Na stolu su čajnik u kome se vide cvetovi maslačka u vodi, pored je i šolja sa čajem od maslačka, a u pozadini se vidi polje prekriveno žutim cvetovima maslačka.

Maslačak nije samo korov već i prirodni lek iz dvorišta

    Sadržaj:
  • 1. Šta sve leči maslačak
  • 2. Ko ne bi smeo da koristi maslačak
  • 3. Kada i kako se bere
  • 4. Maslačak u ishrani
  • 5. Recept za čaj od korena maslačka
  • 6. Recept za sirup od maslačka

Sa prvim prolećnim danima, trava se zažuti od cvetova maslačka. U ovom tekstu želimo da istaknemo lekovitost maslačka i razbijemo predrasude da je on samo korov. Pročitajte šta sve može da leči, kada i kako se bere, kako se pravi čaj ili sirup i kome se ne preporučuje.

Maslačak (Taraxacum officinale) je samonikla, višegodišnja zeljasta biljka, sa lepim žutim cvetovima, koji su složeni od velikog broja cevastih latica. Najčešće ga viđamo na livadama, travnjacima, napuštenim njivama, pored puteva.

Iako njegovo lišće podseća na listove rukole, ipak ne pripadaju istoj familiji.

Maslačak pripada familiji Asteraceae, dok se rukola (Eruca sativa), jednogodišnja zeljasta biljka, svrstava u familiju Brassicaceae.

Šta sve leči maslačak

Maslačak može biti koristan za razna stanja. Pojačava lučenje žuči, poboljšava rad bubrega, pomaže kod upala urinarnog sistema. S obzirom da je čaj od maslačka snažan diuretik, može da se pije preventivo, za sprečavanje bubrežnih kamenaca.

Poznato je da koristi i kod lečenja gihta, reumatizma, ekcema i drugih kožnih oboljenja.

Pripisuju mu se i druga lekovita svojstva. Na primer, utiče na smanjenje nivoa holesterola u krvi, podstiče apetit i varenje hrane. Takođe, preporučuje se za detoksikaciju jetre, posebno kod upotrebe sintetičkih lekova. Ima antiupalna (antiinflamatorna) svojstva.

Neverovatno je za šta je sve od davnina, u narodnoj medicini, korišćena ova biljka lepog žutog cveta. Naročito je nalazila primenu u prevenciji i lečenju nateklih grudi i problema sa dojenjem i majčinim mlekom.

Ko ne bi smeo da koristi maslačak

Maslačak smanjuje dejstvo nekih antibiotika; takođe, ne bi smeo da se kombinuje sa antikoagulansima i lekovima za dijabetes.

Kod nekih osoba su moguće alergijske reakcije u vidu koprivnjače, kontaktnog dermatitisa, pa čak i anafilaksa. Ne preporučuje se osobama alergičnim na ambroziju.

Žena koja bere maslačak.

Shutterstock.com

Kada i kako se bere

Za lek se koriste mladi listovi, cvet i koren, a bere se u proleće. Bitno je maslačak brati na mestima koja nisu izložena zagađenju, koja su udaljena od saobraćajnica i industrijskih objekata.

Kada se koren izvadi, važno je dobro ga osušiti. Pre sušenja ga treba oljuštiti, iseći na komade, rasporediti po podlozi i ostaviti na suvom mestu, van domašaja sunca, poželjno je – na promaji.

U zavisnosti od uslova u kojima se suši, sušenje traje od nekoliko dana do dve nedelje. Koren je suv kada počne da se mrvi pod prstima. Tako osušen koren može se čuvati u staklenoj tegli do godinu dana.

Listovi, cvetovi i koren maslačka, već pripremljeni za upotrebu, mogu se naći i u biljnim apotekama.

Maslačak u ishrani

Koren i cvetovi maslačka upotrebljavaju se za pravljenje čajeva i sirupa, dok se njegovi sveži ili kuvani listovi koriste i u ishrani. Koren je bogat inulinom, biljnim vlaknom, prirodnim prebiotikom, kojim se hrane dobre bakterije u crevima.

Sadrži bitne antioksidanse i to beta karoten i polifenole i odličan je izvor vitamina A, C i K. Takođe je izvor vitamina E i folata, kao i minerala gvožđa, kalcijuma, magnezijuma i kalijuma.

Recept za čaj od korena maslačka

Čaj je vrlo lako pripremiti.

Jednu supenu kašiku usitnjenog, osušenog korena ili osušenih cvetova kuvajte u 200 ml vode na laganoj vatri, tri do pet minuta, a potom ostavite da odstoji petnaestak minuta i procedite.

Ovako pripremljen čaj pije se u toku dana. A ko želi, može ga malo zasladiti medom.

Koren maslačka, a u pozadini su staklene flašice u kojima je sirup od maslačka.

Shutterstock.com

Recept za sirup od maslačka

Za ovaj recept potrebno je sakupiti četiri šake svežih cvetova maslačka, oprati, preliti sa dva litra ključale vode i prokuvati 10 minuta na laganijoj vatri.

Nakon toga se tečnost procedi u drugu posudu i, dok je još topla, doda se 1,5 kg šećera i sok od dva limuna.

Tada se posuda vrati na laganu vatru i kuva, uz neprestano mešanje, dok ne postane gusta i ne pređe u sirup.

Sirup se nakon toga sipa u čiste staklene tegle, u kojima se i čuva.

Ovaj sirup je odličan za jačanje i čišćenje organizma, vraćanje apetita, regulisanje varenja, a po ukusu podseća na med.

Preporučuje se jedna kašika pre obroka.

Izvor: Healthline

Naslovna fotografija-Shutterstock.com