Poslovi izumiru brže od tigrova

U četvrtoj tehnološkoj revoluciji zanimanja se gase ubrzano. Najsigurniji su oni pozivi koji traže kreativnost i koje neće moći da rade kompjuteri

Ne izumiru samo tigrovi i pande. Poslovi izumiru još većom brzinom. Do pred kraj 20. veka, polovina majki u svakom razredu bile su daktilografkinje. Danas su daktilografkinje, baš kao opančari i sarači, samo odrednica u rečniku.

U četvrtoj tehnološkoj revoluciji, u kojoj mi živimo, zanimanja izumiru mnogo brže nego oni koji ih obavljaju. Deluje zastrašujuće procena da će do 2022. automatizacija zbrisati 750 miliona radnih mesta. Ne očajavajte, kažu procenitelji, jer će u istom periodu biti otvoreno 133 miliona novih radnih mesta. Međutim, izraelski istoričar koji se bavi budućnošću Ival Noa Harari opominje da kasirku koja je ostala bez posla zbog uvođenja automatskih kasa neće mnogo utešiti što su otvorena dva nova radna mesta u Guglu.

Menja se sve u šta smo verovali

Deluje zastrašujuće procena da će do 2022. automatizacija zbrisati 750 miliona radnih mesta

Harari upozorava da na globalnom nivou već postoji masovan problem ljudi zrelih godina čije poslove su zamenile mašine, ali i da zbog tako brzih tehnoloških promena, znanja koja mladi dobijaju u školama lako postaju prevaziđena.

Dok su ozbiljni naučnici prilično pesimistični, za širenje optimizma brinu se motivacioni govornici. Među njima ima šarlatana i manipulanata, ali i onih sa korisnim idejama. Rendi Gejdž iz Kalifornije napisao je desetine knjiga, među kojima i Rizično je novo sigurno. „Sve u šta smo verovali, menja se”, kaže on i podseća da smo doskoro želeli da završimo školu, da idemo na posao svakog dana, primamo platu, štedimo, napredujemo. Taj nekada siguran životni put u 21. veku, postao je najrizičnija opcija. Čak i gigant kao Dženeral Motors otpustio je više ljudi nego ijedna kompanija ikada, podseća Gejdž.

Ni Bil Gejts nije siguran

Zbog brzih tehnoloških promena, znanja koja mladi dobijaju u školama lako postaju prevaziđena

Iako mu je posao da ljude motiviše i vrati im (makar i lažni) optimizam, Gejdž najavljuje da će u narednih desetak godina nestati trgovina na malo (sve ćemo kupovati preko neta), tehnologija će saseći broj prosvetnih radnika, a prevodioci će proći kao vlasnici video-klubova. Više niko nije siguran. „Možda već sada neka grupa klinaca smišlja algoritam koji će Gugl učiniti irelevantnim”, kaže Gejdž.

Mogućnost da i Bila Gejtsa zadesi sudbina daktilografkinja, neće mnogo utešiti mlade koji po završenom školovanju dolaze na turbulentno tržište rada, kao ni ljude koji u srednjim godinama ispadaju s tog tržišta zbog automatskih kasa ili Gugl translejta.

Budućnost je u solo preduzetništvu

Dok su ozbiljni naučnici prilično pesimistični, za optimizam su zaduženi motivacioni govornici

I jednima i drugima stoje na raspolaganju modeli samozapošljavanja, među kojima je nedavno skovan i termin solo preduzetnik (solopreneur), koji se sasvim neznatno razlikuje od već postojećeg frilensinga. Međutim, ti modeli sami po sebi ne garantuju ništa. Samostalni izlazak na tržište, u tome se svi slažu, podrazumeva inovativan proizvod ili uslugu. Gejdž decidirano tvrdi da su „najsigurniji oni poslovi koji traže kreativnost, oni koje neće moći da radi kompjuter”. Bar ne još izvesno vreme.

Samostalni izlazak na tržište, u tome se svi slažu, podrazumeva inovativan proizvod ili uslugu

Daleko manje optimističan Harari kaže da su se ljudi i u prethodnim tehnološkim revolucijama plašili da će ih mašine učiniti irelevantnim. Sada, međutim, moguće je da osim sasvim uske svetske elite superljudi koji će sebe nadograditi bioinženjeringom, većina smrtnika na planeti može da postane nepotrebna.

I optimisti i pesimisti slažu se u jednom – najveće šanse da ne budu istrebljeni kao daktilografkinje imaće oni koji se budu oslanjali na kreativnost. A to znači da će u nastupajućim decenijama ljudi birati da rade ono što vole, uprkos riziku. Jer, sve će biti rizično, to je jedino sigurno.