
Partnerski odnosi – izazovi
Manjak dobre i konstruktivne komunikacije može dovesti do problema u partnerskim odnosima, koji su u današnje vreme već značajno izmenjeni. Prema mnogim statistikama, sve više ljudi se opredeljuje za samački život, a ni one o razvodima nisu pozitivne.
U novoj epizodi podkasta Moje najbolje godine – To sam ja, doc. dr Vera Despotović, porodični psihoterapeut, govoriće o izazovima u partnerskim odnosima, kako različite vrednosti i ciljevi mogu uticati na vezu, zašto je bitno da se uvek otvoreno razgovara sa partnerom, ali i o tome da je zabluda misliti da nekome možemo čitati misli samo zato što se volimo.
Fenomen retradicionalizacije, uticaj ukorenjenih mišljenja, velika očekivanja od partnera, važnost razgovora, gde se najviše lome koplja u savremenim partnerskim odnosima… O ovim i mnogim drugim temama gošća podkasta razgovaraće sa voditeljkom Milicom Gacin.
Poslušajte epizodu i proniknite u dubinu teme, toliko važne, a nepravedno zapuštene!
PODKAST – Moje Najbolje Godine – To Sam Ja
Doc. dr Vera Despotović, porodični psihoterapeut – Transkript razgovora
Milica
Dobar dan, ovo je podcast Moje najbolje godine, To sam ja. Nadam se da nas pratite, ako ne, tu je ono dugmence subscribe, pa nadam se da nije problem, odnosno da ćete biti podstaknuti da to učinite i nakon današnje epizode u kojoj razgovaramo o svim izazovima koji se tiču partnerskih odnosa. I za tu temu danas imam sjajnu gošću, ona je docent, doktor Vera Despotović, psihoterapeut. Dobr dan, Vera, dobrodošla u ovaj naš podcast.
Vera
Dobar dan, Milice, hvala na pozivu.
Milica
S obzirom da se bavite partnerskim odnosima duže od 25 godina, onda ste prava osoba za ovu, Boga mi tešku temu. Ko bi rekao da će tako neka lepa tema kao što su partnerski odnosi za koju najčešće zamišljamo da je u oblačićima, da je roze, jel’ ljubav je u pitanju, a zapravo da smo došli do toga da pričamo samo o problemima. Ako malo pročešljate medije, gotovo da se ne priča o lepim stvarima, nego samo problem ovaj, problem ovaj, problem ovako. Ne mogu da nađu mladiće, ne mogu da nađu devojke. Razveli se posle toliko godina. Statistika je crna. Da li možda imate statistiku koliko se parova razvodi u Srbiji?
Vera
Pa imam zato što se bavim dosta tom temom i sada tu postoje razlike između gradskih sredina i ruralnih. Naprimer, u Beogradu i u Novom Sadu, u nekim opštinama je svaki treći brak razveden, u nekim čak i svaki drugi, ali to je najuže gradsko jezgro. A opet imamo, na primer, sredine tamo do skoro, na primer, Blace, to je sredina gde nema razvoda. Tako da znači, statististika je različita, ali od prilike svaki negde četvrti, peti brak se razvede.
Milica
To je baš dosta. Da li je možda rađena neka statistika, ako nije evo, i taj nas podatak veroavtno otreznio, koliko ljudi se opredeljuju da živi samo?
Vera
Sada sve veći broj. Kod nas se na žalost ta istraživanja i ne rade, ali ovako praksa i neka akciona istraživanja koja su rađena pokazuju da je sve veći broj.Da je taj fenomen u porastu.
Milica
Kako se to objašnjava? Što nam se dogodilo? Zašto se opredeljujemo da živimo sami? Zašto se te zajednice bračne, vanbračne, kako god, da ne ulazimo u formu? Zašto zapravo tako lako dolazi do toga da se ljudi opredeljuju za taj jedan samački život, da tako kažem.
Vera
Vi ste napravili lep uvod, onako lepu refleksiju, iako kroz pitanje, ali ste odmah podstakli nekoliko izazova što se tiče partnerskih odnosa. I kada pitate to, kako nam se to dogodilo, ja mislim da je ova tema na neki način zapuštena, da se o njoj ne govori i da se o njoj ne priča na način koji bi bio koristan parovima. I upravo, ovo što ste malo pre rekli, imamo tu neku bajkovitu priču, tu neku ružičastu, a onda svuda problemi. I ja misim da je to jedna ovako diskrpanca, jedan raskorak koji pravi probleme. Zato što se i dalje očekuje da kada se uđe u jedan partnerski odnos, da će to biti kao ono što se u bajikama priča. Oni su se sreli, upoznali, on je nju poljubio, odabrao i oni su živili tako srećno do kraja života. I to je neki narativ u kojem smo mi odrastali. Sada se ipak baš ne pričaju takve bajke, malo su nam i bajke promenjene, ali se tako dugo o tome govorilo. I onda postoji taj jeden narativ, znači da će to nekako da se desi samo od sebe i da će trajati do kraja života. I onda to implicira mnoge stvari.
