Žena kojoj se na slici ne vidi glava, sedi u crnom odelu, pored nje je Balenciaga torba.

Tektonska promena u modnom svetu: Pjerpaolo Pičoli u Balensijagi

    Sadržaj:
  • 1. Od Netuna do vrha mode
  • 2. Šta traži pesnik u hramu postironije?
  • 3. Romantika u oklopu

U trenutku kada se činilo da je modna kuća Balensijaga (Balenciaga) pronašla svoje trajno lice u postironijskoj, ponekad kontroverznoj estetici Demne Gvasalije, u modnom svetu je kao tiha, ali temeljita tektonska promena odjeknula vest da Pjerpaolo Pičoli (Pierpaolo Piccioli), donedavni kreativni direktor kuće Valentino, preuzima umetničko vođstvo jednog od najkompleksnijih brendova današnjice. Ova promena nije samo kadrovska rokada, ona je i moguća promena paradigme. Dok modna publika još uvek pokušava da zamisli Balenciaga torbu valentinovski pink boje, postavlja se pitanje: šta zapravo Pičoli može doneti brendu koji je slavu izgradio na ironiji, ružnoći i postapokaliptičnom streetwear-u?

Od Netuna do vrha mode

Rođen 1967. u primorskom gradiću Netuno u Italiji, Pjerpaolo Pičoli je studirao književnost pre nego što je zakoračio u svet mode, što će kasnije snažno oblikovati njegovu vizuelnu poetiku. Karijeru je započeo u kući Fendi, gde je radio na aksesoarima, da bi 1999. prešao u Valentino. Deceniju kasnije, zajedno s Marijom Gracijom Kjuri (Maria Grazia Chiuri), postaje kreativni direktor kuće, a 2016. ostaje sam na njenom čelu.

U periodu od 2016. do 2023, Valentino pod Pičolijem doživljava svoju romantičnu renesansu: ručno izrađene čipke, baršunasti slojevi, sveprisutna fuksija, ali i inkluzivniji, savremeniji pogled na lepotu. Njegov „Pink PP” postaje ikoničan, a modne piste pretvaraju se u emocionalne prostore. Nije bežao od politike – naprotiv, afirmisao je različitosti, stavio plus-size modele u prvi plan, ukazivao na nežnost kao snagu. Njegova moda nije bila samo odeća – bila je stav, poema, tišina izvezena perlicama.

Šta traži pesnik u hramu postironije?

Modna kuća Balensijaga, s druge strane, pod Demnom je postala sinonim za distopijsku modu: dukserice kao panciri, torbe koje liče na kese iz supermarketa, kampanje koje koketiraju s granicama prihvatljivog. Publika se često delila na one koji misle da je Balensijaga umetnost i one koji veruju da je prevara. Estetika bola, ružnoće i društvene kritike dominirala je pistama i izlozima. Ipak, i pored svega, takva estetika imala je mnogo toga zavodljivog u sebi.

Zato je Pičolijev dolazak zagonetka. Da li će pokušati da „omekša” Balensijagu, ili će u ovu modnu kuću uneti novu vrstu kompleksnosti, onu emotivnu, lirsku, duboku?

Romantika u oklopu

U Pičolijevom portfoliju leži bogatstvo ručnog rada, kontemplacije i kontrole. Njegov dizajn nikada nije bio doslovan, ali jeste bio raskošan. Modna kuća Balensijaga, s druge strane, nosi težinu ironije i potrebe da šokira.

Njihovo eventualno spajanje bi moglo doneti nešto novo i – eleganciju kao novi oblik radikalnosti.

Novi identitet brenda?

Publika sve češće traga za autentičnošću, a sve manje za ironičnom rekonstrukcijom. U tim okolnostima deluje da bi Pičolijev dolazak mogao da predstavlja novi identitetski zaokret za kuću Balensijaga. Ne nužno povratak eleganciji u tradicionalnom smislu, već redefinisanje onoga šta snaga i prisustvo znače u odevanju. Možda će to biti moda koja ne mora da bude cinična da bi bila savremena.

Zaključak bez tačke

Pjerpaolo Pičoli i Balensijaga su spoj koji se na prvi pogled čini paradoksalnim – ali moda upravo od paradoksa i živi. Krajnosti se danas sve više sudaraju i možda je baš Pičoli taj koji će spojiti senzibilitet i provokaciju, nežnost i industrijski šarm. Balensijaga možda neće biti manje radikalan brend, ali bi mogao biti tiši, dublji i mnogo emotivniji. A to bi, u ovom trenutku mode, moglo biti revolucionarnije od bilo kakvog skandala.

Naravno, svaki dolazak novog umetničkog direktora nosi sa sobom rizik, pre svega onaj od gubitka publike koja je brendu poklonila poverenje upravo zbog njegovog dosadašnjeg identiteta. U slučaju kuće Balensijaga, to je publika koja je slavila ironiju, rušenje normi i odvažnu subverziju. Ipak, dolazak Pičolija može se posmatrati i kao povratak temeljnim vrednostima koje je uspostavio još Kristobal Balensijaga (Cristóbal Balenciaga): apsolutna posvećenost kroju, konstrukciji i tihoj snazi zanata. Njegova moda nikada nije bila samo ukrasna, bila je inženjerski precizna, gotovo arhitektonska. Možda će Pičolijev poetski senzibilitet otvoriti prostor za ponovno istraživanje siluete, volumena i odnosa tela i tkanine, i u tom smislu možda nas ne vodi unazad, već u novi krug jednog mnogo dubljeg Balensijaginog identiteta.

Naslovna fotografija – © photo-lime/Shutterstock.com