Mirjana Bobic Mojsilovic

Alfa mužjak

Toksična muškost, sintagma je koja je obeležila poslednjih nekoliko godina zapadne civilizacije. Najčešće upotrebljavana u medijima, postala je još jedno političko sredstvo bespoštednog etiketiranja i osude – oni koji se ne slažu sa savremenim nametnutim standardima društvene „poželjnosti” i usude se da svoje „muške” stavove iznesu javno, ne samo da su označeni kao toksični muškarci nego i kao nepodnošljivi mrzitelji žena.

Ipak, ovde se radi o opasnoj zameni teza. Svako ko se ponaša kao muškarac po starinskim standardima, u potencijalnom je problemu da bude žigosan kao agresivna zver nepodobna za društvo. U kulturi koja promoviše, najblaže rečeno labavost granice među polovima, nekoliko desetina seksualnih identiteta, a u poslednje vreme i muškarce „koji rađaju” i koji imaju „mesečne cikluse”, običan muškarac koji izgleda kao muškarac, nepodnošljiva je pojava i zato ih sve manje viđamo tamo gde se promovišu vrednosti savremene civilizacije – na društvenim mrežama.

Toksične muškarce, prema hiljadama tekstova napisanim u hajci na alfa mužjaka, odlikuje deset tipičnih opisa koji se više neće tolerisati.

  1. On je stoik. (Nezavisan je, bandoglav i oslonjen na sebe, fizički jak.)
  2. Promiskuitetan je. (U starom sitemu, on je bio „pastuv” dok su promiskuitetne žene bile fufe.)
  3. Slavi heteroseksualnost.
  4. Nasilan je (sklon kriminalu).
  5. Voli da dominira.
  6. Seksualno je nasilan prema ženama.
  7. Ne pokazuju emocije.
  8. Preuzima rizik, jer je to deo strategije dominacije.
  9. Nije podrška feministkinjama.
  10. Ne radi ništa po kući.

Neke od ovih karakteristika savremenog woke pokreta navele su me na smeh. Neke na razmišljanje. Prvo, mi se suočavamo sa potpuno nenormalnom predstavom alfa mužjaka – ono što se može videti po medijima i na mrežama jeste nasilni, glupi džukac koji maltretira slabije od sebe, bez morala i savesti i bez empatije, uglavnom bez zanimanja i težak neradnik. Takve kreature predstavljene su nam kao alfa mužjaci – sociopate dovedene na javnu scenu da potvrde razlog globalnog metaforičkog ubistva alfa mužjaka, i promociju muškarca koji čupa obrve i nosi visoke potpetice.

Naši očevi nisu bili nasilni ni prema kome, pokazivali su emocije, nisu bili promiskuitetni i čuvali su svoje porodice. I bili su pravi muškarci.

Od svih ovih deset smrtnih grehova savremenog muškarca, najopasniji je, pogađate, prvi.

Veliki brat ne podnosi stoike. Veliki brat mrzi i najviše se plaši muškarca koji sam može da napravi svoj život, koji se oslanja na sebe, na svoju pamet i svoju snagu, na svoje vrednosti.

Jer, nezavisan muškarac koji ima integritet, zdravu pamet i uvid u ono što nam se događa, poslednji je slobodan čovek.

Na žalost, sve ih je manje.