Vera
Prvo, da će se to desiti samo od sebe, a da to ne zahteva i neki naš napor, trud, traganje i za sopstvenim nekim, prepoznavanjem nekih sopstvenih potreba i kakav nam partner treba i da uopšte budemo nekako i aktivni u pronalaženju tog nekog, ko nam odgovara. A i ovo žive ćemo do kraja života. Nekako, iz toga proizilazi da se onda partneri mnogo i ne trude da razvijaju odnos jer će to nekako tako je dato, i onda će se to nekako samo odvijati Međutim, promene do kojih je došlo, i sad već malo ulazimo u temu zašto nam se ovo dešava, osim ovoga da se ne radi na toj temi i da su i dalje zadržani neki stari konstrukti u smislu kakav odnos treba da bude. I porodični i partnerski. To se odnosi na porodicu, iako ćemo mi danas se više fokusirati na partnerske odnose. Znači, negde se očekuje da se i dalje funkcioniše na stari način, da tako kažem. A kad kažem na stari način, mislim pod uticajem nekih tradicionalnih patrijarhalnih normi kako se ranije živelo. A s druge strane, savremeni način života pokazuje da je došlo do toliko velikih promena. Kao što, na primer, toliko je sve ubrzano. Način života.
Vera
Mi svi u užurbano živimo. Drugo, razvoj technologije, kojom brzinom se razvija. Zatim, društvene norme, to u smislu kako sada funkcionisati, koje je očekivanje od muškarca, koje je očekivanje od žene, kakav bi odnos trebao da bude. Znači, to je toliko promenjeno, a i dalje se nekako očekuje da mi živimo na neki stari način koji nam je odranije poznat jer bi nam tako bilo lakše da imamo neke okvire i smernice kao što je ranije bilo. Jer evo, na primer, ranije je ulazak u partnerski odnos i ulazak u brak često bio rukovođen nekom reproduktivnom funkcijom. Tako mi sad trebamo da se uzmemo, da imamo porodicu, da gajimo decu, da budemo jedno onako, preduzeće uspešno. Međutim, sada ipak partneri ulaze u odnose zato što imaju lični izbor, prosto, ljubav ih nekako uvede u odnos, a ne više samo to šta je očekivano. I onda postoje mnogo i veće očekivanje od partnerskog odnosa nego ranije. I sada, pošto se toliko toga promenilo i sad mi više ne možemo da koristimo te neke okvire i norme koje su ranije bile zadate, nego pokušavamo sada da se prilagodimo ovim savremenim okolnostima. A mi uopšte nemamo sada neke smernice kako da se partneri prilagode novim okolnostima i razvoju tehnologiji. Mi ćemo danas pričati koji su to najčešći problemi.
Vera
I onda iz nemogućnosti kako da sada plivaju u ovim sadašnjim uslovima, tu onda dolazi do velikog nesnalaženja.
Milica
Ko se tu sve nije snašao? Znate da je sad vrlo popularna podela na generacije, na bumere, na X generaciju, milenijalce, imamo Z generaciju, alfa generaciju. Insistira se zapravo na tim razlikama. Ne znam da li je to uopšte dobro.
Vera
Ali kako nam pomožu te?
Milica
Zato i kažem, ne znam da li je to uopšte dobro i zašto insistirati na tome. Ko se tu sve nije snašao? Dali milenialci koji su u ovom trenutku roditelji ili X generacija koja prolazi takođe kroz neke turbulentne faze, kažete, tradicionalne vrednosti, meni je potpuno ne na pojvo da generacija Z, odnosno novi mladi ljudi, da ih tako ne zovem, da prosto prihvataju po modelu, jel? Bespogovorno. Da li je moguće da se i to događa?
Vera
Jeste, da, da.
Milica
Dakle, ti stereotipi su ipak duboko usađeni u nas.
