Krojački salon.

Krojačica – ponovo zanimanje u trendu

Nema ni par godina od onih bezbrižnih dana za nas, dizajnere, kostimografe i ljubitelje odeće, kada je svako mogao da bira krojačicu po tome koja je najbliža mestu gde živi ili radi, a samo oni najizbirljiviji među nama tragali su za posebno veštim rukama koje su umele ono što niko drugi nije mogao.

To su vremena koja su sada nezamislivo daleko. Za samo par godina stvari su se na ovom polju iz korena promenile.

Smena generacija i potreba

Kako je do toga došlo – pitanje je na koje više i nije tako teško dati odgovor. Dok je u prethodnim generacijama bilo značajno da se nešto može i zna raditi rukama, jer to je značilo olakšanje kućnog budžeta i dostupnost nekih predmeta želje do kojih nije uvek bio lako doći, u novim generacijama značajnije je znati nekoga ko može za nas da realizuje ideju.

Internet je preko noći svakome učinio dostunim brojne vizuelne stimulanse, a gomilanje tih slika u našem sećanju stvara velikom broju pojedinaca ideju o ličnoj kreativnosti. Iako zapravo nije slučaj da su svi ti pojedinci koji se upuštaju u dizajniranje stvarno i originalni, već najčešće recikliraju tuđi rad i istraživanje, jedno je izvesno. Svim tim novim dizajnerima potrebni su krojači da bi realizovali ono što su zamislili.

Sa druge strane, s obzirom da smo već duže od pola veka uronjeni u svet brze mode i da se tekstilna industrija nasleđena od bivše države devedesetih urušila kao kula od karata, veoma dugo je delovalo da će zanimanje krojača otići u zaborav zajedno sa brojnim zanatima kojih se skoro više i ne sećamo. Tako se decenijama nisu obučavale nove krojačice, a one koje su zanat imale u rukama, polako odlaze u zasluženu penziju.

Stari zanat – novi sjaj

Preko noći je biti krojač, a da ne govorimo tek modelar (profesija za koju je, na našim prostorima, one koji su ozbiljno obučavani moguće nabrojati na prste jedne ruke), dobilo sasvim novi sjaj.

Na današnji dan ili posebno u sezoni matura i venčanja, potraga za krojačima je izazov od kojeg neće odustati samo najuporniji ili najizdržljiviji. Tako je čini se ovo postao posao od kojeg je moguće napraviti pravi mali preduzimački raj.

Još jedna stvar je primetna. Većina krojačkih radionica, bez obzira koliko bile vešte i znanjem potkovane dame koje u njima stvaraju (kažemo dame samo zato što su najčešće u ovoj profesiji, što ne znači da nije moguće sresti gospodu na ovom zadatku), imaju izgled i šmek nekih prošlih vremena.

Ovo je zapravo idealan prostor za mlade, kreativne i spretne ljude da ovoj profesiji daju sjaj koji joj pripada i za koji je pravi trenutak da ga prisvoje za sebe. Mladi ljudi koji bi se obučavali za buduće krojače, mogli bi lakše prepoznati vibraciju novog vremena i na taj način kreirati krojačke salone koji bi i po ponudi, dizajnu, ali i pristupu i komunikaciji, bili bliži klijenteli njihovog vremena.

Čini se da nikada nije bio povoljniji trenutak da se na ovaj voz u odlasku ukrcaju novi ljudi, koji mu mogu promeniti pravac i produžiti putovanje.

S kolena koleno

Još jedna stvar nam ukazuje na to da je ovo poslednji trenutak da se promeni pogled na ovu profesiju i iz ugla obrazovanja, ali svakako i društvenog statusa. Kada uđete u bilo koji krojački salon, studio, radionicu u Srbiji, zateći ćete uglavnom ljude od čedrdeset i pet godina pa naviše. Češće će to biti krojači pred penzijom ili u penziji. Dakle, kada malo bolje promislimo, čini se da uskoro neće biti nikoga da znanje prenese na novu generaciju, kada ona bude spremna da se uključi u modni svet na ovaj način. Ovo je pravi trenutak, drage mlade, spretne i kreativne dame, da zauzmete svoje mesto u profesiji koja je poželjnija nego ikada u modi, i finansijaski isplativa, jer posla će biti izuzetno mnogo, verujte nam.