In memoriam: Brižit Bardo – i Bog stvori ikonu filma i feminizma
- Sadržaj:
- 1. Nije mogla da stane ni u jedan kalup
- 2. Crno-beli intervju
- 3. Čuvam svoj svet koji je lep i pošten
- 4. Od baleta do filma i prvi brak
- 5. Drugi brak, sin i postporođajna depresija
- 6. Bolje biti neveran, nego veran preko volje
- 7. Od ikone feminizma do desničarskih stavova
Brižit Bardo je umrla u 91. godini života, ali će njeno ime i njena životna priča ostati simbol onog talasa koji je oslobodio žensko telo i žensku seksualnost. Kad je ulogom u filmu I bog stvori ženu iz 1956. postala megazvezda, kao da je i sebe i milione obožavateljki u svetu ohrabrila da se oslobode društvenih stega i da poštuju svoju prirodu.
Nije mogla da stane ni u jedan kalup
Obožavali su je u Holivudu, a ona je ostala u rodnoj Francuskoj. Bila je prva živa žena čiji lik je dat Marijani, simbolu Francuske Republike. Na vrhuncu karijere prestala je da glumi i posvetila se zaštiti životinja. Rodila je sina, ali ga nije odgajala, otvoreno govoreći da nije dovoljno zrela za to. Bila je vegetarijanka, štitila životinje u svim delovima sveta, ali je istupala protiv masovnih useljavanja u Francusku. Nije mogla da se uklopi ni jedan kalup. Zato ne čudi što su se povodom njene smrti sa podjednakim poštovanjem oglasili i francuski predsednik Makron i vođa desničarske francuske opozicije Marin le Pen.
Otkad je sedamdesetih godina 20. veka prestala da se bavi glumom i posvetila se borbi za dobrobit životinja, živela je na dve destinacije, u svojoj rezidenciji La Madrague u Sen Tropeu na Azurnoj obali i u svojoj drugoj kući La Garrigue, smeštenoj u prirodi, sa velikim imanjem na kome su živele životinje koje je spasavala i udomljavala.
Crno-beli intervju
O tome kakva je zaista bila Brižit Bardo možda najbolje govori jedan sačuvani intervju, koji je dala za američku televiziju u vreme kad je televizija još bila samo crno-bela. Povod je bio njen 26. film, a imala je tek dvadeset i nekoliko godina. Tada je rekla da će snimiti još jedan film i da će onda otići u penziju. „Biće to tačno deset godina od kad sam snimila svoj prvi film.”
Zbunjeni reporter je pitao šta će raditi kad ode u penziju, a ona je odgovorila: „Ništa. Bće to dugačak, dugačak odmor.” Reporter nije odustajao. Pitao je zar neće biti teško za tako mladu osobu da ne radi ništa, a ona je odgovorila: „To neće biti teško. Teško je kad radim.” Smeh publike u studiju bio je iskren. A kad ju je na kraju intervjua reporter pitao kad će opet doći u Ameriku gde je svi vole, odgovorila je: „Kad odem u penziju.”
Čuvam svoj svet koji je lep i pošten
A bilo je to vreme kad je san svakog evropskog glumca bio da ode u Ameriku i snima u Holivudu. Brižit Bardo je, iako mlada, videla kako je prošla Merilin Monro, znala je za patnje zanosne Liz Tejlor… A ona je već tada stvarala svoj svet oko imanja na kome je udomljavala životinje.
„Istina je da sam stvorila sopstveni svet koji je integrisan u svet drugih ljudi. Trudim se da nikad ne budem previše daleko od njega. Imam sliku tog sveta, sličnu onoj koju sam imala kao dete, sliku sveta koji mora biti lep. Nastojim da taj svoj svet sačuvam, mada to nije uvek lako. To je jedan od mojih životnih ciljeva – da sačuvam sopstveni svet, koji je lep i pošten, najviše koliko je moguće.”
Od baleta do filma i prvi brak
Brižit Bardo je rođena 1934. godine u uglednoj pariskoj porodici i vaspitana u strogom katoličkom duhu. Od detinjstva je najviše volela ples, a jedina prihvatljiva forma plesa u njenoj porodici bio je balet. Upisala se na Pariski konzervatorijum, ali ju je stalno pratio osećaj da nije dovoljno dobra. Paralelno je počela da se bavi manekenstvom, što je bio njen beg od perfekcionizma, emocionalne hladnoće i hipokrizije koji su je okruživali u porodici. Sa 15 godina pojavila se na naslovnoj strani magazina Elle.
Iako ju je gluma učinila slavnom i bogatom, oslobađanje je bilo samo delimično. Bila je obožavana i seks-simbol svoga vremena, ali njene ljubavne veze, iako strastvene, nisu bile trajne. Udavala se četiri puta i imala nekoliko dugih veza sa poznatim umetnicima. Njen prvi muž bio je Rože Vadim, koji je režirao njen najpoznatiji film I Bog stvori ženu. Njega je upoznala na jednoj audiciji za film, kad je ona imala 16, a on 22 godine.
