Mirjana Bobić Mojsilović

Psiha

U ludom svetu koji seje nesigurnost, strah i usamljenost, egoizam i besmisao, izgleda da je ludilo reč decenije. Svet je izgleda oduvek bio lud, nestabilan i nesrećan, ali sva je prilika da nikad nije bilo ovako.

Zanimljivo, kad je otac psihoanalize Sigmund Frojd otvarao nova polja za analizu ljudskih stanja, psihoanaliza i, uostalom, sve što je bila stvar psihe, bilo je manje-više – u rukama muškaraca. Ali vremena su se promenila, i danas su žene preuzele vladavinu ovom oblašću. Žene su danas psihoanalitičari, terapeuti, psiholozi i psihijatri i to u drastično većoj razmeri u odnosu na muškarce.

Pitala sam mog kuma, psihijatra, šta misli, o čemu se tu radi? I on sam je na svojoj klinici okružen uglavnom koleginicama.

„Možda zato što žene, verovatno, umeju bolje da slušaju”, rekao je lakonski.

Jedan američki analitičar ovog savremenog fenomena zaključio je da većina muškaraca u ovoj profesiji empatičkog slušanja tuđih problema više ne vidi dobru karijeru – jer posao nije vrhunski plaćen. Ali, u isto vreme, većina lidera i autoriteta su muškarci. Kulturološki nametnute rodne norme govore da su žene te koje su empatične, jer tradicionalno – žene su te koje se brinu i o sebi i o drugima, dok su muškarci ti koji su, tradicionlano, emocionalno ućutkani i otuđeni, što baš i nije najbolja osnova za bavljenje ljudskim odnosima.

Osim toga, najnovije statistike govore da su danas vlasnici preko šezdeset odsto fakultetskih diploma – žene!

Dakle, takozvana „feminizacija psihologije” posledica je, između ostalog, i činjenice da muškarci danas teže poslovima koji im omogućavaju više moći, prestiža i novca.

Ali, mnogo zanimljivije je ovo: jedna američka sociološka studija pokazala je neverovatan trend – kada u oblasti koje drže muškarci počinju da pristižu žene, muškarci ih polako napuštaju ili, ako u njima ostanu, onda se drže malobrojne muške ekipe koja im omogućava višu poziciju. Radi se o tome da muškarci uglavnom ne žele da se bave poslovima koji su označeni kao „ženska profesija”.

Promena „koda” verovatno je i posledica društvenog, kulturnog i vrednosnog „zaokreta” – ideja o toksičnom maskulinitetu koja je postala dominantna zastava „vouk” kulture, svakako je doprinela ovom trendu.

Žene leče, jer su u stanju da boje razumeju filigranske fasete ljudske duše?!

Možda ima nečeg u tome – jer i duša i psiha su ženskog roda.