Žena flertuje sa muškarcem, donela mu je buket cveća. On deluje kao da je nezainteresovan, da ona preteruje...

Opsednutost ljubavlju

    Sadržaj:
  • 1. Četiri tipa ljubavne zavisnosti
  • 2. Prvi tip: OPSEDNUTOST ČEŽNJOM
  • 3. Drugi tip: OPSEDNUTOST SAMOPOŠTOVANJEM
  • 4. Treći tip: OPSEDNUTOST ILUZIJAMA
  • 5. Četvrti tip: OPSEDNUTOST ROMANTIKOM
  • 6. Kako se ljubav pretvara u opsesiju?

Želja za vezom sa suprotmim polom iskonska je i neodoljiva sila koja nas magnetski vuče i privlači jedne drugima. Uprkos bolu, frustraciji, poraženosti, uvek uspevamo da se podignemo iz pepela i da još jednom pokušamo da potražimo TRAJNU LJUBAV.

Svi mi tražimo mirnu luku i utočište u našim odnosima, trajnu i uobičajenu sliku o sreći. Ali, za neke žene vezivanje ima još jedno značenje – to je slatka agonija sastavljena od čežnje, avanture i ličnog potvrđivanja.

Za mnoge od tih žena, odabir partnera manje je zasnovan na njegovim stvarnim osobinama, a mnogo više služi za podsticanje samopoštovanja.

Muškarci takođe pribegavaju samozaštitničkim rešenjima, ali se ona različito manifestuju. Kao što žene tragaju za svojim princom i do nemogućih granica romantizuju i idealizuju odnose, neke muškarce neodoljivo privlači novac, a i s pravom možemo reći da su mnogo racionalniji od žena.

Novac i simboli koje on sobom nosi postaju za muškarce sredstvo kojim jačaju osećaj lične vrednosti i poštovanja, dajući im potrebno samopouzdanje.

Na žalost, ili na sreću, zavisi kako na to gledate, ove spoljašnje taktike kojima se rešavaju unutrašnje dileme – ne „pale”.

Samopoštovanje je mnogo složenije od toga. Ono podrazumeva mentalnu snagu, kao i umeće postavljanja granica, koje će dati prave individualne potvrde i iskreno osećanje ponosa zbog nekih postupaka – to je važnije od luksuza i novca.

Dok mnogi muškarci grabe napred, opsednuti željom da još više povećaju svoj pozamašni račun, žene najčešće traže od sudbine da im podari ljubav i romantičnu vezu. Vrlo često se dešava da, umesto da uživaju u jednostavnim stvarima koje jedan odnos može da pruži, one postaju opsednute opojnim uzbuđenjima i izazovima romantične ljubavi.

Četiri tipa ljubavne zavisnosti

Potreba za ljubavlju i njeno visoko vrednovanje u životu nije ljubavna zavisnost. Ljubavna zavisnost se razlikuje od NORMALNE, ZDRAVE ŽELJE. Kada su osećanja koja je prate preuveličana, iskrivljena ili preterana, potreba za ljubavlju postaje OPSESIJA!

Ko je žena – ljubavni zavisnik? Ona živi maštajući o tome da će naći muškarca koji će joj obezbediti sve što joj nedostaje i tako ispuniti život. Ma kakav da je njen život, bez obzira na to da li ima ili nema posao, prijatelje, talenat ili uspeh…, ona oseća da ništa nije tako važno kao LJUBAV.

Ovi ljubavni zavisnici prisilno ponavljaju isti obrazac, što ljubavnu zavisnost čini vrlo destruktivnom.

Žena čezne za tom nekom posebno ljubavnom vezom sa muškarcem, dok u suštini to uopšte nije tako.

Sva četiri tipa ljubavnih zavisnika proističu iz pogrešnog ili nedovršenog ranog učenja, udruženog sa današnjom zbrkom u muško-ženskim odnosima.

Prvi tip: OPSEDNUTOST ČEŽNJOM

Čini mi se da koreni ovog tipa ljubavne zavisnosti idu još iz detinjstva. Ako je ljubav koju je dete dobijalo od svojih roditelja bila topla, stalna i nesebična, onda će i detetovo poimanje ljubavi imati ove sadržaje, imaće svoje pravo mesto.