Vera
Zbog ovoga što sam malo pre rekla, nije lako snaći se u tolikoji buri i talasima sa svih strana koje nas zapljuskuju. Kažem i, što se tiče sada razvoja tehnologije, znamo šta nam je tehnologija sve donela i prednosti, ali i koja ograničenja kada govorimo o uticaju na partnerske odnose, kada govorimo o društvenim normama, o nekim životnim ciljevima koje postavljamo, to promovisanje individualizma koje je jako izraženo. Znači, to su sve ogromni izazovi. I sada kada partneri ne znaju kako da se nose sa tim i kako da se usklade, onda šta se dešava? Oni se vraćaju na ono što im je poznato. I to je sada taj fenomen, došlo je do retradicionalizacije. I mi sad imamo mlade koji imaju, na primjer, ne znam, 25, 26, 27 godina, koji žive tradicionalnije nego što su živeli, na primer, mladi pre 10, 20 ili 30 godina. Ali to može tako da se objasni da u stvari nemaju neke druge smernice kako da se usaglase. Mnogo je problema, mnogo je izazova.
Milica
Ali kako?
Milica
Evo, vi ste ta osoba koju pitamo kako.
Vera
Kako da se usaglase? Evo, možda da krenemo od toga da kažemo šta su najčešći izazovi. Je l se slažete da prvo to, a onda da pričamo o tome.
Milica
Svako bi vam sad rekao: pa ne, moj problem je najveći nikad niste čuli. Zamislite šta se meni dogodilo, pa onda idu primeri, drugarica, prijatelja i tako dalje. Ali hajde da čujemo zapravo koji su to najčešći izazovi.
Vera
Ja ću pričati pre svega iz prakse, ali naravno potkrepljeno i nekim istraživanjima, i praksa, i okruženju. Ali ajde da kažemo, da prvo pobrojimo koji su to najčešći problemi, a onda ćemo prosto ići malo u nastavku na preporuke, jer naravno da nije dobro ni sada otpakovati mnogo problema i da samo svi krenu da se puše i da kažu: Pa da mi to sve znamo, a mi to sve znamo. A što ćemo s tim da radimo? A opet, ne možemo ni u rešenja, ako ne kažemo šta je, da ne mapiramo prvo probleme. Ajde da krenemo onako od najopšteg okvira. Problemi u komunikaciji. Jer videćete kada budemo govorili o nekim načinima za prevazilažanje, tih problema, ja ne kažem da je jedini ključ, ali dobra i konstruktivna komunikacija, može mnogo da pomogne. Ono što sada primećujemo da partneri ne pričaju otvoreno, ne pričaju direktno. S jedne strane, često čujemo da kažemo: pa dobro, ali to se podrazumeva. Pa neću ja sad sve da crtam njoj ili njemu. Valjda, ako se mi volimo, valjda će to da se oseti, valjda će ona ili on da znaju šta meni treba i onda će i odgovoriti na te moje potrebe.
Vera
Što je velika iluzija jer nekada mi možemo da pretpostavimo šta partneru treba, ali nekada ne možemo, ne možemo mi da budemo u njegovoj glavi.
Milica
Mislim da najčešće ne možemo.
Vera
Najčešće ne možemo i to je velika zabuda. Ja zato uvek krećem od komunikacije. Što otvorenije i direktnije razmenimo, i što direktnije iskomuniciramo, veća je verovatnoća da ćemo se prvo čuti, a onda čak i ako ne možemo to da rešavamo, ili ako imamo neke prepreke, bar ćemo znati gde su nam ono, sive zone. Tako da, znači, komunikacija nije direktna, nije jasna. E sada moram da uključim tu malo i ovu priču o tehnološkom razvoju. Znate kako sad mi svi komuniciramo? Znam. Preko poruka, preko emotikona, preko simbola. Sve je nekako kratko, sve je instant. U što manji broj reči da kažemo nekad… I isključivo virtuelno. … Složene stvari.
Vera
Najčešće je virtuelno.
Milica
Gotovo, isključivo virtuelno.
Vera
E sada odmah iz ovoga proizilazi koliko tu ima zamki. Jer na primer, to virtuelno… Meni se desi nekad da dođu mi klijenti i kaže: Evo, mi smo chetovali, mi smo se upoznali kako god, da li preko Tindera, dali preko fejsa, nije ni važno. I kaže: Komunikacija je bila fenomenalna. Mi smo i dan i noć kroz chat, razmenjivali poruke, buknula ljubav i kaže: Mi sada trebamo da se vidimo, trebamo da izađemo na prvi date. Kaže: Ali frka nam je, kako ćemo sada? Jer to negde i otežava tu direktnu komunikaciju, ono face to face. Kako da sada ili ono, ipak nam pravi neku zaštitu kada mi imamo taj monitor ispred sebe ili taj telefon i onda se nekako i opustimo lakše.
Vera
I sada kada treba da uđemo…
Milica
Pravimo iluzije. Već kada smo kod komunikacije, počeli ste već da mapirate probleme, ali mislim da je jedan od prvih problema kako doći do partnerskog odnosa. Sigurna sam da ste svesni toga da…
Vera
Dobro, možemo i od toga krenuti.
