Nobelova nagrada.

Nobelom nagrađena Vegetarijanka – da li je moguća ljudska nevinost

Roman Vegetarijanka južnokorejske književnice Han Kang, ovogodišnje laureatkinje Nobelove nagrade za književnost, ovih dana ne možemo naći u našim knjižarama. Doduše, izdavačka kuća Dereta knjigu je objavila i procenila kao važnu još 2016. godine, mnogo pre nego što je ovenčana najvećom književnom nagradom na svetu. Tiraž nije bio veliki jer se radilo o tada malo poznatoj književnici, tako da knjige više nema, a prava su istekla.

Sada se situacija iz temelja preokrenula. Užurbano se radi na obnovi izdanja, kod nas, kao i u mnogim drugim zemljama gde je roman Vegetarijanka bio preveden i objavljen ili će to tek biti.

Književna nagrada kao povod za nacionalno slavlje

Za to vreme, Han Kang daje brojne intervjue za sve najveće svetske medije. U njenoj zemlji, Južnoj Koreji, gde je ona prva dobitnica Nobelove nagrade za književnost, predsednik države rekao je da je ta nagrada povod za nacionalno slavlje. Nešto od atmosfere koja nastaje kad Nobelova nagrada piscu počne da se doživljava i kao nagrada zemlji iz koje on potiče možemo da vidimo i u aktuelnoj TV seriji Nobelovac o Ivi Andriću.

Han Kang ima 53 godine i spada u mlađe dobitnike ovog velikog priznanja, mada najmlađi dobitnik Nobela za književnost ostaje Radjard Kipling, koji je imao 41 godinu kada je dobio ovu nagradu. Andrić ju je dobio u 69. godini i smatran je jednim od mlađih laureata. I ove godine, favoritima za nagradu su smatrani stariji i poznatiji književnici.

Zato je odluka Švedske akademije bila iznenađenje za mnoge, a naročito za samu Han Kang. Kad su je pozvali da joj jave lepu vest i pitali je šta radi, odgovorila je da je upravo večerala sa svojim sinom, kod kuće u Seulu.

Porodica čije najveće bogatstvo su bile knjige

Han Kang je i pre ovoga bila uspešna i nagrađivana književnica, ali nije osoba koja voli gužvu i eksponiranje.

Rođena je u porodici čije najveće bogatstvo su bile knjige. Otac joj je takođe bio romanopisac, ali je porodica od njegovog pisanja živela veoma skromno i često se tokom njenog detinjstva selila iz grada u grad. I kad su se u njenoj devetoj godini doselili u glavni grad Seul, menjali su adrese, a ona je menjala škole. I dok bi se uklopila i bila prihvaćena u novoj sredini, usamljenost je ispunjavala čitanjem.

„U detinjstvu sam čitala iz čistog zadovoljstva, a kasnije sam u knjigama nalazila ista adolescentska pitanja koja su i mene mučila: šta znači biti ljudsko biće, zašto ljudi umiru, šta je život, ko sam ja. Čitajući te knjige, bila sam iznenađena jer nisam nalazila odgovore; tamo su bila samo pitanja, ne i odgovori. I tada sam osetila da su pisci podjednako ranjivi i zbunjeni kao i ja”, kaže Han Kang.

Bliskost sa piscima koji postavljaju pitanja

Taj osećaj bliskosti sa piscima bio je ključan za njenu odluku da i sama postane književnica. Do sada je objavila više romana i zbirki priča na svom maternjem jeziku i u svojoj zemlji, a mnoge su i prevedene na svetske jezike.

Za Vegetarijanku, koja je u Južnoj Koreji objavljena 2007, Han Kang i prevoditeljka knjige na engleski dobile su 2016. međunarodnu Bukerovu nagradu za prevedeno delo. U januaru 2025. treba da izađe njen roman čiji naslov u engleskom prevodu glasi We Do Not PartNe rastajemo se.

Posle završenih studija književnosti, Han Kang je objavljivala poeziju, a njen debitantski roman Crni jelen objavljen je 1998, kad joj je bilo 28 godina.

Potom je objaviljivala knjige priča i eseja, kao i nekoliko romana, među kojima su Bela knjiga, koja je takođe prevedena na engleski i bila nominovana za međunarodnog Bukera, kao i knjiga Časovi grčkog, objavljena na engleskom 2023. (na južnokorejskom je objavljena 2011). U svim njenim delima, a u Vegetarijanki posebno, najsuptilniji kvalitet, pored poetskog jezika, je variranje pitanja o tome šta znači biti ljudsko biće.

