na navoj, to je sad takođe postalo vrlo popularno i ja znam da puno ljubitelja vina, odnosno  onih koji su možda negde i lajci, smatraju da to je nekvalitetno vino, što nije tačno, zapravo danas je ta metoda  zatvaranja vrlo dobra tehnologija zatvaranja, je vrlo dobra i zapravo su tu vina maltene hermetički zatvorena, tako da kiseonik nema šanse da uđe, i to je bio jedan od razloga zašto se ta tehnologija  razvila, jer su vinari imali vrlo velikih problema sa pampurom koji je vrlo često bio zaražen određenom, ovaj jedno jedinjenje, TCI se zove, trihlor amyzol, ko je zapravo uništavao vino. To se nalazilo u samom ne čepu, nego naravno hrastu, od koga se pravi i koliko god su proizvođači to čistili i radili razne  tehnologije čišćenja, uvek se nalazio neki procenat koji je uništavao vina. Tako da se iz toga i razvila ta tehnologija zatvaranja vina upravo sa tim čepom na navoj, tako da oni nisu nekvalitetna, one su prosto namenjena za vina za bržu potrošnju, dakle ta vina do pet godina u principu bela, roze pa čak i neka crvena se zatvaraju uglavnom sa tim vinima da nema rizika ovaj od ovog problema sa čepom i naravno kažem koja neće odležavati, jer čep je opet priroda i kroz njega svakako vino uvek dobija neku malu malu malu količinu kiseonika, koja je vrlo važno za održavanje, ali ne ona koja će da ga uništi..

Milica

Ali opet druge strane, kad se otvori boca, onda je dobro sipati ga dekanter i dodati mu kiseonik, u tim trenucima mu treba kiseonik. On  upotpuni ukus vina ili ?

Ljubica

Arome se otvore iz vina, znači počinju da lagano isparavaju, da ih mi lepše osetimo, posebno ako je  vino duže stajalo u bocama, gle onako  malo je to vino bilo zatvoreno, da ne kažem stegnuto prosto sa tim kiseonikom vi doprinosite određenim hemijskim reakcijama da te arome počinju, da isplivaju na površinu. I da naravno vina bude daleko lepše i ova interesantnije. Može se to desiti da sipate u čaši,al će trebati malo više vremena da dobije…

Milica

Zato je bolje prvo dekanter.

Ljubica

Jeste, jeste.

Milica

Bože, stvarno treba ići u školu.

Ljubica

Nisu ni sva za dekanter, ali kažem uglavnom ta  koja da.

Milica

Koja nisu?

Ljubica

 Ta mlada vina, rozei, bela vina, godinu, dve koji su stara apsolutno,  nema potrebe, tu samo sipate u  obične vinske čaše i one se svakako služi na nižim temperaturama, tako da u principu njima ne treba, ali crvena vina najčešće zahtevaju, kažem, ali opet tu treba voditi računa kada koliko ga dekantirati i tako dalje.

Milica

Hteli ste da predložite neko rešenje ako nemamo prijatelja koji nema podrum.

Ljubica

 Ukoliko nemate nekog prijatelja, sada je postalo vrlo interesantno, ne znam za naše vinare, ali znam baš u Iloku kod prijatelja, ali to će verovatno zaživeti i kod nas, vinari koji imaju mogućnost, koji imaju velike vinarije, prave takozvane kaveze u kojima može svako da zakupi praktično sef za vina i naravno dođete, dobijete svoj ključić, to se plaća neka cena na godišnjem nivou i praktično na taj način, ako zaista imate veliku kolekciju i nekih skupih vina možete na taj način da nađete rešenje. To verujem da, možda su počeli neki vinari,ako nisu možda će dobiti ideju.

Milica

Da, da, nije loše znati. Koliko košta najskuplje vino?

Ljubica

Teško pitanje.

Milica

Hajde kod nas, pa onda napravimo paralelu sa svetom.

Ljubica

Kod nam je konkretno sada, ovo jedno jedno vino, belo, košta negde preko 12.000rsd, mislim da je ono trenutno najskuplje, ako se ne varam, sorta grašac, znam da je crveno vino bilo od vinarije Aleksandrović, tu blizu 10.000rsd, ako se ne varam, ali u principu vredi. Mislim da je sad ovo belo vino  tu negde na najskuplje, a što se tiče sveta, to je po par hiljada EUR  košta neka boca.