Sačekali su da ona postane punoletna i venčali se 1952. Vadim je posebno za nju pravio ulogu u filmu I Bog stvori ženu. Ta uloga je njenu popularnost vinula u nebesa. Ali godinu dana po prikazivanju filma – njih dvoje su se razveli.
Drugi brak, sin i postporođajna depresija
Dvadesettrogodišnja Brižit Bardo je i nalet slave i razvod loše podnela. Potražila je izlaz u narkoticima i imala epizodu sa predoziranjem. Dve godine kasnije udala se za glumca Žaka Šarijea i u tom braku rodila sina Nikolasa. No, to nije ispalo dobro.
U strahu od stalnog prisustva medija u svojoj blizini, odlučila je da se porodi kod kuće. Međutim, nije uspostavila nikakav emotivni odnos sa bebom. Izjave koje je tim povodom davala („Više bih volela da sam rodila psa”, na primer) ukazuju na ozbiljnu postporođajnu depresiju. Pokušala je samoubistvo. Izgleda da se u to vreme ovakvo stanje nije uzimalo ozbiljno i nije se lečilo. Par se ubrzo razveo, a staranje o detetu su preuzeli Šarijeovi roditelji.
Iako je ranije otvoreno govorila o tome da nikada nije želela da postane majka, u intervjuu iz 2024. je rekla: „Obećala sam Nikolasu da nikada više u svojim intervjuima neću govoriti o njemu.” To se desilo posle knjige Inicijali B. B., u kojoj je rekla da je on predmet njene nesreće. „Nisam stvorena da budem majka. Nisam dovoljno odrasla. Znam da je užsno što moram to da priznam, ali ja nisam dovoljno zrela da brinem o detetu.”
Bolje biti neveran, nego veran preko volje
Sa sinom nije održavala gotovo nikakav kontakt, potpuno se posvetivši karijeri, ljubavnom životu i zaštiti životinja. Čuvena je bila njena veza sa glumcem Žan-Lujem Trentinjanom (sa kojim je igrala u flmu I Bog stvori ženu). Sa kompozitorom, glumcem i rediteljem Seržom Gensburom imala je kratku ali burnu vezu, i to dok je bila u braku sa Ginterom Saksom. Pored glumačke, već je izgradila i svoju pevačku karijeru.
Gensbur je za nju napisao duete Bonnie and Clyde i Je tʼaime… moi non plus. Ovaj drugi, međutim, nikada nije snimila, jer se uplašila da bi mužu to bilo previše i da bi izbio skandal, pa je zamolila Gensbura da ne snime tu pesmu. Gensbur je kasnije pesmu Je tʼaime… moi non plus otpevao sa Džejn Birkin i ona je postala veliki hit, a danas je evergrin.
Iz tog vremena potiče i njena čuvena izjava: „Bolje je biti neveran, nego veran preko volje.”
Bilo je insinuacija i da je imala vezu sa Alenom Delonom. Jednostavno, bili su toliko lepi i toliko popularni. Međutim, oboje su poricali da su u vezi. Brižit Bardo je jednom rekla da su oni veliki prijatelji i da je on jedini koji je razume.

© Pedro Costa Simeao / Shutterstock.com
Od ikone feminizma do desničarskih stavova
Brižit Bardo je igrala u 47 filmova. Neki od zapaženih su Istina, koji je bio nominovan za Oskara; Vrlo privatna afera Luja Mala u kome joj je partner bio Marčelo Mastrojani; Viva Maria, još jedna saradnja sa Lujom Malom, u kojem joj je partnerka bila Žana Moro; briljirala je u Godarovom filmu Prezir.
Brižit Bardo je bila seks-simbol svog vremena, ali i više od toga. Bila je simbol oslobađanja ženske seksualnosti, simbol nove uloge žene i u privatnom i u javnom životu. Postala je tema intelektualnih analiza. Tako je filozofkinja i ključna figura feminizma Simon de Bovoar 1959. objavila čuveni esej „Brižit Bardo i Lolita sindrom” u kome je analizirala njenu ulogu u emanicpaciji žena u Francuskoj.
Brižit Bardo je poslednji film, Zavodnik Kolino (The Edifying and Joyous Story of Colinot), snimila sa 39 godina i 1973. potpuno prestala da glumi, ali se sa istom strašću posvetila aktivizmu, a 1986. je osnovala Fondaciju Brižit Bardo.
Koliko je njen odnos prema životinjama bio odraz liberalnog duha, toliko su mnogi njeni politički stavovi bili desničarski. Udala se 1992, četvrti i poslednji put, za desničarskog političara Bernara dʼOrmala, savetnika oca Marin le Pen.
U zrelim godinama je obnovila i odnos sa sinom Nikolasom. Doduše, u jednom trenutku je rekla da mu neće ostaviti ništa od svog bogatstva, procenjenog na 70 miliona dolara, ali se kasnije predomislila. Ali tada Nikolas nije hteo da primi nasledstvo. On živi u Norveškoj, oženjen je Norvežankom, ima decu i unuke. Njegov odnos sa majkom je uspostavljen na insistiranje njenog muža Bernara dʼOrmala, ali nije mogao da postane naročito blizak.
Naslovna fotografija-Shutterstock.com