Vegetarijanka – o ženi koja ne želi nikoga da povredi

Roman Vegetarijanka je daleko od lake priče o ženi koja vodi računa o ishrani, što bi se pogrešno moglo zaključiti na osnovu naslova. U romanu Han Kang naslov je pomalo ironičan. Priča, doduše, zaista prati glavnu junakinju od trenutka odluke da više ne jede meso, ali za nju je to očajnički pokušaj da se odupre agresivnosti i surovosti porodice, društva i sveta koji je okružuje.

Kako taj njen prvi gest otpora izaziva apsolutno nerazumevanje i samo još jači pritisak, ona klizi ka ideji da se, kao biljka, hrani samo svetlošću, i prestaje da jede. Zašto ona to radi, u romanu ne saznajemo od same junakinje. Njenu pobunu sagledavamo iz ugla njenog muža, sestrinog muža i sestre. Tako se čitalac preko ova tri pripovedna glasa i njihovih pitanja, sloj po sloj, približava odgovorima o transformaciji glavne junakinje, koja ostaje bezglasni lik.

Lično iskustvo književnice Han Kang

„Junakinja postaje vegetarijanka jer ne želi nikome da naudi, ali kasnije ona sebe identifikuje kao biljku, a ne kao ljudsko biće, i potpuno prestaje da jede. Ironično, ono što je preduzela da bi se očistila na kraju je ubija”, kaže o svojoj junakinji Han Kang. Ona ističe da je kroz celokupni književni rad zaokuplja pitanje „šta znači biti ljudsko biće”, iz koga slede pitanja „da li je uopšte moguća ljudska nevinost i šta se dešava kad želimo da nikoga ne povredimo”, „šta je greh, šta iskupljenje, a šta lepota”.

I za ovu, kao i mnoge druge svoje knjige, Han Kang se temeljno priprema i po nekoliko godina. Za ovu, Nobelovom nagradom ovenčanu knjigu, u ličnom iskustvu je imala i četiri-pet godina tokom kojih je i sama bila vegetarijanka. U to vreme imala je dvadesetak godina i svi su se trudili da je ubede da jede meso, a ona je tada uvek osećala strah, baš kao i njena junakinja.

Kasnije je počela da iz zdravstvenih razloga jede meso u malim količinama. „Ali ni danas ne volim meso i uvek imam osećaj krivice kad ga jedem i pitam se moramo li da oduzmemo drugi život da bismo sačuvali svoj”, kaže sada 53-godišnja Han Kang.

Roman o tragičnim događajima u rodnom gradu

Temu nasilja kao dela ljudske prirode Han Kang je obrađivala i u drugim romanima. Gotovo 30 godina ju je zaokupljala priča iz 1980. i događaj koji se u južnokorejskoj istoriji naziva Kvangdžu masakr, po gradu u kome se dogodio i u kome je Han Kang rođena 1970. godine.

Samo nekoliko meseci pre tih događaja ona se sa porodicom preselila u Seul. Radi se o pobuni studenata i intelektualaca protiv uvedenog vanrednog stanja u zemlji. Tokom nekoliko dana pobuna je dobila na masovnosti i proširila se i van grada Kvangdžua, a završila se tako što je vojska pucala u mirne demonstrante. Broj civilnih žrtava bio je preko 2000. Iako je protest ugušen, on je ipak uzdrmao vojni režim i pokrenuo proces demokratizacije.

Novo svetlo na korejsku literaturu

O tim tragičnim događajima Han Kang je želela da piše od kad je počela da se bavi književnošću. Da li je nasilje deo ljudske prirode, kako možemo da ga potisnemo, pitala se gotovo 30 godina, ali je tek posle Vegetarijanke uspela da napiše roman, koji je 2014. objavljen na engleskom pod naslovom Human acts, o 15-godišnjem dečaku koji je u tim događajima poginuo.

Posle Nobelove nagrade, knjige Han Kang će se pažljivije čitati, a tačno je i ono što je rekao jedan južnokorejski prevodilac: „Ona je promenila način na koji će se razgovarati o korejskoj literaturi.”

Naslovna fotografija: © Wirestock Creators / Shutterstock.com