Vizual Mirjana Bobić Mojsilović

Srećni ljudi

Jedan kratak klip na Instagramu izazvao je nezamislivu lavinu komentara, i upravo ti komentari, bolje od bilo kog sociološkog eseja, odražavaju stanje stvari, ne samo u našem društvu, nego u čitavoj savremenoj zapadnoj civilizaciji.

Naime, jedna Engleskinja je lakonski objasnila: „Najsrećniji ljudi na svetu su slobodne žene i oženjeni muškarci. Slobodne žene su srećnije od udatih, a oženjeni muškarci su srećniji od neoženjenih, jer neko dugi sve radi za njih.”

Najviše je bilo komentara žena u stilu: „Budite iskrene, toliko je malo udatih, a srećnih žena.” Ili: „Bila sam udata, sad sam slobodna i srećna.” „Slobodna žena je najsrećnija.”

Muškarci su, povređeni, odgovarali: „Kakva je ovo liberalno-feministička propaganda.” Ili: „To tvrde samožive usedelice sa mačkom ili psom, koje su bile sebične u mladosti i koje su sebične i u starosti.” „Ubeđuju devojke da su srećne kad su same. Da im ne treba muž. Šta će im deca. Da treba da putuju, a kad dođu u godine – sačekaće ih samoća.”

Neko je napisao: „Jeste, i onda te slobodne i srećne žene jure naše muževe.”

„Udate žene su daleko srećnije, jer sve rade u paru. I druže se sa parovima. Same žene se druže sa usamljenim drugaricama.”

Neki od ovih komentara naterali su me da se smejem, a u nekima sam prepoznala istinu svakodnevice.

Mnoge žene su se žalile na svoje bivše brakove, mnoge su se žalile na svoje muževe, i ređali su se slični komentari, a u tom moru kritike našlo se čak i nekoliko srećnih žena koje su javljale da im je divno u braku, sa muževima koji su dobri, i sa životima koji imaju smisla.

Pa ipak, njih je bilo neuporedivo manje.

Pitala sam se da li se stvarno nešto suštinski promenilo u našim muškarcima, ili u shvatanju braka, ili je u pitanju obostrana nespremnost da se trudimo, posledica jednog politički korektnog egoizma u kome su lične želje i prava iznad „višeg” cilja. I da li je čežnja za slobodom, i da se živi po sopstvenim željama, posledica masivne propagande ili je samo reakcija na pritisak tradicionalnog poimanja porodice i braka?

Tradicionalna podela uloga izgleda da je danas teško ostvariva. Ekonomski nezavisna žena ne mora više ništa da trpi, ali suštinsko pitanje glasi: Zašto je brak danas doživljen kao trpljenje, i zašto je život bez „obaveza” braka ispostavljen kao neka vrsta savremenog ideala? I to zaslužuje ozbiljnu sociološku analizu.

A možda se radi i o običnoj maloj istini: Srećni ljudi žive stvarne živote i ne gledaju, a pogotovo ne komentarišu, klipove na društvenim mrežama.