Milica
Da, da, da. Mislim da je to pred korak. Svesni ste sigurno toga da danas ljudi vrlo teško nalaze partnere. Uopšte ne ulazim u to koje su orijentacije.
Vera
Naravno, da, da, da.
Milica
Onako na opštu sliku. Vrlo, vrlo, vrlo teško su u poziciji da nekoga negde upoznaju. To se više ne događa. Baš te komunikacije o kojima govorite svelo se na to da već to znamo, to je opšte mesto da se u kafićima ne komunicira. Nekad se slalo piće, sad ništa. Niko nikom ne prilazi. Niko nikom ne prilazi, ljudi se ne upoznaju. Čak sam dobila informaciju od devovojke 20 godina da je to krinč da ako bi neki mladić, recimo, prišao i počeo normalnu komunikaciju, zdravo, ja sam taj i taj, je l bih htela to i to, da se to doživljava kao vrlo neprijatan čin. I to se osuđuje. Nešto što je normalna komunikacija, to je cringe i to se osuđuje. Kao da se uopšte upoznaju? Znate, recimo, ljudi moje generacije ili mlađi isto imaju problem da negde nekoga pronađu. Čak i ako rade na poslovima gde je mnogo ljudi, to tek ne, ali u radnoj sredini jednostavno to ne dolazi u obzir, tako barem kažu. Tako da je problem napraviti partnerski odnos.
Milica
Da li te, izvinite, pomenuli ste mreže, čak i one koje su dating app-ove, ste pomenuli. Da li te mreže i ta tehnologija zapravo, i jesu put ili su zamka i da li njih treba odstraniti u startu ili ih ipak treba prihvatiti kao jedan vid komunikacije? Kako uopšte upoznati nekog pa dođemo do problema?
Vera
Pa dođemo od komunikacije do problema, da. Jeste, to je jedno važno pitanje. I sada, opet, iz ovih vaših komentara vidimo koliko je to promenjeno. Koliko je to sada drugačije od onoga, na primer, pre 40 godina kada se išlo na igranke i gde su birali jedni druge i gde se plesalo.
Milica
Nisu bilo i granke, ali su bilo žurke.
Vera
Ali pre toga su bile igranke. Ja sam baš htela još da odem malo ranije… Još ranije. Da, još ranije. Kasnije su bili klubovi, bile diskoteke, gde se takođe zajedno đuskalo, gde su prilazili jedni drugima. Ali vidite koliko se to sada promenilo. To je sada samo jedan mali segment. I onda kako možemo očekivati da sve ovo drugo bude isto i da onda ne treba se prilagođavati i po ovim drugim segmentima. I to je u stvari najveći problem, što su ogromne promene, a nema adekvatnih načina kako u stvari reagovati na te promene i mladi nemaju smernice kako da reaguju na iste. I evo, sad da se vratim na ovo pitanje, kako ustvari upoznati. Znači, to je potpuno jasno i vi ste da li nekoliko primera. I to često meni isto klijenti kažu: za jednim stolom sedi na primer pet, šest momaka, a ovde sedi pet, šest devojaka.
Milica
Nikakva komunikacija.
Vera
Nikakava, to što kažete, to je krinč, ako bi sad neko tu nekome prišao. Tako da kao da su nekako mladi, ali i ne samo mladi, spomenuli ste i ove druge generacije. Kao da su nekako već i odustali od tog spontanog načina upoznavanja i da se sad već razmišlja, što je već dobro, razmišlja se o nekim drugim vidovima jer nije poenta ni sada da i dalje mi sedimo tako u tim grupama i da konstatoujemo samo da od toga neće biti.
Milica
Vajde nema, da.
Vera
E sada, u poslednje vreme, ono što je najčešće, to su dating aplikacije. I meni, da vam iskreno kažem, možda više od 50% klijenata koji dolaze, oni su se upoznali preko dating aplikacija. Najčešće je preko Tindera, ali i preko nekih drugih vidova. I ono što bi sad ja mogla, na primer,onako da prokomentarišem kada ste pitali da li je to jedan od načina, jeste. Jer to je ipak nešto što je svuda u svetu rasprostranjeno i to je upravo odgovor na ove savremene uslove kada je došlo do velikog otuđivanja i pod uticajem savremene tehnologije, prosto to su načini kako ljudi mogu da uspostave kontakt. Jedino što bih napomenula da tu postoje isto veliki rizici. I ja mislim da to nije loš način, ali da treba da postoje velike mere opreza zato što i tu ima zloupotreba. I sigurno, mislim, ste i vi čuli, bilo jer i lažnih profila i bilo je tako. Mada sam razgovarla s jednim inžinjerom i kaže ta platforma je tchnički, toliko dobro urađena da ne postoje veliki rizici. U smislu, ako ti ne želiš, na primer, da se spojiš sa nekim, ili ako ne želiš, na primer, da mu daš telefon, ti to ne moraš, ti ga blokiraš i to je to.
