
Alfa mužjak
Toksična muškost, sintagma je koja je obeležila poslednjih nekoliko godina zapadne civilizacije. Najčešće upotrebljavana u medijima, postala je još jedno političko sredstvo bespoštednog etiketiranja i osude – oni koji se ne slažu sa savremenim nametnutim standardima društvene „poželjnosti” i usude se da svoje „muške” stavove iznesu javno, ne samo da su označeni kao toksični muškarci nego i kao nepodnošljivi mrzitelji žena.
Ipak, ovde se radi o opasnoj zameni teza. Svako ko se ponaša kao muškarac po starinskim standardima, u potencijalnom je problemu da bude žigosan kao agresivna zver nepodobna za društvo. U kulturi koja promoviše, najblaže rečeno labavost granice među polovima, nekoliko desetina seksualnih identiteta, a u poslednje vreme i muškarce „koji rađaju” i koji imaju „mesečne cikluse”, običan muškarac koji izgleda kao muškarac, nepodnošljiva je pojava i zato ih sve manje viđamo tamo gde se promovišu vrednosti savremene civilizacije – na društvenim mrežama.
Toksične muškarce, prema hiljadama tekstova napisanim u hajci na alfa mužjaka, odlikuje deset tipičnih opisa koji se više neće tolerisati.
- On je stoik. (Nezavisan je, bandoglav i oslonjen na sebe, fizički jak.)
- Promiskuitetan je. (U starom sitemu, on je bio „pastuv” dok su promiskuitetne žene bile fufe.)
- Slavi heteroseksualnost.
- Nasilan je (sklon kriminalu).
- Voli da dominira.
- Seksualno je nasilan prema ženama.
- Ne pokazuju emocije.
- Preuzima rizik, jer je to deo strategije dominacije.
- Nije podrška feministkinjama.
- Ne radi ništa po kući.
Neke od ovih karakteristika savremenog woke pokreta navele su me na smeh. Neke na razmišljanje. Prvo, mi se suočavamo sa potpuno nenormalnom predstavom alfa mužjaka – ono što se može videti po medijima i na mrežama jeste nasilni, glupi džukac koji maltretira slabije od sebe, bez morala i savesti i bez empatije, uglavnom bez zanimanja i težak neradnik. Takve kreature predstavljene su nam kao alfa mužjaci – sociopate dovedene na javnu scenu da potvrde razlog globalnog metaforičkog ubistva alfa mužjaka, i promociju muškarca koji čupa obrve i nosi visoke potpetice.
Naši očevi nisu bili nasilni ni prema kome, pokazivali su emocije, nisu bili promiskuitetni i čuvali su svoje porodice. I bili su pravi muškarci.
Od svih ovih deset smrtnih grehova savremenog muškarca, najopasniji je, pogađate, prvi.
Veliki brat ne podnosi stoike. Veliki brat mrzi i najviše se plaši muškarca koji sam može da napravi svoj život, koji se oslanja na sebe, na svoju pamet i svoju snagu, na svoje vrednosti.
Jer, nezavisan muškarac koji ima integritet, zdravu pamet i uvid u ono što nam se događa, poslednji je slobodan čovek.
Na žalost, sve ih je manje.