Vizual za Mirjanu Bobic Mojsilovic.

Poliester

Znamo svi – kontrolori novog svetskog poretka truju nas sa svih strana.

Ono što je nekada bilo proglašavano teorijom zavere, danas se ispostavlja kao dokaziva činjenica – hemijski tragovi na nebu, zasipanja zemlje, vode, vazduha, kljukanje stoke antibioticima, voća pesticidima, zelene salate teškim metalima. Na sve to, naše mozgove i našu pažnju truju nesebičnim rasipanjem straha i beznađa, u kombinaciji sa oprečnim i teško proverivim vestima.

U toj užasavajućoj apokaliptičnoj kakofoniji, pre nekoliko dana pažnju mi je privukla vest da je jedno nedavno naučno istraživanje pokazalo neverovatnu stvar. Naime, nepobitno je utvrđeno da je odeća napravljena od poliestera izuzetno štetna po naše zdravlje. U pomenutom istraživanju, trideset ženki pasa nosilo je na sebi poliester i skoro nijedna nije uspela da zatrudni.

Drugim rečima, poliester je postao novo sredstvo za kontrolu rađanja. Dodaju li se tome i dokazi da većina modernih parfema u sebi nosi hemijska jedinjenja koja deluju kao hormonski uzurpatori, i kod muškaraca i kod žena, izgleda da mračni plan eugeničara ima šanse da se ostvari.

Što se tiče odeće od poliestera koji napada žensku plodnost, moramo da primetimo da je jedan od najvažnijih ženskih odevnih predmeta – prsluče, napravljen od sintetičkih materijala. A šta tek reći o modernim seksi gaćicama, o najlon čarapama, korsetima i bodijima? O kupaćim kostimima? O modernim haljinama, majicama, postavama, i džemperima, o patikama, i uopšte, o čitavoj sportskoj garderobi napravljenoj od spandeksa? Šta tek reći o silikonskoj estetici i silikonskim mozgovima treniranim da budu zamorčići svake tehnološke novotarije?

U svetu veštačkih materijala, dodataka, trendova – jedini spas, izgleda, leži u odustajanju od modernog. Odbacivanje potrošačkog šarenila kojim nas zasipaju sa svih strana, ispostavlja se kao ozbiljan i prilično težak zadatak.

Tačnije rečeno – spas leži u prirodi – u haljinama i vešu od pamuka i lana, u povratku starim materijalima, i veštinama, i standardima lepote sveta kakvog samo nekada znali i u kome smo se dobro snalazili.

U takvom ondašnjem svetu, ormani su bili prazniji, ali su zato porodice bile i brojnije, i zdravije.