Baka i deka

Pre nekoliko dana, u sumrak, prava i prelepa priča jednostavno je sletela na mene

Ima u ovom svetu i divote, verujte mi na reč, i nije istina da je sve otišlo dođavola!

Pre nekoliko dana, u sumrak, šetala sam kucu pored Hrama Svetog Save. Bilo je mnogo ljudi na ulici, svi su izašli da se malo raduju životu, da prošetaju decu, kućne ljubimce, da se sretnu sa prijateljima i da se malo rashlade.

Kao i uvek, malo sam izmeštena iz stvarnosti kada se šetam, misli mi plutaju po svojoj volji i nikada nisam potpuno prisutna, pa sam skoro podvrisnula kada je nepoznat čovek povikao za mnom.

„Stanite, stanite!”

Okrenula sam se i ugledala starijeg čoveka koji je ispred crkve stajao sa grupom ljudi.

„Sad sam vas pominjao”, rekao je, srdačno mi prilazeći.

Hteo je da pohvali moju emisiju iz Trebinja, i zaustavio me je, kao da se poznajemo, kao da smo familija. Meni je to mnogo simpatično, i smatram to i inače velikim komplimentom. Onda je prišla i njegova supruga, lepa i veoma doterana gospođa.

Posle kratkog razgovora o mojim emisijama, prava i prelepa priča jednostavno je sletela na mene.

„Znate, mi smo iz Užica”, rekao je. „Došli smo malo sa prijateljima da se prošetamo, da vidimo Hram.”

„Divno”, rekla sam, pokušavajući da izvučem nogu zapetljanu u povodac moje nestašne kuce.

„A u stvari, doputovali smo iz Užica danas, da ispratimo našu unuku.”

„Gde je otišla?”, pitala sam, nadajući se da nije otišla negde daleko i na dugo.

„Ispratili smo je na matursko veče, u Hilton”, pokazao je rukom nadole, ka Slaviji. „Naša unuka je odličan đak i već se upisala na fakultet.”

Pre nego što su mi se, trenutak kasnije, oči napunile suzama, uspela sam da ih osmotrim – baka i deka bili su doterani za maturu.

I posle, dok sam hodala po travi, mislila sam, raznežena, o divoti tih ljudi, te porodice, o svim našim divnim, dobrim porodicama koje se, nekako, ne daju ovome svemu što nam uzima dušu.

Divno – baka i deka doputovali su iz Užica da isprate unuku na matursko veče

Pomislila sam na unuku, maturantkinju, koja je dozvolila baki i deki da doputuju iz Užica, da se doteraju i da budu deo njene svetkovine ispred elitnog beogradskog hotela.

U bezdušnosti i sumornosti ovog sveta, u kome su i roditelji, i bake i deke, i stari drugovi iz škole, bagatelisani pred šljaštećim svetlima spektakla, separea i snobizma svake vrste, ovakva mala priča sija kao pravi dragulj.

Pomislila sam kako dekina košulja na pruge i bakine bordo perle koje joj se slažu sa karminom, te večeri kod Hrama, jesu naša najjača odbrana od svake praznine kojom smo kao društvo zaklonjeni.