Vera
Znači, oni su napravili, kažem, u tehničkom smislu određen sistem zaštite, ali opet tu postoji mogućnost, kažem, i lažnih profila, ili na primer, ako neko lako poveruje u to što je servirano, a mi znamo šta se i preko Instagrama i preko društvenih mreža, servira se samo ona idealna verzija, što mnogima i pravi onda problem, ako se upoređuju sa njima. Tako da ja bih i za sve one koji ulaze u taj način uspostavljanja kontakata, preporučila da budu jako oprezni i da treba prvo četovati dok god se ne osiguraju koliko toliko, pa teko onda ići na sledeći korak, onda se da telefon, pa onda možda se stupa u kontakt direktno. Tako da eto, to je jedan od odgovora kada smo na početku se pitali koji su načini kako na primer da se prevazilaze određeni problemi. Pa kad smo ovaj mapirali problem, teško je uspostaviti kontakt, onda je to jedan, ja ne kažem da je to jedini daleko toga, ali to je jedan od načina. Zatim, ono što takođe čujem više u praksi, što je ranije bila ređa pojava, sada se više ide na to: E, hajde da se preko nekoga upoznamo. Pa onda, ne kažem da su to one ugovorene priče, nego da se sad više malo ljudi trude, ‘ajde kada na primer, radim sa jednom mladom ženom, eto to je isto dobar primer.
Vera
Ona je rođena, mislim, van Beograda, ali živi ovde već dugo. I njen otac je bio jako… Roditelji su joj vrlo uspešni, to je ona, mislim, srednja klasa, da tako kažem, koje skoro da i više nema, visoko obrazovani. Bili su vrlo posvećeni porodici. Taj otac je bio nekako zaštitnik porodice. I on je svoje ćerke tako vaspitavao. Kaže: Vi ste moje ćerke, vi ste moje princeze i vi zaslužujete samo najbolje i neko će se za vas tu stvoriti i on će vas odabrati. I one su nekako zauzele tu pasivnu poziciju, očekujući da će naći partnera koji je tako zaštitnički postavljen i da će on njih odabrati. I onda, kad sam ja pitala dobro, i koliko ti imaš to dugo očekivnje, kaže: Evo, 20 godina. I ona, 20 godina, kaže, ja ne mogu da, čak i kad smo u nekoj ekipi, da ja preuzmem inicijativu jer imam taj narativ da on treba meni da priđe. Mislim, vreme je mnogo promenjeno. To su duboko ukorenjeni neki stavovi i zato njih nije lako menjati. I sad, kad i ona vidi da to ne funkcioniše i malo kroz razgovore, kaže: sad smo koleginice i ja počele da razgovaramo o tome kada jedna kod svog brata ima neki rođendan, pa ajde onda da dođemo i mi pa da probamo tako da se nekako povežemo.
Vera
Znači, eto, to su isto neki od načina. Zatim, mnogi mladi, ali i stariji, se uključuju u razne organizacije, na primer, u planinarenje, u folklor. Znači, ulaze u neke organizacije, u neka društva mešovita, gde postoji neka komunikacija, neka aktivnost i da je to mogućnost da se ljudi upoznaju i nađu. Eto to je nešto što ovako iz prakse, da tako kažem, proizilazi. Mada i poslovni kontekst. Na primer, viste malo pre rekli na poslu nikako.
Milica
Je l to pametno ili nije?
Vera
To je sad posebna priča, ali vidite, mi sad imamo razne team buildinge.
Milica
Ali nisu oni baš kvalifikovani pozitivno.
Vera
To kažem da ne ulazimo u kvalitet, ali je to mogućnost. I sada mnogo više ljudi na poslu ulaze u odnose nego ranije. Jer znate kako, sada svaki dobar menadžer će se truditi da taj tim dobro funkcioniše. Ne kažem da oni rade na tome da se oni emotivno povežu. Ali da bi firma bila produktivnija, važni su odnosi u kolektivu. I onda oni rade sada dosta na tome da oni, ne znam, idu na skijanje, idu na te team buildinge. I ja znam mnoge koji su se tako i povezali da to više nije sada nešto što je nedozvoljeno, zbog čega će neko tu ostati bez posla.
Vera
Tako da mnogi i preko posla ulaze takođe u emotivne veze. E sad je to drugo, ako hoćete, možemo i o tome da pričamo kakve to rezultate ima i da li je to dobro. I to nije jednostavno kako održati tu vezu, kako na primer zadržati taj poslovni odnos i svoju privatnost nekako zaštititi od kolektiva, tu ima puno izazova. Ali je to, isto kažem, jedan od načina jer su radni odnosi drugačiji nego ranije.
