Riki Martin, fitilj latino eksplozije, dolazi u Beograd
- 1. Životna radost i La Vida Loca
- 2. Magija latino zvuka
- 3. Ponosni tata latino eksplozije
- 4. Srećno detinjstvo u Portoriku
- 5. U boj bendu od 12. do 16. godine
- 6. Sapunice, koncerti i mjuzikli na Brodveju
- 7. Srećni homoseksualni muškarac
- 8. Ne želim porodicu zasnovanu na laži
- 9. Čak i o karijeri odlučujem na osnovu dobrobiti dece
Riki Martin, prva i najveća zvezda latino popa, imaće koncert na beogradskom River Festu 16. juna ove godine! Svi koji su plesali uz megahit Livin’ La Vida Loca (Živim ludi život) raduju se tom koncertu, isto koliko i oni stariji, koji su Rikija Martina obožavali kao zvezdu telenovela, ali i oni najmlađi, koji ga verno prate na TikToku.
Životna radost i La Vida Loca
Beogradski koncert Rikija Martina je deo njegove svetske turneje, koja je počela krajem marta koncertom u Meksiku, nastavlja se kroz celu Latinsku Ameriku, zatim se penje na sever, u Kanadu, a posle Beograda nastavlja se nizom koncerata po Evropi. Možda više nego ikada (i uprkos svemu), svetu je potrebna životna radost koja vrca iz svakog nastupa Rikija Martina.
Iako je zakoračio u 55. godinu života, Riki Martin je na sceni prava energetska bomba, baš kao u vreme njegovog megahita Livin’ la Vida Loca iz 1999. godine. Pesma o ludom životu i devojci kože boje moke pojavila se na njegovom prvom albumu na engleskom jeziku Ricky Martin (1999). I od tada, nikog ne ostavlja ravnodušnim. Postala je i prva digitalno snimljena pesma.
Prodata je u preko osam miliona primeraka i smatra se jednom od najuticajnijih pop pesama svih vremena. Album je prodat u više od 22 miliona primeraka i učinio je Rikija Martina globalnom superzvezdom. I danas Riki kaže: „Život je lud, i ja živim tu ludost!”
Magija latino zvuka
Zapravo, godinu dana pre nego što se pojavila La Vida Loca, izgledalo je da je Riki Martin dostigao vrhunac svoje karijere. Album Vuelve iz 1998. doneo mu je Gremi nagradu za najbolji latino pop album, a pesma sa tog albuma La Copa de la Vida postala je zvanična himna Svetskog prvenstva u fudbalu 1998. Riki Martin je istu pesmu otpevao i na dodeli Gremija 1999. Taj nastup se u istoriji muzike smatra početkom latino eksplozije.
U intervjuu povodom 25. godišnjice latino eksplozije, čiji je bio fitilj, Riki Martin je rekao: „Osećao sam veliku odgovornost da predstavim našu kulturu na tako važnoj sceni i bio sam spreman da to uradim.”
A kad se iste te 1999. pojavio i mega hit Livin’ la Vida Loca, potvrđena je ne samo harizma Rikija Martina, već i univerzalna magija latino zvuka. Latino eksplozija izbacila je Šakiru, Enrikea Iglesijasa, Dženifer Lopez i mnoge druge, a latino pop je postao najvreliji trend u mejnstrim muzici.
Ponosni tata latino eksplozije
Nakon toga, Riki Martin je nastavio da prati latino talas i da podržava sasvim mlade latino zvezde: „Neverovatno je videti ih kako uživaju i surfuju na ovom talasu… Osećam se kao ponosni tata.”
Kad je ove godine Bed Bani (Bad Bunny) osvojio Gremi nagradu za album godine, Riki Martin mu je uputio pismo preko medija, u kome kaže: „Benito, brate, videti te kako osvajaš tri Gremija, jedan za album godine, sa produkcijom potpuno na španskom, duboko me dirnulo… Znam šta znači uspeti, a da se ne odrekneš onoga odakle dolaziš. Znam koliko je to teško, koliko košta i šta se žrtvuje kad odlučiš da se ne promeniš kad drugi to traže. Zato ono što si postigao nije samo istorijsko muzičko dostignuće – to je kulturna i ljudska pobeda.”
