Čili – maleni plod koji „ujeda”

Čuvene papričice ljuti ukus „duguju” kapsaicinu koji je koncentrisan u semenkama i belim delovima. Samo najhrabriji gurmani usuđuju se da zagrizu sveži plod

Čili je vrlo popularan ljuti sastojak u kulinarstvu, a izuzetno hrabri ljudi jedu ga kao pikantan i niskokalorični dodatak glavnom obroku. Ovu biljku iz Srednje Amerike doneli su u Evropu moreplovci.

Toplota čilija potiče iz kapsaicinoida, supstance koja nema miris i ukus, ali deluje direktno na receptore bola u ustima. Zbog toga se osobe koje ga jedu pojačano znoje, curi im nos, a oči suze.

U mleku je spas

Kapsaicin i drugi kapsaicinoidi su koncentrisani u semenkama i belim delovima čilija, pa ih zbog blažeg ukusa treba ukloniti. Kada pripremamo čili, treba da nosimo rukavice i operemo noževe, jer i male količine kapsaicinoida mogu da iritiraju oči. Osobe koje nose kontaktna sočiva moraju naročito da budu obazrive kada koriste čili. Najbolji „protivotrov” je mleko, jer sadrži masnoće u kojima se kapsaicinoidi rastvaraju. Jogurt se zato i služi uz ljuta jela. Čaša vode nema efekat kao mlečni proizvodi, jer su kapsaicinoidi slabo rastvorljivi u vodi.

Čili, ljute papričice (Capsicum spp.) sastojak su mnogih jela, a prema podacima FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu UN) reč je o najčešće korišćenom začinu, jer se u svetu godišnje pojede čak 3,5 miliona tona sušenih plodova.

Oblici u kojima se čili koristi obuhvataju plod, samlevenu sušenu papriku, ljuspice, prah, pastu, sosove, naročito u azijskim zemljama. Koristi se i kao jedna od komponenti u neobičnom, ali neverovatnom začinu togaraši (togarashi) koji potiče iz Japana i sadrži čili, biber, koru pomorandže, đumbir i alge.

U svetu se godišnje pojede čak 3,5 miliona tona sušenih plodova čilija

Najljući je habanero

Ljutina čilija izražava se u skovil jedinicama (Skovilova skala). U najljuće spadaju habanero, od 100.000 do 350.000 skovila, kajen, od 30.000 do 50.000, halapenjo (jalapeno), od 2500 do 5000.

Inače, čili se suši u hladovini, jer se na taj način ne razgrađuju hranljiva jedinjenja, kao što su fenolne supstance i vitamin C. Iz sličnih razloga čili ne bi trebalo da se prekuva, jer onda dobija neprijatan miris i gorak ukus.

Crveni plodovi su bogatiji hranljivim sastojcima u odnosu na zelene. Odličan su izvor antioksidanasa koji blokiraju slobodne radikale –destruktivne molekule koji napadaju zdrave ćelije. Antioksidativna aktivnost čilija odmah je iza spanaća. Sadrži bioflavonoide, beta karoten, antocijan, vrlo je bogat vitaminom C, kao i vitaminima A, B i E.

Toplota čilija potiče iz kapsaicinoida, supstance koja nema miris i ukus, ali deluje direktno na receptore bola u ustima

Kapsaicin ekstrahovan iz čilija ima antiupalna svojstva. Može da se koristi za tretiranje reumatoidnog artritisa i osteoartritisa, a umanjuje i neuropatske bolove. Takođe, blokira prostaglandine koji izazivaju upalu. Kreme, antiupalni preparati i flasteri koji sadrže kapsaicin koriste se topikalno (za spoljašnju upotrebu), naravno prema uputstvu za primenu.

Kada jedemo ljuto, zacrvenimo se i imamo osećaj toplote. Ljuta hrana utiče na brzinu metabolizma i ubrzano sagorevanje hrane, čime se oslobađa energija, ali i smanjuje nivo holesterola i triglicerida.

Čili se od davnina koristi kao začin i kao vrsta konzervansa, a u novije vreme testovi su potvrdili da ima antibakterijsko dejstvo.

Kako tolerancija na ljutu hranu vremenom raste, treba ipak biti obazriv sa konzumiranjem veoma pikantnih jela

Čili ublažava probleme sa disanjem koje izazivaju prehlade i alergije, jer čisti disajne puteve.

Kada jedemo ljuto, javlja se osećaj kao da nas hrana „ujeda”. Kako tolerancija na ljutu hranu vremenom raste, treba ipak biti obazriv sa konzumiranjem ovakvih jela. Ipak, s obzirom na korisna svojstva i izvanredan ukus, jela začinjena i obogaćena čilijem se preporučuju, kao i sirovi plodovi u salatama, sosovima ili salsama.