Milica
Mislim, evo kada smo već tu, da ne širimo, da se ne vraćemo posle. Jedan od problema, kada je reč o tim emotivnim odnosima na poslu, je nemoj nije ti to pametno. A šta ako se veza završi, šta ćeš onda? A što ako neko od vas dvoje izgubi posao, ili što ako neko napreduje, pa da li je zbog toga ili nije? Ima tu, što kažete, mnogo izazova. Mislim, jel’ mudro? I da li treba prepusiti se srcu ili raciju kada se dođe u takvu situaciju? Šta bi bila preporuka vaša stručna?
Vera
Znate kako, kada je ova tema sada, kada su ljudi na poslu, mislim da sva ova pitanja koja smo mi sad izlistali, a neka i nismo, naravno, samo je važno biti toga svestan na početku. Ok, mi radimo zajedno i kolektiv je takav kakav jeste i mi ulazimo u vezu. Opet, ne treba poći od onoga što smo spomenuli, to će trajati do kraja života. A šta ako se ta veza prekine, a mi radimo zajedno, kakve to implikacije ima na tu korporativnu kulturu, na radne odnose?
Milica
I na moju poziciju.
Vera
I na moju poziciju dalje. E sad, vraćamo se na onaj početak koliko se malo razmišlja, koliko se malo razgovara i koliko se onako duboko promišlja o nekim temama. Nažalost, kada govorimo o partnerskim odnosima, kao što ste vi u uvodu rekli, uglavnom je ta bajkovita, nekako perspektiva prisutna u startu. I kada ja, na primer, evo, skoro je baš bio jedan par na tu temu i kažem mi, radimo zajedno i baš su spomenuli neko od ovih pitanja. Ja kažem: „Je l ste vi o tome razgovarali? O tim potencijalnim rizicima. A on je kao iz topa rekao, kao: Ma ne, nismo hteli da kvarimo magiju. To je ono, mi ćemo da prećutimo, nećemo pričati o tome. A onda kada se problem desi, još sa ovim teškoćama u direktnoj i otvorenoj komunikaciji, jasno je kako onda teško reševamo te probleme. Znači, ja mislim da i ta sad ispašće da ja nekako sve opravdavam, ali ja mislim da ni ova priča sa dating aplikacijama ni ovo sa ulaskom u emotivne odnose u radnoj organizaciji sama po sebi ne mora da bude loša opcija, ali treba samo sagledati moguće izazove i probleme. Iako mi u startu o tome razgovaramo, imala sam jedan par koji su napravili čvrst dogovor.
Vera
On je čak njoj bio pretpostavljeni, pa je to još bilo još dodatni izazov, ali oni su to dogovorili, znači da, ok, oni će ući u emotivni odnos, ali da niko u firmi to ne zna. I da se oni vidjaju u glavnom, znači, mislim, onako kod njih po kućama, ali i kada izađu nisu želili da to bude tajna veza jer su oboje slobodni. Kada izlaze, da ne bude ono držimo se za ruke, ljubimo se, i kada ih je par puta neko i sreo, pa kao dobro, mi smo kolege. I oni su napravili takav aranžman, ali su i razgovarali o tome što ako veza pukne. Ali oni su, ustvari, razgovarali o tome zato što su bili na terapiji i zato što su došli zbog te teme. Za pitanje da li bi to iskomunicirali da nisu. Ali u svakom slučaju, oni su napravili dogovor i sa tim su bili ok. I onda su, posle, na primer, godinu dana došli pošto je bila jedna pauza i kaže: Mi smo na kraju rešili da to obelodanimo svima, napravili smo žurku, i onda smo svima to rekli. Tako da je ispalo dobro, ali su bili u jednoj fazi pripremnoj i prelaznoj, i da tako kažem, koja je trajala godinu dana.
Vera
Znači, šta je u stvari eksplicitan odgovor na ovo pitanje? Znači, treba o tome razgovarati i ne plašiti se da ako uđemo u priču o potencijalnim problemima, da će to narušiti kvalitet emocionalnog odnosa. E to se mnogi plaše. Kao što je ovaj rekao: Nećemo da narušavamo i nećemo da kvarimo tu magiju ljubavnu. Te leptiriće. I to je isto velika zabuda. Ako razgovaramo o nečemu, kao da se time gubi spontanost. Evo primer, kad kažu: da li treba praviti predbračne ugovore? I mnogi kažu: jao, pa čekaj, nije to, nisam ja ušao u ugovoreni odnos.
Milica
I nemoj da slutiš.