U februaru 2026. Riki Martin je nastupio kao specijalni gost upravo Bed Banija, na njegovom šouu u poluvremenu Superboula, što je bio veliki trenutak za latino muziku.
Srećno detinjstvo u Portoriku
Riki Martin je vrlo rano počeo karijeru. Neki kažu: kao tinejdžer uradio je više nego mnogi za celu karijeru. Bio je čudna mešavina lepog dečaka koji dobro peva i profesionalca. Po tome je bio poseban, verovatno zato što je rođen na Badnji dan, 24. decembra 1971. u San Huanu u Portoriku (kao Enrike Martin Morales).
Roditelji su mu se razveli kad je imao samo dve godine, ali on je u autobiografiji Ja (Me) pisao o svom detinjstvu kao o srećnom: „Moj život posle razvoda roditelja značio je putovanje između mamine i tatine kuće… Nikad nisam morao da biram koga volim više i uvek sam bio srećan.”
Jer, to je Portoriko! Uvek je tu šira porodica, babe, dede, tetke, stričevi, ujaci, rođaci, komšiluk. Porodica se svake nedelje okupljala oko stola, a uvek su se slušali salsa, morenga, boelro i pomalo rokenrola sa radija.
Sa šest godina su ga odveli da snima reklame. Dopalo mu se, voleo je da se slika, da bude u centru pažnje, ali se naučio i disciplini: stani ovde, gledaj ovamo, nasmej se, stigni na vreme na snimanje. U školi se upisao u hor, u crkvi je prisluživao svešteniku.
U boj bendu od 12. do 16. godine
Imao je 12 godina kad je najpoznatiji latino boy band toga vremena Menudo raspisao audiciju. Primali su dečake od 12 do 16 godina. Bio je među najmlađima, ali je osećao da je spreman. Ulazak u Menudo bio je kao uskakanje u voz u pokretu: nastupi, koncerti, putovanja, obožavateljke koje vrište. Fanovi od Meksika do Argentine, putovanja u Evropu i Aziju. Televizijski nastupi, koncerti, turneje.
Menudo je imao pravilo, kad napuniš 16, odlaziš. Ali do 16. Riki je ovladao scenom, stekao iskustvo i obožavaoce. Njegova priča je tek počinjala.
Otišao je u Meksiko i postao zvezda telenovela, a sa 20 godina je objavio svoj prvi solo album na španskom. Nije to još bio megahit, ali je slao jasnu poruku: Ovo je na moj način. Potom mu je izašao album romantičnih balada Me Amaras, a 1995. i treći album A Medio Vivir, na kome meša balade sa življim stvarima, dok pesma Marija sa tog albuma postaje globalni hit. Od tada, Riki Martin puni dvorane u Evropi i na mestima na koja ranije nije mogao da stigne.

© Tom Rose / Shutterstock.com
Sapunice, koncerti i mjuzikli na Brodveju
Onda se osmelio da zakorači i u Holivud. Američka publika prvo ga je videla u televizijskoj seriji General Hospital, jednoj od najpoznatijih sapunskih opera, gde je igrao lik pevača Migela Moreza. Nije ustuknuo ni pred vratima Brodveja, gde je 1996. počeo da igra u mjuziklima. I dobijao sjajne kritike.
U tom periodu živeo je zaista ludim ritmom, u mešavini vulkanskih koncerata pred desetinama hiljada posetilaca, snimanja sapunskih opera jednog dana, a nastupa na sceni Brodveja drugog. I on je sve to ʼhendlovaoʼ besprekorno.
A onda je došla latino eksplozija i dalji uspon njegove karijere. I posle 2000. Riki je ređao hitove, a onaj iz 2001. koji je otpevao sa Kristinom Agilerom, svojim naslovom, Nobody Wants to be Lonely, kao da je otvorio novu temu u njegovom životu.
