Oduševljena žena među svečanim haljinama koje vise.

Veština prodavanja ili ja imam i ništa

Znam da nije baš gramatički ispravno reći „ja imam i ništa”. Ali, podsećam vas da kad nekoga pitate šta oseća, odgovor može da bude – ništa ne osećam. Onda su se vešti terapeuti dosetili da od klijenta zatraže da preformuliše tvrdnju u – ja osećam ništa. Složićete se da je razlika velika.

Osećanje je uvek osećanje, čak i kada se svede na ništa. Drugačije zvuči i onome ko ima to osećanje i onome ko s tim treba nešto da uradi.

Vreme je velikih novogodišnjih kupovina, pa sam se tako setila šta sve može da nas snađe kada krenemo u ovu avanturu.

Putujući tako, stigoh do jedne daleke, egzotične, fascinantne zemlje u koju neki idu oduševljeni, a neki ne bi ni za živu glavu. Da ne imenujem ni zemlju, ni ljude. Tek, bazajući tako po jednom od tih čudesnih gradova, počeli su da me saleću prodavci svega i svačega. Začuđujuće je koliko su poštovanja imali jedni prema drugima. Svaki me je pratio od ivice do ivice svoje „radnje”, prepuštajući me sledećem. Nisam planirala da kupujem bilo šta, jer sam ionako nakupovala sve što mi nije potrebno, a što onima koji nisu imali sreće da odu tamo neće ništa značiti. Mlad, mlad čovek, prati me između nevidljivih ograda svoje radnje i nudi, nudi. Odmahujem glavom. Pita: „Šta tražite?” Odgovorih: „Ništa”. „O”, oduševi se on, „ja imam i ništa u mojoj radnji”. Pogađate da sam pokupovala pola ničega u toj radnjici. Zbog njega i njegove veštine da me namami i proda to što je ko zna kojom mukom napabirčio.

Robna kuća samo za dame

Srećna žena u prodavnici plaća na kasi i preuzima paket.

Na jednom drugom putovanju u divnu zelenu zemlju, bogatu svim i svačim, i uz to sjajnim i srdačnim ljudima poput nas, ugledah žensku robnu kuću. Dakle, samo za žene. Divna, na više spratova, prosto mami. Kad unutra… Spratovi podeljeni po godinama dama koje bi da kupuju. Nađoh ja i „svoj” sprat, iznenađena činjenicom da mi je baš toliko godina. Nekada treba da piše da bismo poverovali. Sačekala me je prodavačica baš mojih godina, odmerena, kulturna, diskretna, bez ideje da ću nešto da ukradem lutajući između bogate ponude. Tek bi se osmehnuta pojavila da pita da li mi je potrebna pomoć. Iskreno, došlo mi je da kažem da mi spakuje od svega po jedan komad, ali… Valja biti realan. Tako sam odabrala nekoliko haljina. Noseći ih ka kabini za probu, ona mi blago uze iz ruke neke od njih, govoreći da misli da mi to ne bi baš dobro stajalo, ali kako ja hoću. Dobro, možda ima pravo, pomislih, te uđoh u kabinu. Sećam se da sam probala tri haljine i svakog puta izlazila da me ona pogleda. Kad je moj show bio gotov, nepogrešivo je pokazala na jednu haljinu. „Ova liči na Vas, predlažem da uzmete baš ovu”. Da vam kažem, mogla sam da odem sa mnoštvom haljina, ali opomenula me je i ponudila baš tu. Kad god je obučem, setim se prodavačice, i beskrajno sam joj zahvalna. Takvo oko skoro nisam videla. Haljina je carska, nepretenciozna, dovoljno duga i dovoljno kratka, boje koja ide uz moj ten i kosu, a sašivena baš za mene, mislim, mere su moje.

Ljubazni i neljubazni prodavci

Pa se onda setim kako su mi ovde, kod nas, uzimali iz ruke neke cipele koje nisam želela da kupim, ali sam se čudom čudila da to neko uopšte i nosi, sve uz komentar „to nije za vas”, zbog cene. Možda još uvek čujete moj „grrrrr”, koliko sam bila ljuta.

Ima i onih prodavaca koji nas uhodekao da smo sve spremne da krademo po radnjama. Neljubazni, nemate volju ni da pitate. Da ne govorim o onima koje ne možete da dozovete, sem što stoje pored onih tužibaba koje zvone ako su prodavačice zaboravile da skinu magnet sa robe.

Sad, da ne preterujem, većina prodavaca je ljubazna, spremna da pomogne, lepo vas dočeka i isprati, čak i ako ništa ne kupite. Neke čak i kažu: „Polako, pogledajte da li vam se nešto dopada”.

Prodavačica u radnji parfema objašnjava zainteresovanoj gospođi karakteristike parfema.

Vrhunac je kada vidim muškarca koji prodaje žensku garderobu. Nemam ništa protiv muškaraca, ali im tu zaista nije mesto. Sigurno ste i vi ponekad molili za pomoć oko zakopčavanja rajsferšlusa. I sad, izađete iz kabine, treba njega da zamolite. Ne ide nekako, zar ne? Možda kada ste mladi, pa vas je baš briga, ali u nekim godinama ne osećate se baš komforno. Znam i muškarce kojima je neprijatno kada kupuju svojim partnerkama ženski donji veš, a prodavačica bude mlada. Baš se preznoje.

Kao što rekoh na početku, vreme je za avanturu zvanu – novogodišnje kupovine. Pa, srećno!