Vera
A onda koliko mi svi znamo primera kada krene deoba imovine nakon razvoda šta se dešava?
Vera
Pa kako toga nismo svesni na početku i zašto ne bi te stvari uredili?
Milica
Pa neće mene, to vam je naša preventiva.
Vera
E, i sve ovo što sad navodimo, to su česte prepreke i otežavajući okolnosti za razvijanje jednog partnerskog odnosa. Ti stereotipi koji i dalje postoje, koji su duboko ukorenjeni.
Milica
Neverovatno koliko nam je teško da se toga oslobodimo
Milica
Potpuno neverevatno.
Vera
Pa koliko puta ste čuli da se stavovi najteže menjaju? Eto, to je jedan od odgovora zašto je u ovoj oblasti ovoliko teško?
Milica
Kada smo još uvek kod teme kako ući u partnerski odnos, i još nismo odmakli mnogo. Vidite koliko je teško i razgovor, a ne u praksi. Mnogi ljudi, ne ulazim u pol uopšte, odbijaju da uđu u novi partnerski odnos nakon lošeg prethodnog jer je bilo previše bolno. I onda se jednostavno zatvore, zaključaju se za sva nova iskustva i donesu odluku da više neće nikada jer je bilo strašno. Da li je i to mudra strategija?
Vera
Ja lično mislim da nije. Jer jedna izgubljena bitka ne znači izgubljeni rat. I to što jedanputa nismo imali uspeha u ljubavi ne znači da sledići put će nam se ponoviti ista priča, ali je dobro da uvek naučimo iz svakog iskustva nešto .I da izvučemo, mislim, to su one naučene lekcije. E sad, druga je stvar što mnogi ne žele da izvlače poente, ali ako smo jedanputa imali teško iskustvo I tu terapija može mnogo da pomogne. I meni često dolaze tako ljudi sa velikim ranama nakon gubitka odnosa i nemogućnosti da prevaziđu. To jest, ne mogu da prorade te emocije koje su mnogo teške i neprijatne. Ali upravo taj rad na tim emocijama, prvo da razumemo kako je došlo, u stvari, do prekida tog odnosa. Zašto se on završio? Jer tu ima i negde naše lične odgovornosti. Da li je bilo red flagova koje mi nismo želeli da vidimo? Da li je bilo nekih stvari koje su ukazivale da to nije baš tako, ali nas je opet ta magija držala? Iako mi to proradimo i ako izađemo na kraj sa tim emocijama, to može čak da bude otrežnjujuće i to može da bude blagorodno da sledeći put ne ponovimo tu priču.
Milica
Da, a opet čujem i iskustvom. Nemam još tri života da ponavljam tu priču ili da mi se dogodi slično, ili da se dogodi nešto drugo.
Vera
Pa da, ali šta nam to govori, ako kaže dogodiće se slično? Znači, mi ćemo biti onda slični u toj situaciji. To onda govori da mi nismo napravili pomak, jer baš bi to iskustvo koje smo prošli trebalo da nam pomogne da mi sad drugačiji budemo u tom odnosu. I što se tiče ličnih očekivanja, naših od odnosa, ali i kako ćemo da komuniciramo sa tom drugom osobom, kako ćemo da razvijamo jedan odnos, da vidimo da li imamo zajedničke ciljeve. To je eto jedan od problema kojima ćemo se danas, ako stignemo, baviti različite vrednosti, ciljevi od odnosa.
Milica
Da li je to jedan od izazova? Ako smo već ušli u partnerski odnos, različiti ciljevi, različiti pogledi na život.
Milica
I vrednosti. Je l to jedan od?
Vera
Vera: To je jedan od. Ja mislim da prvo treba nabrojati… nisam krenula od komunikacije, ali evo, komunikacija je prva, pa ajmo dalje. Možemo da skočimo na to. To je vrlo važan segment: različite vrednosti i ciljevi. Znači, kako? Partneri kada krenu da se zabavljaju, oni uglavnom tako na jedan savremeni način žive, putuju, izlaze, druže se, razvijaju karijere i nekako se lakše uklapaju. E, kada krenu da žive zajedno ili uđu u vanbračnu zajednicu, u bračnu zajednicu, onda se tu trasira dalji put. Kako ćemo mi živeti. I tu se to vidi. Onda može da se desi da jedan partner, na primer, bude za to da želi da razvija karijeru i pravi pare, a drugi partner, komplementarno, kaže: „Dobro, ali ja ću, evo, ako smo doneli odluku da imamo decu, ja ću se više baviti decom i porodicom.“ E sada, tu već može da se desi ta divergentnost, na primer, da ovaj jedan koji želi da razvija biznis ili da putuje, da ne želi nikakve prepreke na tom putu i da želi da zajedno to rade.
