Aman, dosta o tome kako treba da izgledamo u „izvesnim” godinama

PN Jedni smatraju, na primer, da nikako ne treba nositi odeću koja nema bar neki rukavčić, drugi da je rukav nepobitan dokaz starosti

Nekad se pitam da li ljudi misle da je sasvim u redu da šalju duple poruke, do te mere duple da potpuno zbunjuju? Posebno se to odnosi na grupu nešto vremešnijih gospođa za koje pošiljaoci poruka valjda misle da su zaboravile da misle svojom glavom. Naravno, divno je dati koristan savet, a i gospođe, bez obzira na godine, vole da izgledaju lepo. Rekoh lepo, ne rekoh mlađano.

Tako, ako pažljivo prelistavate ili čitate što časopise „u papiru”, što časopise onlajn, sigurno vam neće promaći niz saveta kako bi trebalo da izgledate ili ne izgledate u tim vremešnijim godinama.

Omiljena tema je nega kože, lica pre svega. Ali, avaj! Ako niste krenuli na vreme, posao je gotovo uzaludan. Mladost ne može da se vrati, ali koža može koliko-toliko da se sačuva u vrlo pristojnom izgledu. Nisu neophodni hirurški rezovi nego jednostavna svakodnevna nega.

Ideja o savršenstvu

Međutim, kada čitamo o nezi kod mladih, onda se nigde ne pominje da treba voditi računa o koži na vreme. Više se piše, da ne kažem insistira, na tome da se bude lep, bude lep, bude lep.

Nisam od onih koji kažu da je mladost sama po sebi lepa, jeste, naravno, ali živeći u zagađenju i umoru, koža ipak trpi. Dakle, neophodna je nega. Dobro, neko krene na vreme, neko ne, neko ode kod hirurga, neko ne, i tako redom. Dotle je, nekako, sve prihvatljivo. Kažem dotle, jer se posle toga sve što čitate pretvara u diktate, da ne kažem diktaturu. Biti i ostati mlad je must.

Ovakav stav može da nalegne na one strukture ličnosti koje imaju tendenciju negovanja svoje apsolutne savršenosti. Ne bih da koristim stručne izraze, jer to onda više zvuči kao dijagnoza. Ostaću pri ideji o savršenstvu. Svom, naravno. Ponekad to deluje i karikaturalno, posebno kada osoba počne da zalazi u neku od decenija koje počinju sve većim brojem.

Ima srećnica sa dobrom genetikom koje su mladolike, ali nisu sve takve

Duple poruke

A onda nas sačeka ta neka decenija i dobronameran savet kako da ne izgledamo tako kako bi trebalo da izgledamo u tim godinama. Ima srećnica sa dobrom genetikom koje su mladolike, ali nisu sve takve. I tu kreće vrteška, duple poruke, gotovo sluđujuća situacija.

Obično tekstovi počinju sa tim kako da se obučete da ne izgledate starije. Preporuke se dele na dva dela. Jedni smatraju, na primer, da nikako ne treba nositi odeću koja nema bar neki rukavčić, drugi da je rukav nepobitan dokaz starosti. Dakle, nikako rukav! Nadlaktica stari otprilike brzinom kojom stari vrat. Ne možeš joj ništa, ili još bolje, možeš ako ideš na iscrpljujuće treninge. Mnogim ženama treninzi nisu mogući zbog opšteg zdravstvenog stanja. Pa sad, biraj, rukav – da ili ne. Pitanje života ili smrti.

Onda kreću naklapanja o dužini suknje/haljine, kroju. Pa, zamislite, da li je dozvoljeno koristiti crveni ruž za usne ili je to modna, uz to neoprostiva, greška. Znam žene koje se ne bi odrekle crvenog ruža ni za šta na svetu. A imaju zavidan broj godina. Lak za nokte? Da, uz različite preporuke vezane za boju.

GLOSA Mnogim ženama treninzi nisu mogući zbog opšteg zdravstvenog stanja. Pa sad, biraj, rukav – da ili ne. Pitanje života ili smrti

Cipele? Neki kažu ravne, neki kažu mala potpetica, čak preciziraju i visinu u centimetrima. Kosa? E, tu se manje-više usklade oko dužine. No, ne lezi vraže. Uz sve to idu i fotografije žena koje izgledaju tako da od njih „ne može da se odvoji pogled” ili, još bolje, „ostavljaju bez daha”. I sve su u nekim godinama koje se ne izgovaraju, tipa „zakoračila je u tu i tu deceniju”.

Da li se meni čini ili se zaboravlja da ni vremešne gospođe nisu baš naivne? Čule su i one za fotošop i druga „estetska” pomagala

Da li se meni čini ili se zaboravlja da ni vremešne gospođe nisu baš naivne? Čule su i one za fotošop i druga „estetska” pomagala.

Posebno zanimljivu kategoriju nametanja načina na koji bi valjalo da neko izgleda, srećemo u fotografijama žena iz kraljevskih kuća . Nekada bi valjda trebalo da se identifikujemo sa njima jer nose haljine (koje oduzimaju dah) kupljene za neke sitne pare (šta su za koga sitne pare, da ne ulazim u to), pozajmljuju od ćerki ili nose haljine koje stvarno oduzimaju dah izgledom, ali i cenom.

Često ćemo na društvenim mrežama naći i fotografije tzv. običnih žena u ozbiljnim godinama koje nose ono što se zove ulična moda, drugim rečima, nose ono što vole

Super je ovo da prekratimo letnje dane i vrućine i bilo bi još više super, da ne kažem vrh (novi izraz koji koriste mladi kada hoće da podvuku da je nešto „naj”), da se to ne pretvara u neku vrstu diktata. U svemu tome, često ćemo na društvenim mrežama naći i fotografije tzv. običnih žena u ozbiljnim godinama koje nose ono što se zove ulična moda, drugim rečima, nose ono što vole, mogu da priušte i dobro im stoji. Imaju stila, poznaju sebe i što je najvažnije – sigurne su u sebe. I stvarno su vrh.

Tako dođosmo opet do ideje o savršenstvu i tome da je to muka velika.

Bitno je poznavati sebe i biti autentičan, makar se to ne uklapalo u bilo kakve diktate.