Milica

Odakle dolaze ta vina koja vrede po par hiljada eura  ?

Ljubica

Uglavnom Francuska,  najčešće Francuska iz tih  čuvenih šatoa, da crvena vina iz tih francuskih šatoa, međutim imate vi Čileanska vrlo skupa, Kalifornijska takođe, posebno ako su stara vina, ako su  iz jako dobrih godina i tako dalje. Tako da ti ima tu,uglavnom po par hiljada EUR bude neka boca, bude na aukcijama se čuje uvek da imate ovaj informaciju da se prodalo neko vino, pa čak za par desetina hiljada EUR, ali mislim da je to više stvar kao sa slikama, da je to neki prestiž,  mislim da to vino nije više, apsolutno živo.Tako da ima i tih slučajeva, ali generalno ono što može da se popije, što se kaže da je jako dobro to je uglavnom u par hiljada EUR.

Milica

Takvih vina nema kod nas na tržištu?

Ljubica

 Ja koliko znam, mislim da nema, što ne znači da ih neće biti.

Milica

 Nikad se ne zna. Da li je tačno da je vino koje na ocenjivanju, dekanter u Londonu ocenjeno najvišim ocenama proizvedeno u Srbiji da ga proizvela žena?

Ljubica

Jeste. moja divna prijateljica Tanja Đuričić ona je ovaj proizvela Chardonnay iz vinarije Erdevik i ovaj onako jako mi je bilo drago zato što je ona pre svega   jedna predivna osoba,  toliko posvećena, toliko puno iskustva, toliko puna znanja, jako se dugo bavi ovim poslom tako da kada je ona to dobila meni je bilo jasno  da je nagrada otišla u prave ruke apsolutno.

Milica

A da li je tačno da je u našoj zemlji prisutan veliki broj žena koja se bave samo proizvodnjom, dakle enologa,  da ih ima možda čak i više nego muškaraca?

Ljubica

Pa sad da vam kažem, ima ih dosta, mislim da nema više od muškaraca, ali mislim tu smo negde, sad već možda je egal.

Milica

Evo još jedno pitanje koje  počinje sa da li, da li je tačno zapravo tako da li je tačno da veći broj žena se na Tehnološkiom fakultetu u Novom Sadu, Poljoprivrednog kod nas  u Beogradu opredeljuje za enologiju, nego muškarci?

Ljubica

Generalno je uvek bilo u praksi da Tehnološki fakultet uvek dame više upisuju, međutim nekako posle toga se uglavnom mali broj njih opredeli da bude u vinarstvu, to je verovatno i u skladu sa sa trenutnim tržištem, pa odu, da li u mlekarstvo, da li je u pivarstvo ili tako neke ovaj proizvodnje druge, međutim sada sve te dame polako odlaze i u vinarstvo, zato što kod nas ta grana sve  više aktuelna i  zaživela je, tako da to je bio razlog, međutim muškarci kažem brojčano su uvek manje prisutni na tehnološkom fakultetu, oni su recimo, pošto Poljoprivredni fakultet jedno, tu se uči o vinogradarstvu i drugim poljoprivrednim granama, mi imamo  tehnologiju,ovo je izdvojen fakultet, recimo ja sam završila Poljoprivredni fakultet odsek za voćarstvo vinogradarstvo, dominantni su bili muškarci, danas je tako i nekako i logično oni će u vinogradu, a dame će u vinarijama, međutim u praksi nismo imali, ali sada može se reći da ide se tim trendom, dakle vinogradi su uglavnom vođeni muškarcima dok su u vinarijama žene, ali kažem brojčano, mislim da smo tu negde.

Milica

Dakle, nije više to muški svet, to vinarstvo je l, onda je nepotrebno pitanje kakve su relacije, kako se snalazite u muškom svetu, očigledno dobro.

Ljubica

Da, ali moram priznati da i dalje ima tih sad sve više i više se stiče poverenje od samih vlasnika vinarije koje angažuju dame, ali bilo je to pre par godina, može neko nekih pet godina, ima li ste i dalje tu stegu i prosto onako  nisu verovali da dama može baš to, jer vi u vinarstvu, generalno u vinariji,ne određujute samo kako će da ide tehnologija, vi morate nekad malo i da fizički radite, ne uvek, treba da bude podrumar koji će da vam pomogne i slično, ali se desi nekad da  vi morate i tu pumpu da priključite i da crevo operete i slično i onda su vlasnici razmišljajući  sa te strane, misli da eto tu neka mala sićušna damica ne može baš to da izdrži, međutim nije to tako baš, ovaj danas se stiče, shvatali su zapravo da je pravi tehnolog  zlata vredan i naravno vinogradar, to ne smemo da zaboravimo.