Vera: I onda se desi da kaže: „Ali ja uopšte u ovom trenutku ne želim decu, ili možda za nekih deset godina. Jer ja hoću prosto da proživim.“ Bilo je par koji je rekao: „Mi smo u IT sektoru, idemo na Tajland, ponesemo laptopove i radimo.“ A žena kaže: „Ali ja hoću, imam 36 godina, ja hoću da imamo porodicu.“ I tu vidimo da su potpuno različiti ciljevi i vrednosti. Ali važno je to nekako iskomunicirati na početku. Ili gde će se, na primer, novac ulagati? Da li u edukaciju, obrazovanje ili u materijalne vrednosti, kupovinu vikendice ili slično? Zatim, različite vrednosti: kakav tip odnosa žele partneri? Jedan želi otvoren odnos, drugi monogamni. Tu su neki od izazova što se tiče tih vrednosti i ciljeva. Onda što se tiče primernih porodica, to je ogromna tema.
Vera: Na primer, jedan partner kaže: „Ja sam mnogo vezan za moju porodicu i želim da moja majka učestvuje u odgoju našeg deteta.“ A drugi kaže: „Ne, mi ćemo sami vaspitavati naše dete.“ Pogledajte koliko je ta činjenica važna, kako se to iskomunicira. Jedan par je dobio dete, a on kada izvodi dete, uvek zove majku i brata. A žena kaže: „Ja bih volela da ti nekad sam budeš sa našim detetom, ili da mi kao porodica budemo.“ Oni krenu na izlet, on zove svoje roditelje. To može da bude veliki problem ako se ne iskomunicira i razreši. Različite vrednosti i ciljevi – važno je razgovarati na početku. Jer ako neko kaže: „Ja sam za otvoren tip veze“, nije to samo problem i ti da imaš partnere i ja, ali da se nas dvoje nekako držimo… Pa zar nije očekivano da onda druga strana isto kaže da li to odgovara ili ne.
Vera: Ili ako se to desi tek posle deset godina braka, da sazna da je on bio u raznim paralelnim vezama. I to je primer zbog čega je važno na početku iskomunicirati neke stvari. Kako ćemo komunicirati sa našim roditeljima, na primer.
Milica: Koliko se uopšte dešava u praksi da ljudi komuniciraju o bilo kojoj od ovih tema? Pa evo, od toga smo počeli pre.
Vera: Da, slabo.
Milica: To je problem. Da li, na primer, neki par dođe i kaže: „Evo, ja želim otvoren tip veze“, a on ne pristane? Koliko je to često?
Vera: Oni dođu kod nas kada se desi problem. Ili kada drugi neće da prihvati. Kažu: „Evo, ja bih otvoren tip veze. Ne znam šta joj je problem.“ To je bio jedan par. Kaže: „Evo, ja sam spreman, dobro zarađujem, dajem sve u kuću, imamo decu, ali ja želim otvoren tip veze. Neka i ona bude u drugoj vezi, ali da to deca ne saznaju i da ih ne dovodi u kuću.“ A ona je rekla: „Meni to ne odgovara.“ I onda su došli na terapiju zbog toga. Da je prihvatila, verovatno ne bi ni došli na terapiju. E sada, koliko razgovaraju? Zato sam ja i krenula od te teme komunikacije, koja je nekako core, da tako kažem. Sve manje se priča, sve manje se priča otvoreno i direktno. Jer kažu, na primer: „Ja hoću da razgovaram, a on/ona je non-stop na telefonu. Ili klima glavom, ili posle pet minuta kaže: ‘A šta si ti to rekla? Ponovi.’“
Vera: Savremene tehnološke opcije su otežale direktnu komunikaciju. Ali ne samo tehnologija, nego mnogo je stresa, mnogo je anksioznosti zbog… života. Zbog života i zbog ciljeva koje smo sebi postavili. Treba biti idealan, uspešan, savršen. I tu nam društvene mreže odmažu. Svi se predstavljaju u idealnom obliku. Pritisak da ispunimo ta očekivanja. Pritisak da se zarade pare, da živimo lepo, putujemo… Anksioznost… teško je komunicirati. Prva prepreka, frustracija, konfliktna komunikacija… teško rešavaju problem. Nemaju dobre alatke. Kako rešavati probleme? Dete? Ulaganje novca? Roditelji? Seksualnost… virtuelni svet, indirektna komunikacija… otežava direktnu, spontanu komunikaciju, dodire… povećan broj seksualnih disfunkcija. Kada se dođe u direktan kontakt, anksioznost sprečava bliskost. Teško je uživati bez uređaja. Distrakcije… pornosajtovi, društvene mreže… pritisak da odnos bude savršen, a realnost je drugačija.