Zašto imamo potrebu da im zvocamo umesto da ih naučimo
- 1. Kako da razumete onoga ko zvoca?
- 2. Zašto zvocanje nikada nije delotvorno
- 3. Gde se ne dešava zvocanje
- 4. Nemojte da zvocate – naučite ih
- 5. Umesto zaključka
Ako zatičete sebe kako neprestano nekome zvocate, to pokazuje da vas je ta osoba naučila da radite ono što ona želi. Drugim rečima, ona sastavlja pravila, a vi im se povinujete.
Recimo, da stalno molite tu osobu da prestane da kasni. Bez obzira na sve vaše proteste, ona i dalje tera po svome. Posledica toga je da vi to stalno tolerišete i ne stižete na vreme. U stvari, druga osoba prosto zna da ćete vi preći preko kašnjenja, a sve što ona treba da uradi jeste da „proguta” malo zvocanja s vaše strane, što u krajnjoj liniji i nije tako strašno. Dakle, ona je istrenirala vas.
Evo kako možete da preokrenete situaciju: recite da ćete otići bez njih ako sledeći put zakasne – a izbor je na njima.
Kada se prvi put primeni ovakva strategija biće i smeha, zbunjenosti, i protesta od strane prekršioca, ali morate da istrajete u svojim postupcima, ili ćete ostati istrenirana osoba.
Kako da razumete onoga ko zvoca?
Ako je žrtva zvocanja iskrena prema sebi, priznaće da u zvocanju ima elemenata istine, i shvatiti da je zvocanje obično – zahtev za poštovanjem. Tada može vrlo brzo preokrenuti situaciju tako da obe strane dobijaju.
U prirodi čoveka najizraženija je potreba da se oseća važnim! Istraživanja stalno iznova dokazuju da osobe koje rade puno radno vreme zvocaju manje od onih koje provode duge sate izolovane od ostalih odraslih osoba u domaćinstvu. One, naime, vide svoj doprinos kao bitan u opštoj slici stvari i osećaju da se njihov trud poštuje. Dakle, ʼzvocareʼ postaju one osobe koje se bave dosadnim i jednoličnim poslom.
Neke žene, nesumnjivo, smatraju da im je život dosadan. Pranje veša, usisavanje, čišćenje, nameštanje kreveta i kupovanje namirnica može posle nekoliko godina da postane zatupljujuće. Kada tom koktelu dodate decu koja se loše ponašaju i koja u roku od deset minuta unište celodnevni trud, dobijete osobu koja pribegava zvocanju, jer čezne za pažnjom i pokušava da učini ostale jednako nesrećnima kao što je ona.
Budući da je osnova zvocanja istina, žrtva mora da prihvati jednaku odgovornost za zvocanje.
Zvocanje je rezultat loše komunikacije!

Shutterstock.com
Zašto zvocanje nikada nije delotvorno
Glavni razlog neefikasnosti zvocanja jeste u tome što je u njega ugrađeno očekivanje neuspeha. Mada se oni koji prigovaraju nadaju da će njihove reči podstaći žrtvu da nešto preduzme, često zapravo očekuju da taj poduhvat bude neuspešan ili prizivaju negativnu reakciju.
Njihova osnovna greška je u načinu na koji prilaze problemu. Umesto da kažu: „Imam pravo da očekujem da uradiš to i to”, kažu: „Nikada nećeš da izbaciš đubre, razbacuješ svoje stvari po celoj kući…” Bave se svojim problemom u sitnim, trivijalnim, beznačajnim delićima.
Gde se ne dešava zvocanje
• Zvocanje se retko dešava na radnom mestu, sem u slučaju kad između osobe koja zvoca i njene žrtve postoji bliska povezanost.
Kad sekretarica počne da zvoca svom šefu zbog stvari koje je propustio da uradi, to je jasan znak da među njima postoji bliskost.
Zvocanje se, zapravo, vrti oko ravnoteže moći između dve osobe!
• Žene od karijere, koje posao čini srećnim i ispunjenim, retko zvocaju kod kuće.
Ona nema vremena ni energije za tako nešto, obično je zaokupljena „širom slikom” svog radnog života u kojem dobija pohvale i priznanja. Ukoliko njen partner neće da obavlja svoj deo kućnih poslova, ona ili plaća nekoga za to, ili ne obraća pažnju, ili nalazi novog partnera koji će da ispunjava svoj deo obaveza. Ona postupa s pozicije moći.
• Ni seksi-sirene obično ne zvocaju.
I one imaju moć, mada, drugačije vrste. Služe se seksualnom moći da bi isterale svoje. Ne pada im na pamet da gunđaju zbog pobacanog veša na pod, bacaju i one svoj, i to vrlo senzualno. Međutim, kada ovakva veza preraste u trajnu, seksi-sirene umeju da postanu najveće džaftare na svetu.
• Ludo zaljubljene žene takođe nisu sklone zvocanju.
Njihovi partneri, takođe, u prvom zanosu zaljubljenosti, jedva čekaju da učine sve što mogu, ne bi li im udovoljili. Niko nema potrebu da zvoca.
Rešenje za zvocanje: Recite šta mislite i kako se osećate.
Nemojte da zvocate – naučite ih
Ako zatičete sebe kako neprestano nekome zvocate, to pokazuje da je ta osoba vas naučila da radite ono što ona želi. Drugim rečima, ona sastavlja pravila, a vi im se povinujete. Ne radeći umesto njih, vi ih polako učite da završavaju svoje obaveze.
Međutim, ukoliko rešite da radite za svima, odabrali ste da ostanete istrenirana osoba, regrut, i gubite pravo da prigovarate onima koji ostavljaju nered za sobom i ne rade ono što od njih očekujete.
Umesto zaključka
Zvocanje za mnoge može da predstavlja način života, sredstvo komuniciranja za koje se ispostavlja da je jedino koje im preostaje. To ih čini gnevnim, ozlojeđenim i nesrećnim, a sve zbog osobe koja bi, zapravo, trebalo da im bude izvor velike radosti, topline i podrške. Međutim, ne mora da bude tako.
Pridržavajte se strategija da biste izgradili mnogo srećniju i ljubavlju ispunjenu budućnost sa osobom pored vas.
Naslovna fotografija – shutterstock.com





