
Pet skrivenih ulaza u Beogradu koji su nas ostavili bez daha
Beograd ima posebnu draž, pleni svojom lepotom, grandioznošću, a opet, sa druge strane, određenom skromnošću. Dobro je poznata misao Duška Radovića da se, ako ste imali dovoljno sreće da se probudite u Beogradu, može smatrati da ste za danas dovoljno postigli u životu.
Stari deo Beograda je priča za sebe. Kaldrme, stare kuće, svedena arhitektura i uske ulice daju prestonici poseban šarm. Mnoge od zgrada u tom delu grada spolja deluju hladno i staro, ali su u stvari očaravajuće jer im unutrašnjost daje onu prepoznatljivu toplinu.
Prošetali smo se ulicama Dorćola i Kosančićevog venca i pronašli nesvakidašnje ulaze u zgrade za koje nikada ne biste rekli da kriju takve estetske dragulje.
Put smo započeli u Knez Mihailovoj ulici i izdvojili dva ulaza koji su nam zapali za oko.
Knez Mihailova 22
Knez Mihailova ulica je zakonom zaštićena kao jedan od najstarijih i najvrednijih gradskih spomeničkih ambijenata, sa nizom reprezentativnih zgrada i građanskih kuća nastalih krajem 70-tih godina 19. veka. Smatra se da je još u vreme Rimljana ovde bio centar naselja Singidunum, a u vreme Turaka na ovom području krivudale su ulice sa baštama, česmama i džamijama.
Ime je dobila u čast kneza Mihaila Obrenovića, ubijenog u atentatu u Košutnjaku 1868, čiji spomenik krasi plato na Trgu republike.


Na broju 22 zatekli smo ulaz čiji je plafon oslikan toplim bojama – raznoliki oblici, listovi i cveće krase prolaz koji izlazi u Čika Ljubinu ulicu.
Mnogi prolaznici ga koriste kako ne bi kružili, već skratili svoj put.
Knez Mihailova 33
Remek-delo Konstantina Jovanovića je i zgrada Zadužbine Nikole Spasića. Nikola Spasić je bio srpski trgovac, filantrop, predsednik Beogradske berze i član upravnog odbora Narodne banke Kraljevine Srbije.


Zgrada je izgrađena 1889. godine, a stilski koncept zgrade čini neobična kombinacija dva arhitektonska izraza: skladnog oblika italijanske renesansne arhitekture, vešto obogaćenog ukrasnim krovom čije poreklo nas vraća u francusku renesansu.

Zmaj Jovina 9
Porodična kuća trgovca Koste Milenkovića izgrađena je devedesetih godina 19. veka prema projektu arhitekte Konstantina Jovanovića (jedan od njegovih najznačajnijih projekata je izgradnja Narodne banke Srbije).


Ulazi se kroz velika drvena vrata, a unutra su visoki beli zidovi, ojačani betonskim ukrasima. U prolazu je i ograda od kovanog gvožđa, koja celokupnom enterijeru daje dah luksuza.
Uzun Mirkova 4
Na adresi Uzun Mirkova 4, blizu ulice Kralja Petra sa jedne i Studentskog trga sa druge strane, nalazi se zgrada Aero-kluba. Izgradnja je počela u leto 1932, a završena je početkom 1935. godine. Sagrađena je za nacionalnu ustanovu vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije, prema projektu eminentnog beogradskog arhitekte Vojina Simeonovića.
Bila je koncipirana kao monumentalni ugaoni objekat, dok je arhitektonski oblikovana u tada savremenom evropskom stilu art dekoa.


Svečani prilaz kroz kružni i ovalni hol sa raskošnim spiralnim stepeništem i ogradom od kovanog gvožđa osvetljen je vitražom i svetlarnikom. Izrada vitraža sa temom „Dedal i Ikar” bila je poverena slikaru Vasi Pomorišcu.
Zgrada Aero-kluba poseduje značajne kulturno-istorijske i arhitektonske vrednosti, kao nacionalna ustanova vazduhoplovstva Kraljevine, dok je 2007. godine proglašena za kulturno dobro.

Maršala Birjuzova 13
Na adresi Maršala Birjuzova 13 nalazi se stambena višespratnica koju je Javno preduzeće „Gradsko stambeno” prošle godine proglasilo za najlepši ulaz.

Stilski nameštaj u hodnicima, oslikane tavanice, umetničke slike, skulpture, mnogo ručnog umetničkog rada, lampe, komode, cveće… sve to krasi ulazni hol.



Kada zakoračite u zgradu, imate osećaj da ste u svojevrsnom muzeju ili galeriji. Ulaz su sređivali stanari, a „glavni krivac” je, prema ranijem pisanju medija, Slavica Bjelica, koja je kao istoričar umetnosti pokazala na delu višedecenijsko iskustvo u oblasti uređenja enterijera.