Kad je kuća kao kabina, pomažu iskustva iz svemira

U uslovima  karantina, porodice se suočavaju sa brojnim izazovima, a saveti kako da ih prevaziđemo stižu i od astronauta, koji su prošli uslove izolacije i zatvorenog prostora

Mali timovi, kakve su porodice, u uslovima neplaniranog karantina, suočavaju se sa brojnim izazovima, a saveti kako da ih prevaziđemo stižu sa sasvim neočekivanog mesta, iz svemira.

Astronautkinja En Meklejn, koja je prošle godine provela 204 dana, što je oko šest i po meseci, na Međunarodnoj svemirskoj stanici,podelila je svoja iskustva o životu sa malim brojem drugih ljudi, u uskom zatvorenom prostoru, u potpunoj izolaciji. „Uslovi života u karantinu danas nisu isti kao oni koje smo mi imali na Stanici, ali postoje neke paralele”, kaže Meklejn.

Uslovi života u karantinu danas nisu isti kao oni koje smo mi imali na Stanici, ali postoje neke paralele, kaže astronautkinja Eli Meklejn

Kad su svemirski letovi u pitanju, Nasa ništa ne prepušta slučaju, pa ni mentalno prilagođavanje astronauta. Za astronaute, važna su tehnička znanja, ali prvi kriterijum je koliko dobro mogu da se slažu s drugima. Zato su najbolji Nasini psiholozi osmislili takozvane „kabinske veštine” kojima svi astronauti moraju da ovladaju. Ima ih pet: komunikacija, liderstvo i poštovanje liderstva, briga o sebi, briga o timu i život u grupi.

Svako treba da bude lider u određenoj oblasti

„Morate da znate kako da izrazite sebe tako da vas drugi tačno razumeju”, kaže En. A da biste to mogli, morate prvo da naučite da pažljivo slušate i da jasno postavljate pitanja. Mnogi problemi nastaju upravo zbog nesporazuma u komunikaciji. Čak i kad ste astronaut, morate da se podsetite da brojite do deset jer, kad su pod stresom ili uznemireni, preporučuje im se da sačekaju dok se emocije slegnu, pa da tek onda govore.

Liderstvo i poštovanje liderstva je delikatna veština, ali tako timovi funkcionišu. Treba imati na umu da „svako može i treba da bude lider u određenim situacijama i oblastima, pa i vaša deca”. Meklejn kaže da je lider onaj ko zvanično formuliše ciljeve, vodi primerom i jača odnose unutar grupe. Oni koji slede liderstvo prilagođavaju svoje ponašanje da bi podržali ciljeve grupe. „Važno je umeti suzbiti ego, čime se pokazuje poštovanje prema ciljevima grupe”.

Pet ključnih veština: komunikacija, liderstvo i poštovanje liderstva, briga o sebi, briga o timu i život u grupi

Timu je najpotrebnije vaše strpljenje

Briga o sebi je veoma važna za tim, a samožrtvovanje u nebitnim stvarima, čemu su sklone mnoge naše majke, može biti pogubno za grupu. Ako ne brinete o sebi, ne vežbate, ne hranite se zdravo, postajete slaba karika, pa tim mora da brine o vama. „Zato je važno i da odvojite vreme za povlačenje, za distanciranje od tima da biste se odmorili ili čitali knjigu”, kaže astronautkinja.

Ako zaista brinete o timu, na fizičkom i na psihološkom nivou, najvažnije je da pokažete strpljenje. „Svi imamo dobre i loše dane, pa kao što opraštamo sebi, moramo i onima oko nas”, kaže En i predlaže da kadvidimo da je neki član tima pod prevelikim stresom, ponekad treba da preuzmemo deo njegovih obaveza. Ako se dobrovoljno prijavimo da, na primer, operemo kupatilo, doprinosimo dobroj atmosferi u grupi.

Čak i kad ste astronaut, morate da se podsetite da brojite do deset

Prvo je – postaviti cilj

Peta tačka kabinskih pravila odnosi se na to kako se integrišemo u tim da bismo postigli zajednički cilj. Za razliku od posade svemirske stanice, porodice često nemaju jasno formulisan set ciljeva kojima teže, pa je karantin pravo vreme da se o tome porazgovara i da se otklone mogući nesporazumi. „U svakom slučaju,bolje je nastupati kooperativno, nego kompetitivno”, kaže Meklejn, „ali prvo je da postavimo ciljeve”.

Tvrdeći da je i u svemiru OK da ponekad nismo OK, En citira koleginicu Kristinu Kuk, ženu koja je do sada najviše vremena provela u svemiru, nešto manje od godinu dana. Kad se Kristina na Stanici loše osećala, ona je mislila na stvari koje sada ima, a koje će joj nedostajati kad se vrati na Zemlju. Na isti način možemo posmatrati i karantin. Kad osetimo da nam je svega dosta, treba da pomislimo na ono što će nam nedostajati kad se stvari vrate u normalu: više vremena za decu, jutarnja kafa na miru, dani bez guranja u prevozu…

Ako zaista brinete o timu, na fizičkom i na psihološkom nivou, najvažnije je da pokažete strpljenje