Adam i Eva

Novi život u raju, na selu, međutim, kao i u Edenu, podrazumeva bar dvoje

Pre nekoliko dana, na Jutjubu otkrijem da je jedan poznati ovdašnji jutjuber sa svojom porodicom otišao na selo.

Novi život, van gradskog ludila, buke, betona, lošeg vazuha i povećanog stresa, započeo je u nekom selu, verovatno u Šumadiji, a staro imanje sa pravom srpskom seoskom kućom, vajatom, šumom iznad i potokom ispod, kupio je za onoliko koliko bi platio, kako sam kaže, polovnog golfa dvojku.

Predivno, inspirativno i mudro.

Oduševljena idejom, odmah sam počela da maštam.

Mogla sam da onjušim miris trave, da osetim povetarac koji je njihao lišće starog oraha u dvorištu, da čujem zujanje pčela i cvrkut ptica, čak i žubor potoka, mogla sam da zamislim kako, u nekoj vrsti nove utopije sazdane na begu od svega što nas guši, i sama započinjem novi život, u skladu sa prirodom, sa tim cvrkutom, slobodna od svega.

A onda sam pogledala i njegove sledeće filmove.

Trebalo je raskrčiti dvorište i oko dvorišta. U znoju lica svog kosio je travu, vodeći računa da ne nagazi na neku zmiju kojih ima mnogo u ovo doba godine u nepokošenoj travi, i pomislio je da bi možda trebalo da uzme ovce da mu one pasu travu, i kako će da smisli da izvorsku vodu nekako dovede do kuće, i onda je pozvao prijatelje da mu pomognu oko košenja, i sečenja, i tesanja, i seoska idila je i dalje bila idila, pohvalio se da je oslabio jer mnogo radi, i dalje je sunce sijalo, i leto je bilo toplo i izdašno, ali moje oduševljenje polako je jenjavalo.

Ko bi meni isekao drva za zimu? I šuma iza kuće, noću ili zimi, deluje zastrašujuće

Maštanje o tome kako bih i ja volela i mogla isto, bledelo je pred činjenicama stvarnosti. Ne bih mogla sama da pokosim toliku travu, plašim se zmija, kako bih bez kupatila, gde bih našla vodoinstalatere da mi sprovedu izvorsku vodu, kako li se voze kola po kiši i snegu, tamo gde nema asfalta? Ko bi meni isekao drva za zimu? I šuma iza kuće, noću ili zimi, deluje zastrašujuće.

I dalje sam oduševljena njegovim izborom, njegovom voljom, njegovom osvešćenošću o tome šta je bitno, a šta nije bitno.

Novi život u raju, na selu, međutim, kao i u Edenu, podrazumeva bar dvoje.

Savremena Eva, dakle, prividni raj nalazi u gradu, a nema pojma da je savremeni Adam otišao u carstvo grmova i zmija, potoka i svitanja, da je rukom obrisao znoj sa čela i sa osećanjem slatkog umora seo ispod kruške da se napije hladne vode sa izvora, pa da nazdravi svojoj starinskoj Evi, koja je, kao i on, na vreme shvatila da je put kojim se ređe ide, jedini put.