Srećni homoseksualni muškarac
Za zvezde takvog ranga, njihov privatni život postaje javno dobro. Obožavaoci smatraju da imaju pravo sve da znaju. Pitanje o tome s kim se Riki zabavlja postajalo je sve glasnije.
Već je bio u vezi sa mnogim lepoticama, među kojima su najpoznatije bile teniserka Gabrijela Sabatini, Rebeka de Alba, s kojom se zabavljao i raskidao od 1994. do 2005, pa glumica Ines Misan i mnoge druge.
Kad je 2008. Riki postao otac blizanaca Matea i Valentina preko surogat majke, njegov tadašnji partner Karlos Gonzales ga je podstakao da izađe u javnost sa činjenicom da je homoseksualac. Riki Martin je to učinio 2010. Otvorio je svoj veb-sajt na kome je napisao pismo svojim fanovima, u kome je rekao: „S ponosom kažem da sam srećni homoseksualni muškarac.”
Internet se usijao za nekoliko sati. Pokazalo se da su mu mnogobrojni fanovi zahvaljivali na hrabrosti koja je i njima pomogla da prihvate svoju stvarnost. Naravno, bilo je i kritičara. Ali Riki je nastavio da bude ono što jeste. I njegova karijera ne samo da je opstala, već je procvetala. On je rekao da se osećao kao da je skinuo s leđa ranac pun cigala koji je nosio celog života.
Ne želim porodicu zasnovanu na laži
U intervjuu za magazin Out objasnio je da je godinama želeo da postane otac i da je mnogo, mnogo puta prolazio kroz proces tugovanja što kao prikriveni gej muškarac to neće moći da postane. Kad je ipak dobio decu, otvorilo se pitanje snage da se bude iskren: „Ako nisam iskren sa njima, šta ih učim? Da lažu?! Ne želim da moja porodica bude zasnovana na lažima. Želim da budu ponosni na svog tatu. Ja sam i mama i tata i dajem sve od sebe. Deo sam moderne pordice.”
Kad su se Riki i Gonzales razišli 2014, Riki je sam brinuo o deci, ali je onda ušao u vezu sa umetnikom Džvanom Josefom, s kojim se venčao 2016. Takođe preko surogat majke, dobio je još dvoje dece, ćerku Lusiju 2018. i sina Renija 2019. Riki i Josef su se razveli 2023, ali su nastavili da zajednički brinu o deci.
Čak i o karijeri odlučujem na osnovu dobrobiti dece
U ovoj fazi života i karijere Riki bira, kako je rekao, jednostavniji život, a to znači češće večeri kod kuće, više mesta i za dečje školske priredbe i fudbalske utakmice. Sa Valentinom je snimio plesni kućni video, a sad već 17-godišnje blizance je vodio na glamurozne događaje sa važnim ličnostima.
Kad su njegova deca postala dovoljno velika da razumeju razmere njegove popularnosti, nastojao je da stvar održi pod kontrolom. „Neki ljudi govore – moje dete ima 10 godina, a ponaša se kao da ima 15. Ne! Moje dete ima 10 godina i ponaša se kao da ima 10 godina”, rekao je.
O svom doživljaju roditeljstva rekao je: „Sve se menja. Ne radi se više o tebi. Danas, čak i kad je karijera u pitanju, odlučujem na osnovu dobrobiti moje dece.”
Deci je posvećena i njegova fondacija (Ricky Martin Foundation). Njene aktivnosti su usmerene na zaštitu prava i dobrobiti dece i borbu protiv trgovine ljudima. Nikada ne pravi razliku između LGBT+ prava i svih opštih ljudskih prava. Bori se za dostojanstvo i sigurnost za svako ljudsko biće.
Danas, on i njegova porodica žive između Portorika i SAD.
Naslovna fotografija – © Oscar Gonzales Fuentes/ Shutterstock.com





