Gde je prsten?

Gde je prsten

Poput država zapadnog sveta, i Srbija je polovinom 20. veka prošla masovnu emancipaciju, pa ekonomski nezavisna žena danas kreira svoj život u skladu sa potrebama i uverenjima

Za vremešnu, neudatu devojku i najteži oblik robije kod nas se koristi ista reč – samica. Suprotno tome, neka istraživanja u svetu pokazuju da su žene koje su izabrale samački život privilegovane jer su „osvojile” slobodu koja je preduslov za sreću.

Pol Dolan, profesor na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka, prema podacima koji su duže prikupljani i objavljeni proletos, pokazuje da muškarci imaju veću korist od braka, dok su „u čitavoj populaciji najzdravije i najsrećnije žene koje se nisu udavale i koje nemaju decu”.

Singl žene ne žive u samici, imaju privilegovan i ispunjen život

Mrtva trka

U knjizi Srećni do kraja života (Happy Ever After) Dolan iznosi rezultate istraživanja koje je sprovela firma American Time Use Survey. Anketom je upoređen nivo uživanja među muškarcima i ženama, bez obzira na to jesu li u braku, slobodni, razvedeni ili su udovice i udovci. Rezultati su pokazali da je nivo sreće koji su prijavili oni u braku veći od onih koji nisu, ali samo ako partner nije bio prisutan u istoj prostoriji.

Osobe koje nisu bile u braku ređe su pokazivale nezadovoljstvo životom od onih koje su odgovor o sreći dale onda kada u prostoriji nije bio njihov supružnik. Dolan je zaključio da brak muškarcima donosi više koristi kada je reč o zdravlju, jer žive manje rizično nego u mladosti. S druge strane, na zdravlje žena brak ne utiče pozitivno jer je među udatim sredovečnim ženama zabeležen veći rizik od fizičkih ili mentalnih bolesti u poređenju sa ženama koje se nisu udavale. Iako je dobrobit samačkog života žena bez dece dokazana, kaže Dolan, i dalje vlada mišljenje da su brak i deca znak uspeha, što pokazuje da još vladaju predrasude zbog kojih se mnoge neudate žene osećaju nesrećno i neispunjeno.

Samački život u Srbiji ipak nije Seks i grad, zarada uglavnom ode na račune

Nije život Seks i grad

U svetu ima skoro 300 miliona ljudi koji su samci. Na Menhetnu svako drugo domaćinstvo je jednočlano, u Stokholmu ih je čak dve trećine, a u Parizu više od polovine stanova koriste samci.

Čak i u trenucima velike oskudice, žena koja je izabrala samački život uvek ima svoj prostor u kome ne mora da glumi da je „srećna”

Srbija je daleko od Menhetna, ali je pedesetih godina prošlog veka, poput država zapadog sveta, prošla kroz masovnu i snažnu emancipaciju žena, a zatim i seksualnu revoluciju. Ovi procesi i, pre svega, ekonomska nezavisnost otvorili su mogućnost da i kod nas svaka žena može da kreira svoj život u skladu sa potrebama i uverenjima.

Samački život u Srbiji nije Seks i grad. Zarada uglavnom ode na račune, ali čak i u trenucima velike oskudice, žena koja je izabrala samački život uvek ima svoj prostor u kome ne mora da glumi da je „srećna”, ne mora da se druži sa prijateljima svoga muža koje ne podnosi, a može i da ćuti a da je niko ne pita – zašto. Uz to, ima prostor koji nije omeđen sa četiri zida u kome može da se posveti sebi, svojim preokupacijama i karijeri – koliko god želi. Single žena, po prirodi stvari, ima više slobodnog vremena. Ona je oslobođena stega koje, nužno, zahteva život u bračnoj ili nekoj drugoj zajednici. U tom smislu, žene koje žive same imaju bogatiji i aktivniji društveni život od udatih.

Čak ni finansijska situiranost neće spasti slobodnu ženu da sama obigrava šaltere, da ide u velike nabavke i rešava ozbiljne peripetije s majstorima kad „crkne” mašina za veš

Dr Bela Depolo, autorka knjige Izsinglovani – kako su samci stereotipizirani, stigmatizovani, marginalizovani živeli srećno do kraja života, često ističe, na primer, da su gradovi sa većim brojem samaca živopisniji i imaju dinamičniju kulturu javnog života. Ona podseća da ljudi birajući samoću ne biraju monaštvo, već da to postaje sve popularniji oblik gradskog življenja.

Otmičarke tuđih muževa

U stvarnosti, samački život u Srbiji nije samo čista uživancija, čak i ako je vremešna solo devojka odlično finansijski situirana i korača kroz život punim plućima. Ona sama mora da obigra sve šaltere, da se zaroza kad ide u velike nabavke, a kad „crkne” veš mašina čekaju je neviđene peripetije sa majstorima.

Bez obzira na stepen obrazovanja, udate žene zaziru od onih koje ne žive u braku. Posmatraju ih kao otmičarke tuđih muževa ili neostvarene ljubavnice i majke. Podozrenje dostiže vrhunac u pogrdnim izrazima usedelica i babadevojka. 

Samci u Srbiji nisu degradirani, ali na svakom koraku nailaze na predrasude

Srpsko društvo ima složene probleme i samci uđu u fokus tek kada se iz političkih krugova obnaroduje rigidna borba protiv bele kuge. Tada oni koji nisu stali pred matičara dignu glas, jer ih vređaju besmislene pronatalitetne reklame ili najava poreza koji, čak i da su spremni na to – ako je to cena slobode – nemaju od čega da plate.

Samci u Srbiji nisu degradirani, ali na svakom koraku nailaze na predrasude. Kada se ovde dve sredovečne žene upoznaju, posle ćaskanja o vremenu i razmene komplimenata za odabrani ruž ili haljinu, uvek žena sa venčanim prstenom pita: „Jesi li udata”? Ako je odgovor negativan, sledi: „Zašto”? Solo žena nikada ne pita: „Zašto si izgovorila – da”? Stvarno – zašto?