Verujem u dobro

Danas je moderno da se pitamo: Kako da ostanemo svoje u svetu punom šablona? Dok se šablon smatra lošim i staromodnim u svakom smislu te reči.

Šablon, mustra, kalup, red, nametnuta disciplina. Smatra se smetnjom i pretnjom razvoju ličnih sloboda.

Možda!? Možda ipak ne.

Čini mi se da smo u manjku jasnoće svojih želja i u manjku jasnih ideja samo presvukli šablon u „moje dnevne rutine“, mustru u „dnevne rutine koje su me dovele do uspeha“, red u „autentičnost“.

Izdvaja se reč autentično i koristi rado. Pitam se koliko smo autentični, a oblačimo se isto, jedemo istu hranu i stremimo istim životnim iskustvima.

U modernom društvu, koje ima za cilj da vaspitava individualnost, autentičnost je prva laž u koju smo poverovali. Titrajući, razvijajući svoj ego, a sa njim i iluziju.

Svakako živim u iluziji da sve tuge leči moja supa sa tri vrste mesa i verujem u dobro.

U bezgraničnu ljubav, koju učimo da dajemo. Neka nam je to mantra, i vera, i zakon.

Gospod je pastir moj, ništa mi neće nedostajati. Psalam 23