Suprotno od ovoga, mnoga deca iskuse roditeljsku ljubav koja je nestalna, povremena i nepredvidljiva. Takvo dete traži roditeljsku ljubav i čezne za njom. Upravo to iskustvo ČEŽNJE postaje detetov obrazac i koncept ljubavi. Kada ovakvo dete poraste, nastavlja da brka ljubav i čežnju, a obrazac postaje „lov”, osvajanje i odbacivanje. Kada se osvoji određena osoba, gubi se interesovanje za nju.

Drugi tip: OPSEDNUTOST SAMOPOŠTOVANJEM

U detinjstvu, sva deca traže od roditelja potvrdu svojih vrednosti. Dobar roditelj postepeno ohrabruje svoje dete da samo o sebi misli i da se samoprocenjuje. Tako deca nauče da vole sama sebe i veruju u svoj sud.

Ali mnogi roditelji nisu dobri učitelji, pa neka deca to ne savladaju dobro. U osnovi, proces samopoštovanja predstavlja postepen prelazak moći sa roditelja na dete. Izjave roditelja tipa: Šta ti mišliš? Kakvo je tvoje mišljenje?, dozvoljavaju detetu da počne da oseća sopstvenu važnost i važnost svojih mišljenja i osećanja.

Ima i onih roditelja koji često šalju detetu poruku da je samo njihovo mišljenje važno. Ovakvi roditelji doživljavaju prenos MOĆI kao gubitak i uživaju da decu drže vezanu za sebe, uskraćujući im proces samopotvrđivanja. Nažalost, ovakvo dete je naučeno da u drugima traži potvrdu i dokaz sopstvene vrednosti.

Nedostatak samopoštovanja dovodi do ozbiljnih sumnji i dilema. Ta neverica uzrokuje da ljubavni zavisnici neprestano zapadaju u iste situacije. Oni su osuđeni na to da neprestano traže nekog drugog ko će im pružiti osećanje da su vredni ljubavi.

Treći tip: OPSEDNUTOST ILUZIJAMA

Neke žene rano nauče da su ranjive, bezvredne ličnosti same po sebi. Ove žene su naučene da budu nesigurne i da je muškarac rešenje i odgovor za tu nesigurnost. Ovakva žena – ljubavni zavisnik, opsednuta je iluzijom da će joj pronalaženje pravog muškarca doneti osećanje celovitosti i sigurnosti. Međutim, danas žene sve više traže vrednosti u sebi.

Četvrti tip: OPSEDNUTOST ROMANTIKOM

Ova žena je zaljubljena u romansu. Ona svakom muškarcu kaže da joj je stalo do njega. Ali ona nije zaljubljena u tog muškarca već u silinu naleta ljubavi. Kada ova silina nestane, što je razumljivo posle određenog vremena, ovakva žena se oseća prevarenom, izneverenom i razočaranom. Umesto da na ovo gleda kao na normalan razvoj ljubavnih faza, ona zaključuje da je nešto sigurno pogrešno i da je to u vezi sa njim.

Kako se ljubav pretvara u opsesiju?

Kad god doživimo nešto prijatno, čeznemo da se to iskustvo ponovi, priželjkujemo, čak potajno i žudimo za tim. Dok zdravi ljudi traže ravnotežu i različitost u životu, drugi se guše i stalno ponavljaju jedno izuzetno ili loše iskustvo.

Ova glad za ljubavlju postaje opsesija kada dostigne takve razmere da žena oseća kako joj je to potrebno da obezbedi svoju svakodnevnu emocionalnu ravnotežu, da bi joj život bio vredan življenja.

Opsesivnost je navika koja može da utiče na svakodnevno ponašanje. Ljubavni zavisnici su ljudi koji osećaju da ne mogu da žive bez nekog kome je do njih stalo i oni postaju opsednuti samim procesom „potrage za ljubavlju”. To se doživljava kao „iščekivanje da se nešto desi” i zato samo po sebi pruža zadovoljstvo.

Većinu žena – ljubavnih zavisnika, vrlo je teško otkriti. One su, naizgled, relativno bezopasne. Spolja mogu da deluju čak i kao neko ko ima uspeha kod muškaraca, a prijateljice mogu da im zavide na romantičnim i seksualnim pobedama.

Lek za ljubavnu zavisnost je u prihvatanju sebe i u razvijanju osećanja sopstvene celovitosti.

Svi mi zaslužujemo da smo sebi dobri onakvi kakvi jesmo, sami po sebi – sa mužem ili ljubavnikom, ili bez njih.

Naslovna fotografija – Shutterstock.com