Milica

To je ta ključna simbioza, bez toga jednostavno… Dobro evo sad na samom kraju da još jednom podsetimo da oni koji ne znaju mnogo o vinima, Vi ste tu i vaša Vinska akademija je tu, za one  koji kreću od nule, ali evo može i    naprednije da se ide. Kako organizujete te kurseve, koja je dinamika?

Ljubica

Generalno, mi smo tu svaki mesec, imamo  određene obuke i škole vina. Škole vina su gotovo svaki mesec, to se vikendom održava, subotom i nedeljom, takođe Vinska akademija je i deo najprestižnije vinske škole na svetu “The Wine & Spirit Education”  gde mi držimo i obuke licencirane, po njihovom programu, tako da svako ko želi profesionalno da se bavi ovim poslom i da radi u inostranstvu može da dođe kod nas u Visku akademiju, dobije sertifikat koji je priznat u celom svetu i naravno da radi i kod nas, a naravno i u inostranstvu. Tako da, imamo i taj da kažemo profesionalni deo, kad kažem profesionalni, ne mora da znači da vi kao like ne možete da upišete i taj kurs. Apsolutno da, zato što imamo isto od prvog do trećeg nivoa, tako da ide po kompleksnosti samih kurseva. Jedina stvar je, što se održava na engleskom i knjige su na engleskom, ali svakako mislim da je to danas već normalna stvar, da gotovo svako govori. Interesantno je recimo ovaj i to gotovo svaki mesec organizujemo osim ovog  trećeg nivoa koji je dvaput godišnje, pošto je vrlo  kompleksan  i proba se preko 70 vina iz celog sveta jako dobrih i kvalitetnih, a ovaj imam još jedan jako interesantan kurs koji smo pre dve godine uveli, radi se u kursu proizvodnje za proizvodnju vina za male proizvođače, odnosno, amatere i to se pokazalo kao vrlo interesantno, zato što mi danas imamo puno malih proizvođača koji onako za sebe prave kod kuće par stotina litara, a žele toliko da znaju i onda naravno smo u skladu sa tim to napravili, zajedno sa profesorom Vladimirom Puškašom sa Tehnološkog fakulteta. On nam je saradnik na  ovim kursevima.

Milica

To je korisna informacija. Pitanje za kraj, kako ne preterati?

Ljubica

Pa znate kako,  recimo meni ljudi ne veruju, ali ja ne mogu uopšte puno vina da popijem. Posle dve čaše, meni to sasvim dovoljno, a bavim se ovim poslom i i mislim da je ključ u tom uživanju,  kada imate neko znanje o vinu, kada znate da ti vino ima neku priču, pa koja je sorta, odakle potiče, i tako dalje,prosto kroz  tu priču jedna, dve čaše vam bude sasvim dovoljno. Mislim svako treba naravno da  oseti prema sebi, ali mislim da vino nije piće sa kojom treba preterivati. Imaćete znatno velike posledice, verujte..

Milica

O vinu se piše od davnina, je li postoji neka izreka, neki citat,  neki stih,  neka misao, koja je vama onako najbolje oslikava celu tu magičnu priču o vinima ?

Ljubica

Pa nekako taj, In vino Veritas, koje onako već mislim da je to baš onako ima jednu duboku misao, a ja nekako to u svojim nekim mislima prevodim da vino ne može da proizvede loš čovek znači to je prvo i osnovno te emocije ta strast se prenosi i u vinogradu i u proizvodnji vina tako da mislim da je u tome istina.

Milica

Mnogo vam hvala, meni je zaista bilo uživanje stvarno sam mnogo toga naučila, pa evo kad idete ovo od od nule, startere ove.

Ljubica

Bićete pozvani.

Milica

Bejzik nivo, ta sam. Hvala vam na ovom razgovoru i drago mi je da se ovako razvija žensko vinarstvo, uopšte vinarstvo, ali žensko posebno i samo napred na svemu što ste naumili.

Ljubica

Hvala vam na pozivu, hvala puno.